Političke komunikacije | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Političke komunikacije". Rad ima 18 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Panevropski univerzitet Aperion
Fakultet: Poslovne Ekonomije
Smjer: Preduzetnički menadžment
POLITIČKE KOMUNIKACIJE
Politički marketing
- Seminarski rad -
Banjaluka, 07.11.2008. god. SADRŽAJ:
za predizborne kampanje PAGEREF _Toc213841947 h 9
Teorija političkih komunikacija
U postindustrijskom teorijskom segmentu se, pored povećanja značaja obrazovanja, i ekspanzija masovnih komunikacija uzima kao jedan od osnovnih parametara nove društvene forme.
Funkcije sredstava masovne komunikacije nisu uvijek bile jednake; povijesni razvoj društva umnogome je uticao i na komunikacijska sredstva dajući im karakteristična obilježja vremena i društvene situacije u kojoj su nastale. Mediji su doživljavali sve društvene (r)evolucije i ujedno bili bitan faktor u njihovom ostvarenju. Potencijal sredstava masovne komunikacije, prije ili kasnije, uvidjeli su vlast i svi građani koji su imali šta za saopšti širem krugu ljudi – stvarala se publika koja je postala i primatelj i pošiljalac poruke što se komunikacijom prenosila.
Procesi koji su kao posljedica industrijske revolucije doveli do temeljitih promjena u društvenoj strukturi stvorili su okolnosti u kojima se Gutembergov izum mogao u potpunosti iskoristiti. U samom početku komunikacija ja bila jednostrana, novine su služile kao obavještenja i objave koje je vlast željela saopštiti svojim podanicima. Značaj je prvih novina upravo u tome, što su svojom opštom dostupnošću, bez obzira na oskudnost informacija koje su nudile, omogućile stvaranje nečeg što je tek pod ovim uslovom moglo postati – publike.
Mediji se često nazivaju "četvrta sila" u državi (pored egzekutivne, legislativne i jurisdiktivne), a moderne demokratije se nazivaju "medijske demokratije". Šta se skriva iza ovakvih naziva? Kakvu to moć zaista imaju mediji? Kako se može opisati njihova funkcija u interakciji svih delova intermedijalnog sistema? Politika u modernim državama i u masovnim društvima nije više moguća bez pomoći masovnih medija. Nije više slučaj kakav je bio u antičkoj Grčkoj, gde su se građani mogli sakupiti na trgu da bi diskutovali o odluci koju treba donijeti. Politika se sada usvaja i prosleđuje putem masovnih medija. Ono što mi, na primjer, znamo o politici naše zemlje uglavnom smo saznali putem televizije, radija ili novina. Zbog toga mediji imaju jako važnu ulogu. 
Savezi i partije bave se radom sa javnošću, što znači da oni ciljano pokušavaju iskoristiti medije. Na ovom primeru se još jasno vidi koliko su jedan sa drugim povezani delovi intermedijarnog sistema. 
Sve ovo polazi od činjenice da je politika sazdana od sitnih malih i velikih laži, koje treba zvanično utemeljiti kao istine.
Osnova za razumjevanje političke komunikacije je:
Tipologija političkoga komuniciranja
-   govor za,
-   govor protiv,
-   govor prešućivanja,
-   nulti govor,
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET