Identifikacija leševa | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Identifikacija leševa". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


FAKULTET ZA PRAVNE I POSLOVNE STUDIJE
SEMINARSKI RAD
Tema: Identifikacija leševa
Novi Sad, Januar, 2011.
SADRŽAJ
UVOD……………….…………………………………3
SPOLJAŠNJI PREGLED LEŠA.................................4
OSOBINE LEŠA I NJEGOVE PROMENE...............5
PREPOZNAVANJE LEŠEVA....................................8
DAKTILOSKOPIRANJE LEŠEVA...........................9
IDENTIFIKACIJA NA OSNOVU
OTISAKA ZUBA.........................................................10
TRAGOVI KRVI.........................................................11
SARADNJA SA OBDUCENTOM.............................11
ZAKLJUČAK..............................................................12
10. LITERATURA...........................................................13
1. UVOD
Kada se pronađe leš, utvrđivanje njegovog identiteta je polazna tačka u rasvetljavanju svakog slučaja iza koga može da se krije samoubistvo, nesrećan slučaj ili krivično delo. Otkrivene leševe obezbeđuje policija, Ponekad je teško utvrditi identitet živih ljudi, a mngo je teže utvrditi identitet nepoznatog leša, pogotovo ako se nalazi u lošem stanju ( posle teških povreda, ili dužeg stajanja u letnjim mesecima ). Otežavajuće okolnosti za identifikaciju uzrokuju i ubice preduzimajući mere, u težnji da otežaju identifikaciju žrtve tj. da se kod leša ne nadje nikakav dokument. Ponekad samoubice imaju težnju da unište svaki trag za sobom. Drugi zločinci pokušavaju da spreče identifikovanje komadanjem ili sagorevanjem leša.
Prepoznavanje leša pomoću odeće se nekada koristilo, ali se danas smatra nepouzdanim. U svrhu identifikacije koriste se različite metode koje određuje forenzička medicina koja primenjuje antropologiju, patologiju, odontologiju i slične discipline :
Daktiloskopija
Opis leša
Pokazivanje
Fotografisanje
Antropometrija
Toaletiranje
Opis i pokazivanje predmeta nađenih na lešu
Pomoć lekara sudskomedicinskog veštaka
Organ koji vrši identifikaciju mora da raspolaže sa svim podacima o lešu, pa i onim koji na prvi pogled deluju nevažno i sitno, jer njihov nedostatak kasnije može biti vrlo poguban po istragu. Kada je pronađeni leš svež i dobro očuvan, utvrđivanje identiteta nije tako teško jer se kod svežih leševa mogu primeniti sve metode koje se koriste pri identifikaciji. Kod leševa kod kojih je došlo do raspadanja ili koji su oštećeni od strane životinja, izbor metoda je vlo sužen, pa je vrlo bitna procena obducenta.
U zapisniku o uvidjaju, pri pronalasku leša mora biti zapisano stanje u kome se leš nalazi, ukočenost leša, postojanje mrtvaačkih mrlja, podaci o obući i odeći. Po pronalasku leša, među prve radnje spada utvrđivanje pola, približnog životnog doba, visina, težine.
2. SPOLJAŠNJI PREGLED LEŠA
Pregledanjem odeće mogu se pronaći lična karta, javne isprave, pisma, beleške, ključevi, upaljač, nož, maramice. Kod žena se mogu naći minđuše, šnale u kosi, ruž za usne koji su značajni za identifikaciju. Sve predmete treba detaljno opisati i sačuvati, ili fotografisati. Prstenje se često može pronaći jer ostaje na lešu i kada se on raspadne, a na njemu mogu biti neki inicijali, datum, natpisi. Vrsta obuće,boja, šare,veličina, kroj, izrada, oznake proizvođača moraju biti evidentirani. Sva oštećenja na obući i odeći moraju takođe biti evidentirana.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET