Jednostrani pravni akti država | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Jednostrani pravni akti država". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 SADRŽAJ
UVOD2
JEDNOSTRANI PRAVNI AKTI DRŽAVA4
1.J ednostrana izjava ………………………………………….………..6
2.Notifikacija…………………….……………………………………..8
3.Protest…………..…………………………………………………… .9
4.Priznanje…………………………….……………………………….10
5.Estopel……………………………………………………………….11
6. Odricanje……………………………………………………………14
7. Obećanje…………………………………………………………….14
ZAKLJUČAK.................................................................................15
LITERATURA...............................................................................16
UVOD
Izvor međunarodnog prava čini saglasnost medjunarodnih subjekata, koja je izražena na odgovarajući način. Izvori međunarodnog prava su pravni akti kojima se konstituišu prava i obaveze za subjekte međunarodnog prava, dok doktrina izvora međunarodnog prava govori o oblicima u kojima oni nastaju. Izvori međunarodnog prava određuju način nastanka novih pravila i promene ili prestanka novih. Materijlne izvore međunarodnog javnog prava cine drustveni odnosi, tj. sukob politickih, državnih,ekonomskih i drugih interasa koji su znacajni za funkcionisanje i opstanak međunarodne zajednice pa ih je neophodno regulisati pravnim normama međunarodnog karaktera. Formalne izvore međounarodnog prava stvaraju subjekti međunarodnog prava po strogo utvrđenoj proceduri. Međunarodno pravo se najtačnije može definisati formalnim kriterijumom, a ne preko sadržine međunarodnopravnih normi ili karaktera međunarodnih subjekata. Glavni i pomoćni izvori međunarodnog prava su utvrđeni odredbama clana 38. Statuta Međunarodnog suda pravde:
Sud, ćiji je zadatak da sporove koji su mu podneti rešava saglasno međunarodnom pravu, primenjuje:
međunarodne konvencije, bilo opšte ili posebne, kojima ustanovljavaju pravila izričito priznata od država u sporu;
međunarodni običaj, kao dokaz opšte prakse prihvaćene kao pravo;
opšta pravna načela priznata od civilizovanih naroda;
pod uslovom odredaba člana 59, sudske odluke i doktrinu najpozvanijih stručnjaka javnog prava raznih naroda, kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila.
Ova odredba ne prejudicira pravo Suda da jedan spor rešava ex aequo et bono , ako stranke u sporu na to pristanu.
Dakle, glavni izvori su međunarodni ugovori, međunarodna običajna pravna pravila i opšta pravna načela. Pomoćni izvori su sudske odluke i doktrina najpoznatijih stručnjaka međunarodnog prava. Oni se primenjuju redom kojim su izloženi, prvo se primenjuju ugovori ako postoje i mogu da se primene. Ukoliko njih nema, primenjuju se običajna pravna pravila a, na kraju, opšta pravna načela.
Po opštem mišljenju, izvori međunarodnog javnog prava svakako su oni koji su nabrojani u članu 38,st. 1 Statuta Međunarodnog suda pravde. Statut se može shvatiti kao taj viši izvor, jer se iz njega vidi da se velika većina država, sve članice Ujedinjenih nacija, saglasila da sudski organ ove organizacije postupa prema normama koja potiču iz nabrojanih izvora. Kada je prvi put formulisan, ovaj tekst je bio veran odraz tada važećeg običajnog prava. Međutim, to ne znači da subjekti međunarodnog prava ne mogu priznavati kao deo međunarodnog javnog prava i norme koje potiču iz drugih izvora i da dugi organi za rešavanje međunarodnih sporova ne mogu da prihvate i druge izvore. U tom smislu, kao izvori se još pominju jednostrani akti subjekata međunarodnog prava, opšti pravni akti međunarodnih organizacija i generalne političke obaveze poznate kao meko pravo.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET