Svjedoci u građanskom postupku | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Svjedoci u građanskom postupku". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SADRŽAJ:
1.UVOD
Zakon o parničnom postupku i teorija parničnog postupka bave se opširno o dokazima kao i izvođenjem dokaza . Dokazni postupak predstavlja centralni dio parničnog postupka. Dokazivanje predstavlja djelatnost uobličenu procesnim normama, u kojoj učestvuje sud, stranke i ostali učesnici u postupku, a koja obuhvata prikupljanje dokaza, izvođnje dokaza i ocjenu dokaza. Djelatnost dokazivanja obuhvata i utvrđvanje činjenica koje su predmet dokazivanja.
U našem pravu je sud osnovni subjekt dokazivanja. Dužnost suda je da istinito i potpuno utvrdi sve sporne pravno relevantne činjenice. Zbog toga je ovlašten da izvodi i one dokaze koje stranke nisu predložile, ako smatra da su ti dokazi značajni za donošenje odluke. Kao procesna djelatnost, dokazivanje obuhvata slijedeće elemente: predmet dokazivanja, teret dokazivanja, dokazna sredstva, izvođenje dokaza, ocjenu dokaza. Dokazna sredstva prema vrsti izvora dijele se na lična i stvarna. Lična sredstva su svjedoci, vještaci i saslušanje stranaka, a ustvarne spadaju isprave i predmeti uviđaja.
2. Pojam i značaj svjedoka
Svjedok je lice koje treba sudu da da iskaz o činjenicama koje je čulno opazilo. Te činjenice su se obično desile u prošlosti, a samo izuzetno i u sadašnjosti. Bitno je naglasiti da svjedok sudu saopštava svoje saznanje, ali ne i mišljenje kao vrijednosni sud. Svjedok obično saopštava sudu svoje saznanje o činjenicama do kojih dolazi neposrednim čulnim opažanjem.
Iskaz svjedoka je relevantan i onda kad sudu saopštava saznanje do kojeg nije došao neposredno, nego tek posredstvom drugih lica. Pravilo koje ne dozvoljava svjedočenje "po čuvenju" je napušteno u većini procesno-pravnih sistema, osim u angloameričkom. Jedno od najvažnijih pravila dokaznog postupka u angloameričkom pravu je institut "hearsay" (rekla-kazala), koji se primjenjuje i u parničnom i u krivičnom postupku.
Prema tom pravilu, svjedok može svjedočiti samo o činjenicama koje je neposredno saznao čulnim opažanjem. Nije mu dopušteno da ponavlja ono što mu je neko treći rekao o tim činjenicama, niti da podnese pismeni iskaz u kome to lice daje opis činjenica o kojima svjedok svjedoči. U oba slučaja to je hearsay (rekla-kazala) dokaz i kao takav je, uz određene izuzetke, nedopustiv u angloameričkom sudskom postupku.
Međutim, nema svaki svjedok iste čulne i intelektualne sposobnosti, niti isto iskustvo, pa ne raspolaže istim znanjem kako bi pravilno shvatio događaj koji se odigrao u proslosti , to jeste svaki doživljaj realnih događaja je strogo subjektivan.
2.1. Sposobnost da bude svjedok
U načelu je svaka fizička osoba sposobna da se pojavi u funkciji svjedoka. Uzrast, zdravstveno stanje i druge okolnosti, uključujići i psihičku sposobnost, njegov intelektualni nivo, socijalni položaj, odnos sa strankama, pa cak ni od njegove ekonomske i druge zainteresovanosti za ishod parniceu kojoj svjedoči same po sebi nemaju uticaja na sposobnost da se bude svjedok, ali imaju značaj kod ocjene dokazne snage svjedokovog iskaza.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET