Načela parničnog postupka | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Načela parničnog postupka". Rad ima 18 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

NAZIV FAKULTETA
SEMINARSKI RAD
NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA
NAZIV PREDMETA:
IME I PREZIME:
SEMESTAR:
SMJER:
MJESTO I DATUM
SADRŽAJ:
Uvod
Građanski parnični postupak je opći i osnovni metod raspravljanja i odlučivanja u građanskopravnim sporovima. Prema Zakonu o parničnom postupku, pravila ovog postupka primjenjuju redovni sudovi u raspravljanju i odlučivanju o sporovima koji nastaju iz ličnih i porodičnih odnosa, radnih odnosa, te imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa, osim ako su neki od ovih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugih sudova. Obzirom na različite građanskopravne odnose povodom kojih se raspravlja, parnični postupak je podijeljen na opći i posebne postupke. Propisi općeg postupka primjenjuju se u situacijama za koje ne postoji propis iz nekog od posebnih postupaka.
Načela parničnog postupka
Načela parničnog postupka su:
načelo dispozicije,
raspravno i istražno načelo,
načelo obostranog saslušanja (kontradiktornosti),
načelo sudskog kretanja parnice,
načelo javnosti,
načelo usmenosti i pismenosti,
načelo neposrednosti i posrednosti,
načelo traženja materijalne istine,
načelo slobodne ocjene dokaza,
načelo savjesnog korištenja procesnim pravima,
načelo procesne ekonomije,
načelo pomoći neukim strankama.
Načelo dispozicije
Prava i obaveze titulara građansko-pravnih odnosa reguliraju se dispozitivnim normama. Načelo dispozitivnosti se manifestira u više aspekata: u pokretanju postupka, određivanju predmeta parnice, u pogledu raspolaganja tužbenim zahtjevom, te u pogledu kretanja i okončanja postupka. Parnični postupak se uvijek pokreće na inicijativu titulara ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, a nikada na inicijativu suda. Postupak se pokreće procesnom radnjom čiji je pravno tehnički naziv tužba.
Sud u parničnom postupku pruža zaštitu samo u granicama zahtjeva koje su stranke postavile tokom postupka. On ne može tužitelju dosuditi više od traženog, niti nešto drugo osim onoga što je tražio. Tužitelj je dužan da u tužbi potpuno određeno istakne svoj tužbeni zahtjev, bez koga nema ni predmeta odlučivanja. Načelo dispozitivnosti važi i u žalbenom postupku; sud pobijanu presudu preispituje samo u dijelu u kome je podnosilac žalbe pobija. Stranke tokom cijelog postupka disponiraju (raspolažu) tužbenim zahtjevom. U dispozitivne radnje stranaka spadaju odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje tužbenog zahtjeva, te sudsko poravnanje. U našem pravu se primjenjuje načelo sudskog upravljanja postupkom. Međutim, stranke imaju određene mogućnosti da svojom voljom utiču na razvoj i okončanje postupka. Stranke npr. mogu svojim saglasnim voljama ili određenim držanjem u parnici dovesti do mirovanja postupka ili mogu povlačenjem tužbe dovesti do okončanja postupka i sl. Čiste procesne dispozicije su neke od dispozitivnih parničnih radnji stranaka koja se ograničavaju na samu parnicu i pravno su relevantne samo dok parnica traje.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET