Razvoj dečijeg crteža | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Razvoj dečijeg crteža". Rad ima 18 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru
RAZVOJ DEČIJEG CRTEŽA
Seminarski rad iz
Metodike likovnog vaspitanja
Novi Pazar, 2013 . Godine
UVOD
Prema prici, Ricci je jednog kišnog dana potražio zaklon u natkrivenom prolazu, a dok je cekao da kiša prestane, pažnju su mu privukli grafiti na zidovima. Zamijetio je dražesne i pomalo nezgrapno nacrtane slike koje bi svatko prepoznao kao djelo djecjih ruku. Poceo se pitati što je to po cemu se djecji radovi razlikuju od konvencionalne umjenosti, što ga je navelo na proucavanje i kao rezultat toga nastalo je gore spomenuto djelo (Cox, 2000).
Neosporno je da djeca crtaju stoljecima, ali kao enigma ostaje zašto je, posebno prije 19. st., sacuvan samo mali broj njihovih radova ili njihovih kopija? Kao najvjerovatniji razlog postavlja se odnos koji je prema djeci vladao u prošlosti: djecje mišljenje, razumijevanje i vještine smatrani su nesavršenima i inferiornima u odnosu na odrasle i samim time nedovoljno vrijednim ocuvanja.
Tek u 18. stoljecu dolazi do porasta ineteresa za period ranog djetinjstva – rada se nova psihološka klima, koju, uz ostale, štiti i Jean-Jacques Rousseau, 1712-1778), filozof i prosvjetitelj. Smatrao je djetinjstvo posebno znacajnom fazom u odrastanju, te je poznata njegova recenica «Dijete je dijete, a ne odrasla osoba», upucujuci na njihovu posebnost i smatrajuci inferiornost s kojom se djeci prilazilo kao predrasudu (Cox,2000).
U današnje vrijeme, djecji crteži su prepoznati kao najbolji nacini na koje se dijete može izraziti i sve se više smatraju odrazima njihova emocionalnog života i osobnosti; crteži su prozor u njihov unutarnji svijet. Djeca se mogu koristiti crtanjem u svrhu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizualne forme idejama i opservacijama, ali opceniti konsenzus je u mišljenju da je karakteristika umjetnickog izražavanja jedinstveni osobni pristup koji u sebi sadrži razlicite elemente svjesnog i nesvjesnog znacenja reprezentativnih za mnoge vidove djeteta koje ih je stvorilo.
Vecina terapeuta koji rade s djecom smatraju crtež efektivnim terapeutskim pristupom jer pomaže djeci u izražavanju na nacine koje jezik ne omogucuje. Djecje umjetnicko izražavanje je, kao i samo dijete, posve autenticno i individualno te se mora sagledavati unutar šireg konteksta razvojnih, emocionalnim, socijalnih i kulturalnih iskustava i faktora (Malchiodi, 1998).
RAZVOJNI ASPEKTI DJECJEG CRTEŽA
Djeca u razvoju umjetnickih sposobnosti prolaze ocekivane progresivne promjene, promjene karakteristicne za svaku dobnu skupinu. Ovi se razvojni stadiji namecu kao univerzalni, ono što prolaze djeca u cijelom svijetu, a te uobicajene karakteristike ostavljanja osobnog traga odraz su želje svakog normalnog djeteta da komunicira kroz umjetnicku ekspresiju.
Iako postoje mnoge minuciozne rasprave o razvojnim stadijima u djec joj umjetnosti, vec ina terapeuta i onih koji rade s djecom ima ograniceno poznavanje kako se to djeca izražavaju s obzirom na svoju dob, iako je to razumijevanje esencijalno za pristup djecjim djelima. Takvo znanje daje terapeutu referentnu tocku za opažanje i rehabilitaciju djece s razvojnim ili fizickim problemima, kao i traumatizirane djece, one koja prolaze krizna razdoblja i emocionalne poremec aje koji mogu biti rezultat zlostavljanja (Machioldi, 1998).
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET