Vojna diplomacija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Vojna diplomacija". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SADRŽAJ:
UVOD………………………………………………………………………………………. 3
POVIJESNI RAZVOJ……………………………………………………………………… 4
Suvremena vojna diplomacija……………………………………………………………… 6
Vojna diplomacija novog doba……………………………………………………………... 7
VOJNI ATAŠEI……………………………………………………………………………. 10
Pozicija vojnih atašea………………………………………………………………………. 10
Obuka vojnih atašea………………………………………………………………………... 12
Služba vojnog atašea……………………………………………………………………….. 12
Reforma sistema vojnih atašea……………………………………………………………... 13
Glavni zadaci vojnih atašea………………………………………………………………… 15
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………. 16
LITERATURA……………………………………………………………………………... 17
UVOD
Vojna diplomacija, kao dio opće diplomacije jedne države, usmjerena je ponajprije na zadaće razvijanja vojne suradnje na svim poljima, a posebice odnosa povjerenja i prijateljstva s oružanim snagama susjednih zemalja. Njezin povijesni put, od pregovora vojnih zapovjednika o uvjetima kapitulacije i okončanja bitke, preko tzv. legalnih špijuna do visoko obrazovanih diplomata, specijaliziranih za obrambenu problematiku i pitanja vojne naravi, usko je vezan uz razvoj međunarodnih odnosa i diplomacije u globalu. U skladu s time, kao što su kroz povijest ostali nepromijenjeni univerzalni ciljevi kojima je diplomacija težila i neprekidno teži, a to su razvitak međunarodnih odnosa, promaknuće položaja vlastite države i sprečavanje rata, tako su univerzalni ciljevi vojne diplomacije bili i ostali pozitivna prezentacija vlastitih oružanih snaga, zaštita interesa svojih oružanih snaga u zemlji domaćinu i procjena njegovih oružanih snaga.
POVIJESNI RAZVOJ
Česti ratovi koji su vođeni u doba Napoleona pridonijeli su razvoju vojno-diplomatskih misija kao stalnih institucija, pa je već početkom 19. stoljeća (točnije tridesetih godina 19. st.), kod većine europskih zemalja bila uvedena praksa akreditiranja vojnih opunomoćenika. Njihova funkcija u početku je bila vrlo ograničena i većinom se odnosila na prijenos poruka vlastitog šefa države ili ministra vojske vladaru zemlje ili vojnom ministru u zemlji u kojoj je bio akreditiran. Vojni opunomoćenik je bio vrlo često akreditiran uz vojnog izaslanika, što je u priličnoj mjeri utjecalo na dualizam vojno-diplomatskih aktivnosti, zbog čega se ubrzo te dužnosti počinju ujedinjavati (bolje rečeno, obje djelatnosti počinje obavljati samo jedna osoba).
U razdoblju od 1810. do 1852. ustalila se praksa akreditiranja stalnih, legalnih vojnih predstavnika pri veleposlanstvima. Prvi vojni izaslanici bili su većinom časnici kopnene vojske (isključivo iz redova viših stožernih časnika, koji su smatrani najkompetentnijim poznavateljima vojne strategije i taktike, s dovoljno visokom osobnom kulturom i izobrazbom za uspješnu komunikaciju, prikupljanje i obradu podataka te ostale složene poslove). No, ti časnici nisu mogli jednako kompetentno pratiti i drugu važnu granu oružanih snaga – ratnu mornaricu. Kako bi se taj nedostatak ispravio, za pomoćnike vojnih izaslanika akreditirali su se mornarički časnici koji su vrlo brzo izrasli u manje ili više samostalnu vojno-diplomatsku djelatnost - mornaričke izaslanike. Uvođenjem mornaričkog časnika u vojnu diplomaciju, stvoreni su uvjeti za institucionalizaciju vojne diplomacije u obliku vojno-diplomatskih predstavništava koja se, osim već postojećih vojnih i mornaričkih izaslanika, popunjavaju i pomoćnikom vojnog izaslanika te većim brojem administrativnog i pomoćnog osoblja.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET