Uspon i pad nacionalne države | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Uspon i pad nacionalne države". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

USPON I PAD NACIONALNE DRŽAVE
Uspon i pad nacionalne državne politike
Upravljanje i nacionalna država u povijesnoj perspektivi
Podjela svijeta na države danas se smatra samorazumljivom, no nije oduvijek bilo tako. Država nije oduvijek bila središnji princip političke organizacije, niti će to uvijek biti.Postojao je svijet i prije država, kako neumorno ponavljaju zagovornici globalizacije, i možda će postojati svijet i poslije njih.
Ipak, moderna država ostaje jedinstven politički oblik, različit od svih prethodnih političkih sustava. Država nalik današnjoj sa brojnom birokracijom, neobičnom za doba 13. stoljeća, ogledala se u kraljestvu Friedricha II. Hoenstaufena na prostoru današnje Sicilije. Iz žeravice srednjovjekovne Europe nastalo je ovo kraljestvo koje je prestavljalo preteču demokratske države blagostanja.
Demokratska država blagostanja, pojam kojem teži ili bi trebala težiti svaka država, postoji u onim zemljama u kojima država preuzima aktivnu ulogu u upravljanju privrednim i društvenim tokovima i značajan dio svojih resursa posvećuje socijalno-političkim ciljevima. Počiva na principima jednakih šansi, ravnomjernoj podjeli bogastva i odgovornosti zajednice prema ljudima koji si ne mogu stvoriti minimalan standard potreban za dobar život. Demokratska država blagostanja mjerilo je poređenja u tezi o suvremenoj krizi upravljanja.
Ciljevi upravljanja u kompleksnim društvima
Upravljanje u kompleksnim društvima mora biti oblikovano tako da ispunjava nekoliko najvažnijih ciljeva:
Cilj sigurnosti- osigurava vanjsku i unutarnju sigurnost;
Cilj identiteta- stvaranje simboličkog sustava odnosa u kome se može razviti kolektivni identitet;
Cilj legitimacije- postojanje demokratske legitimacije i postizanje suglasnosti političkim odlukama;
Cilj blagostanja- poticanje privrednog rasta i obuzdavanje socijalnih nejednakosti;
Teritorijalna država je, od raspada Rimskog carstva kroz razdoblje feudalizma i naposlijetku u vremenu apsolutističke države, stasala u jamca unutrašnjeg mira. Stremljenje ka suzbijanju vanjskih opasnosti izrodilo je 1648. godine Vestfalski mir i internacionalni državni sustav. Nacionalne države protjerale su sa svog tla nedržavno organizirano nasilje i osjetno pada stopa smrtnosti od neprirodnih smrti. Ipak, 17. stoljeće broji samo sedam neratnih godina, što se mijenja tek Bečkim kongresom koji otpočinje etapu siromašnu ratovima. Daljnje etape činile su Liga naroda i Ujedinjeni narodi koje su sigurnost postavili za primarni cilj.
U sjevernoj Italiji savezi gradova zahtjevali su strože povlačenje granica između zemalja i na taj način povećavali unutarnju koheziju. Međutim, razvojem prometne infrasrukture dolazi do zahtjeva za zajedničkim jezikom kako bi se povećala mobilnost, a prerasla regionalnost. Koliko je zajednički jezik do tada bio rasprostranjen na teritoriju jedne zemlje govori podatak da je u predvečerje Francuske revolucije samo manjina od 12-13 posto Francuza govorila francuskim jezikom. Do Revolucije postojale su teritorijalne, ali ne i nacionalne države. Pored svjesti o pripadnosti naciji i nacionalnoj državi, sredstva komuniciranja igraju ključnu ulogu u stvaranju kolektivnog identiteta, grade zajednicu koja je iznad osobnih veza.
Uspostavljena država, Levijatan kojeg je Hobbes nudio kao jedino riješenje koje omogućuje poredak, a koje se postiže društvenim ugovorom, Lock je vješto nazvao demokratskom legitimacijom. Demokratska legitimacija bi se izgrađivala kroz liberalno-demokratska građanska prava. Građanske slobode svoj procvat doživljavaju u 18. stoljeću, a Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda (UN) građanska prava na slobodu postaju univerzalna. Politička prava svoje praskozorje doživljavaju kroz Francusku revoluciju, ali krug ljudi koji su stekli prava učešća bio je ograničen na mali broj imućnih muškaraca. Godine 1848. uvedeno je prvi put opće pravo glasa za muškarce, a za žene gotovo cijelo stoljeće poslije. Period od 1848.-1948. godine je period uopćavanja političkih prava. Demokratska legitimacija od tada je suštinjska komponenta države blagostanja.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET