Lubenica i dinja | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Lubenica i dinja". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

VISOKA POLJOPRIVREDNOPREHRAMBENA
ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA U PROKUPLJU
Lubenica i Dinja
SEMINARSKI RAD
Prokuplje, decembar 2011.
Sadržaj
Uvod 3
Lubenica 4
Vrste lubenica 4
Lekoviti sastojci 5
Lubenica u ishrani 6
Lekovita dejstva 6
Lubenica čisti organizam 7
Energetska i nutritivna vrednost 9
Dinja 9
Lekoviti sastojci 9
Vrste dinja 11
Dinja osvežava i otklanja bol 12
Energetska i nutritivna vrednost 13
Zaključak 14
Literatura 15
Uvod
Lubenica (Citrullus lanatus) je jednogodišnja biljka iz porodice tikvi (Cucurbitaceae), poreklom iz tropske Afrike. Većinu njenog sastava čini voda. Uzgaja se i u drugim toplim krajevima zbog slatkog, sočnog i jestivog ploda. Lubenica je zdravo povrće, a posebno je dobra za bubrege. Jedno je od retkog povrća koje se često smatra voćem, veoma je slatka i ljudi je najčešće koriste kao poslasticu.
Dinja (lat. Cucumis melo) je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu Cucurbitaceae te bi se stoga trebala smatrati povrćem. Međutim, mnogi smatraju da je dinja voće. Uzgaja se uglavnom u Aziji, SAD-u, Meksiku, ali i u mnogim mediteranskim zemljama. Naziva se još dina, melon, pekun, pipun i pepun. Uzgaja se u vrtovima i na plantažama. Cvate na početku leta, a bere se u jesen.
Lubenica
Obično se smatra da lubenica sadrži samo vodu i osvežava kada su velike vrućine. Laicima nije poznato da lubenica, pored tečnosti, sadrži dosta vitamina i minerala i da značajno doprinosi našem zdravlju.
Lubenica je veoma pogodna za ishranu u toku leta, jer nam nadoknađuje izgubljenu tečnost, minerale i vitamine.
Lubenicu obično smatramo voćem, iako je u stvari povrće iz porodice krastavaca. Lubenica ili bostan (Citrullus lanatus) poreklom je iz Afrike a prvo pravo uzgajanje lubenice kao domaće vrste počelo je u Egiptu.
Lubenica se upotrebljava u ishrani u gotovo svim zemljama sveta. Najveći proizvođači lubenica u svetu su: Kina, Turska i Rusija, a u Evropi: Grčka, Makedonija, Italija i Španija. Lubenica je jednogodišnja zeljasta biljka, najčešće loptastog oblika, pretežno zelene boje sa šarama i prugama. Unutrašnjost lubenice je najčešće crvene ili narandžaste boje, mada postoje i žute lubenice (luben-dinje).
Postoji više vrsta lubenica nastalih ukrštanjem, a razlikuju se po veličini, boji, obliku. Sve sadrže dosta korisnih supstanci, a niskokalorične su. Lubenica može imati težinu i do 25 kg, a u sebi sadrži preko 90% vode, pa je pogodna za dijetalnu ishranu... Lubenica se na našoj trpezi najčešće nalazi u periodu jun-avgust, ali zavaljujući staklenicima i plastenicima (i uvozu iz drugih zemalja) na našem tržištu se može naći od proleća do kasne jeseni.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET