Proces I perspektive širenja EU | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Proces I perspektive širenja EU". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Proces I perspektive sirenja EU
Opšte karakteristike evropskog multilateralizma
(a) Obuhvatnost članstva pojedinih organizacija
Ako posmatramo članstvo različitih evropskih organizacija, odnosno njihovu
otvorenosti za proširenje, možemo ih, u načelu podeliti na organizacije koje
imaju panevropsku odnosno širu dimenziju i ciljeve (EU, NATO, OEBS, SE,
OECD...) i na one koje su ograničene na pojedine delove kontinenta
(subregionalne organizacije ili inicijative, poput Nordijske saradnje,
BENELUX, CEFTA, Višegradske grupe, Organizacije za crnomorsku
ekonomsku saradnju, Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi, Baltičke
saradnje, ZND i dr.). U okviru prve grupe, može se napraviti određena podela
između organizacija koje u svom članstvu obuhvataju SAD i/ili Rusiju (tj.
supersile ili transkontinentalne sile), kao što su OECD, NATO, SE, OEBS i
na ostale panevropske organizacije (EU, ZEU, Evropski ekonomski prostor).
Ove organizacije se takođe znatno razlikuju u pogledu spremnosti za širenje i
kriterija za članstvo. Kriteriji za ulazak novih članica u organizaciju mogu
biti više ili manje rigidni, odnosno teški i uglavnom zavise od političkostrateških
procena i stepena integrisanosti same organizacije. Tako su, u
načelu mnogo otvorenije za novo članstvo organizacije poput OEBS i SE,
dok su NATO i EU „poluotvorene organizacije”, kod kojih se ulazak u
članstvo ostvaruje samo nakon ispunjenja čitave serije preduslova.
Ostvarivanje članstva u EU je posebno složeno i sporo.
Kada se uzme u obzir broj država-članica pojedinih evropskih organizacija,
one danas podsećaju na sistem „ruskih lutaka”, pri čemu OEBS i EKE UN
(Ekonomska komisija za Evropu UN) predstavljaju najširi evropski okvir
(svaka sa po 56 država-članica7), pa se zatim članstvo sužava kod SE (46
država), OECD (23 članice) itd.
NATO (26 članica od 2004. godine) i Evropska unija (do 2004. – 15,
odnosno 27 članica od 2007. godine) imaju tendenciju širenja, ali je teško
očekivati da će se njihovo članstvo po broju ikada potpuno poklopiti sa
članstvom SE, a još manje sa članstvom OEBS.
7 „Najnovija” suverena država u Evropi je, za sada, Crna Gora.
Institucionalna transformacija EU
„Produbljenje i proširenje” su predstavljali dva aspekta evolucije
Unije koja traje već dve decenije: Jedinstveni evropski akt (1986), Ugovor iz
Mastrihta (1992), Ugovor iz Amsterdama (1997) i Ugovor iz Nice (2001)
predstavljaju etape ovog institucionalnog razvoja, baziranog na gotovo
neprestanim pregovorima između država članica13. Istovremeno, došlo je i dočetiri talasa proširenja EU, otprilike svakih desetak godina, na: Španiju i
Portugaliju (1985), Austriju, Švedsku i Finsku (1995), Maltu, Kipar, Poljsku,
Češku, Mađarsku, Slovačku, Sloveniju, Letoniju, Litvaniju i Estoniju (2004),
kao i na Rumuniju i Bugarsku (2007)14. Danas Evropska unija ima 27
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET