Prošlost na Istoku - budućnost na Zapadu, demokratizacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Prošlost na Istoku - budućnost na Zapadu, demokratizacija u Centralnoj i Istočnoj Evropi". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Uvod
Na početku 21. veka jedan od osnovnih interesa Evropske Unije je proširenje njenih granica i obuhvatanje cele Evrope. Ovo je veliki izazov, zato što je Evropa izvor različitih političkih ideja i sistema, i političke kulture raznih regiona se veoma razlikuju.
Čini se da je pad komunizma krajem osamdesetih godina prošlog veka stvorio uslove da se ideja ujedinjene kompletne Evrope ostvari. Formula liberalne demokratije po kojoj je funkcionisala (i još uvek funkcioniše) Zapadna Evropa se pokazala istrajnijom, stabilnijom, prosperitetnijom. Komunizam i socijalizam, koji su po pravilu vodili u neki oblik diktature, su se pokazali neodrživim. U socijalističkim zemljama Centralne i Istočne Evrope nastupile su revolucije, mirne ili nasilne, brze ili postepene, ali sve su zavisno gledale na razvijeni, slobodni zapad. Posle velike promene, zadatak nove pro-zapadne političke elite sada je bio da uvedu demokratiju u politički sistem svoje zemlje, demokratski obrazuju svoje građane i svoju politiku približe prosperitetnoj i obećavajućoj Evropskoj Uniji.
„Prošlost na Istoku – budućnost na Zapadu“ predstavlja empirijsko istraživanje politikologa sa Evropskog Instituta u Saseksu Meri Kaldor i Ivana Vejvode. Oni proučavaju položaj političkih institucija i njihovo funkcionisanje u zemljama Centralne i Istočne Evrope koje su nakon pada socijalizma pokazale jasnu političku volju za demokratizaciju i integraciju u Evropsku Uniju, u periodu od 1989. do 2000. Istraživanje je sprovedeno 2001. godine, a danas, svih deset zemalja koje su Kaldor i Vejvoda obuhvatili svojim istraživanjem su članice Evropske Unije. Ova knjiga je pregled tranzicionih procesa kroz koji su prošle ove države. Osim analize deset post-socijalističkih zemalja posebno, politikolozi daju opšti pregled, predmete i metode rada koje se odnose na kompletno istraživanje, kao i zajednički zaključak. Ovo istraživanje je, po oceni Evropske komisije, bilo veoma vredno za praksu i teoriju politike Evropske Unije prema novim članicama i za sprovođenje ideje proširenja Unije.
Osnovne ideje i opšta analiza
Pojedinačne analize
Estonija
...............................NAMERNO UKLONJEN DEO TEKSTA.................................
ji je zagovarao ograničenje građanskih prava svim ne-Estoncima, pre svega Rusima. To je značilo ukidanje prava glasa za Ruse, i nemogućnost dolaženje njihovog na visoke birokratske pozicije. Državljanstvo u Estoniji se, doduše, ne zasniva na etničkom ili rasnom kriterijumu, već Rusi koji imaju istorijsko poreklo u Estoniji automatski stiču status građanina, dok ostali moraju da polažu testove estonskog jezika i opšte obaveštenosti o Estoniji. Međutim, najveći broj ovih drugih nije dobio državljanstvo, i veliki broj stanovništva nema pravo glasa. Ipak, po istraživanju, većina Estonaca koji govore ruski se ne osećaju diskriminisanima. Na spoljno-političkom planu, Estonija ima ambicije ka EU i NATO.
Letonija
Najveći problem Letonije je etničko pitanje. Letonci malte-ne postaju manjina u vlastitoj državi – danas etnički Letonci čine samo 55% stanovništva. Rusi u velikom broju osećaju da su im ugrožena građanska prava zbog restriktivnog zakona o državljanstvu iz 1994. Proces naturalizacije teče sporo. Obrazovanje manjina na maternjem jeziku postoji, ali se forsiraju programi za učenje letonskog radi očuvanja jezika i kulture i teži se da celokupno srednje obrazovanje bude na letonskom. Ovo važi i za medije – programi na stranim jezicima ne smeju da prelaze 30% od ukupnog vremena za emitovanje. Uloga religije je takođe vredna pomena. U Letoniji su najuticajnije evangelistička, katolička i pravoslavna crkva. One uspevaju da se izvore sa bremenom komunizma, ali na neke druge veroispovesti („sekte“) se ne gleda blagonaklono (Jehovini svedoci).
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET