Načelo oportuniteta krivično gonjenje maloletnih delinkvenata | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Načelo oportuniteta krivično gonjenje maloletnih delinkvenata". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UNIVERZITET U NIŠU
PRAVNI FAKULTET
ТEMA SA STRUČNE PRAKSE
PREDMET: KRIVIČNO PROCESNO PRAVO
ТEMA:
Načelo
ОPORTUNITET A KRIVIČNOG GONjNj MALOLETNIH DELINKVENATA
Uvod
Odricanje od državnog kaznenog zahteva u sferi bagatelnog kriminaliteta moguće je postići različitim krivičnopravnim instrumentima. U oblasti materijalnog krivičnog prava to se čini predviđanjem instituta koji za cilj ima isključenje postojanja krivičnog dela u situacijama kada su ostvarena sva zakonska obeležja neke inkriminacije ali je delo s obzirom na svoj zanemarljiv značaj takvo da ne zahteva krivičnopravnu reakciju. Ispoljavanje socijalnоetičkog prekora, opredmećenog u retributivnoj dimenziji krivične kazne, u takvom slučaju nije moguće zbog nepostojanja krivičnog dela kao totaliteta konstitutivnih elemenata. U krivičnoprocesnom smislu posledica toga je odbacivanje krivične prijave od strane javnog tužioca ili oslobađajuća presuda ukoliko je takva krivična stvar ipak postala predmet krivičnog postupka. Međutim, pošto prihvatanje takvog koncepta otvara složenu problematiku materijalnog supstrata krivičnog neprava, ostavljajući spornim određena pravnodogmatska pitanja vezana za odnos gradivnih elemenata opšteg pojma krivičnog dela, retki su krivičnopravni sistemi koji otklanjanje primene krivičnog prava u odnosu na beznačajna ostvarenja inkriminisanog bića rešavaju na takav način.U većini stranih zakonodavstava selekcija relevantnih ponašanja u oblasti sitnog kriminaliteta vrši se na nivou krivičnog procesnog prava, pre svega kroz primenu načela oportuniteta krivičnog gonjenja. Na taj način se izbegavaju problemi materi- jalnopravnog pristupa ovoj problematici, jer se u tom slučaju ne dira u pitanje postojanja krivičnog dela, već ovlašćeni tužilac nepodnošenjem odgovarajućeg optužnog akta iz razloga celishodnosti sprečava da se o takvoj stvari raspravlja u krivičnom postupku. No, ni zakonodavstva koja poznaju institut dela malog značaja nisu se odrekla mogućnosti da se bagatelna ponašanja iz kažnjive zone isključe i kroz mehanizme procesne prirode, tako da se za takve sisteme krivičnog prava može reći da ovom pitanju prilaze komplementarnom primenom materijalnopravnih i procesnopravnih instituta. U tom svetlu ima se u vidu pre svega načelo oportuniteta kao način manifestovanja javnotužilačke funkcije, ali i drugi savremeni načini diverzije (skretanja) postupka, odnosno modeli prevazilaženja konflikta zasnovani na ideji restorativne pravde.
U našem krivičnom pravu se i pored zakonskog oblikovanja instituta dela malog značaja mogu sresti krivičnoprocesni instrumenti koji za cilj imaju rasterećenje krivičnih sudova u sferi lakših krivičnih dela. Osim toga što javni tužilac može, iz razloga celishodnosti (pravičnosti), odbacivanjem krivične prijave ispoljiti procesnu volju o nepokretanju krivičnog postupka, postupajući shodno oportunitetu krivičnog gonjenja, u ovu grupu spadaju i norme koje predviđaju sumarne (uprošćene) procesne forme u odnosu na redovan krivični postupak, koje uz odgovarajuće procesne garantije u pogledu položaja okrivljenog obezbeđuju ekonomičniju i efikasniju proceduru.
Za princip oportuniteta krivičnog gonjenja, koji predstavlja tipičan procesni instrument za sprečavanje vođenja krivičnog postupka u sferi bagatelnih delikata,tvrdi se da je neophodan onim krivičnopravnim sistemima koji poznaju isključivo formalni pojam krivičnog dela a ne predviđaju institut dela malog značaja. Nepostojanje instituta koji bi zbog neznatne društvene štetnosti isključio krivično delo u tim sistemima nužno nameće potrebu za ustanovom kojom se iz razloga celishodno- sti onemogućava primena materijalnog krivičnog prava u odnosu na zanemarljiva ostvarenja zakonskog bića već u fazi pretkrivičnog postupka. Odbacivanjem krivične prijave u takvim slučajevima javni tužilac odstupa od načela legaliteta krivičnog gonjenja, shodno kome je ovaj procesni subjekt koji reprezentuje državnu vlast u okviru funkcije krivičnog gonjenja, dužan da podnošenjem odgovarajućeg optužnog akta pokrene krivični postupak ukoliko su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi (stvarne i pravne prirode). Načelo oportuniteta se u stručnoj literaturi uglavnom i označava kao izuzetak od načela legaliteta oficijelnog krivičnog gonjenja, tj. kao procesni opozit tom načelu, a ogleda se u postupanju po oportunitetu, tako da se krivično gonjenje ne mora obavezno preduzeti iako su ispunjeni svi traženi uslovi koji proizlaze iz načela legaliteta, već se shodno svrsishodnosti krivičnog gonjenja u određenom slučaju, gonjenje može ili ne mora preduzeti, pri čemu je kriterijum za negonjenje u nekim nacionalnim krivičnim postupcima povezan sa na primer, visokim troškovima postupka, ili se zasniva na nekim svojstvima optuženog.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET