Vladalac - Nikolo Makijaveli | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Vladalac - Nikolo Makijaveli". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, PODGORICA
ODSJEK: MEĐUNARODNI ODNOSI
Nikolo Makijaveli “Vladalac”
(seminarski rad)
Podgorica, jun 2009. godine
S A D R Ž A J
Uvod…………………………………………………………………………….....3
O piscu……………………………………...............................................……3
“Vladalac”……………………………………..…………………………………...3
Zaključak………….……………………………..………………………………....8
Literatura………………………..………………..………………………………...9
1. Uvod
1.1. O piscu
2. “Vladalac“
Stavovi koje je Makijaveli zauzeo u ovom delu mogu se uciniti ekstremnim. Medutim,
djelo je pisano u vremenu velikih sukoba u Firenci, i sam Makijaveli je vjerovao da se stabilnost može postići jedino vladavinom tiranije. Njegovi stavovi često su detaljno razrađene metode kojima se vladari služe da bi zadobili što veću moć, jer čovjek je ništa drugo nego količina moći, ili metode za uspostavljanje i održavanje vlasti. Smatrao je da se politika i politički ciljevi moraju staviti iznad moralnih i etičkih principa. Imperativ za vladara je da učini sve potrebno da bi zadržao svoju moć. Međutim, vladar ne smije da bude omražen. Za to, po Makijaveliju, postoje dve metode: pridobiti ili uništiti.
U uvodnom dijelu knjige Makijaveli se bavi metodama vladanja u razlicitim vrstama monarhija. Ističe najbolje načine za sticanje, očuvanje i odbranu vlasti. Između ostalog, navodi i četiri tipa vojske: ličnu, najamničku, mješovitu i pomoćnu, koju je okarakterisao kao mač sa dvije oštrice.
Makijaveli se zatim osvrce na osobine koje bi idealan vladar trebalo da poseduje. To su: vjerolomnost, hrabrost, mudrost, bezobzirnost. Kao primjer uzima Cezara Bordžiju, sina pape Aleksandra VI. Makijaveli smatra da vladar mora da predvidi događaje unaprijed, da se ne smije nikada uzdati u vrijeme.
U djelu se još, kao važne osobine, isticu i: volja, predanost umjetnosti ratovanja, kao i shvatanje da svirepost ponekad može biti jedini način za očuvanje vlasti. Makijaveli smatra da je za očuvanje vlasti potrebno izazvati strah, ali ne i mržnju, jer narod voli po sopstvenoj volji, a mrzi po volji vladaoca. Za održavanje vladavine takođe je potrebna vjernost naroda i podanika. Za to je potrebno da vladar održava datu rijec, da se u njegovim djelima vide veličina i hrabrost, ali da i ponekad bude dvoličan. Veliki poduhvati i junačka dela, kao i umješnost vladara u upravljanju izazivaju poštovanje u narodu.
Makijaveli takođe navodi da vladar treba da se oslanja na religiju. Makijaveli pritom pohvaljuje taktiku, ali ipak prezire ideju napada na Italiju. Smatra, takođe, da dobar vladar treba da zatraži savjet kad god je potrebno, i da sasluša svoje savjetnike. Dobar vladalac zna da izvrši dobar odabir svojih saradnika, i da se pritom kloni laskavaca.
Makijaveli odbacuje veze izmedu etike i politike. Vladalac treba da se prikazuje kao saosećajan, vrijedan povjerenja, iskren i posvećen religiji. Međutim, u stvarnosti, dužnosti vladaru rijetko dozvoljavaju da zaista bude takav.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET