Sklapanje i zavarivanje glave hok kotao 20/15 | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Sklapanje i zavarivanje glave hok kotao 20/15". Rad ima 23 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

DIPLOMSKI RAD
Zavarivač III stepen
Tema: Sklapanje i zavarivanje glave hok kotao 20/15
Laćić Ćazim Juni 2011 godine Alić Fadil
Uvod
Kao pečat mog trogodišnjeg školovanja došao je red na izradu diplomskog rada Glava hok kotla 20/15.
U ovom dobivenom zadatku zastupljene su sve tehnike ručne obrade metala kao i postupci pripreme predmeta za zavarivanje. Na ovom predmetu moći ću da iskažem sve svoje stečene tehnike i umjeća vođenja elektrode kao i korjenovanja te formiranja punog vara.
Zavarivanje je spajanje dva ili više materijala u jednu cjelinu. Spajanje zavarivanjem primjenjuje se još od davnina, a razvijalo se razvojem samih metala. Zavarivanje datira već u brončanom dobu 5000. godina p.n.e. kao ljevačko, a pojavom željeza pojavljuje se kovačko zavarivanje. Razvoj zavarivanja koje počinje u današnjem smislu tek u XIX stoljeću, i to 1882. godine primjenjuje za zavarivanje metala u električni luk. Slavjanov je 1888. godine uzeo metalnu elektrodu kao dodatni materijal, umjesto ugljene šipke.
Šveđanin D. Kjelden 1907. godine je izumio prvu elektrodu sa oblogom za zavarivanje raznih metala. Uporedo sa elektrolučnim zavarivanjem razvijaju se i drugi postupci zavarivanja. Plinsko zavarivanje je od 1894. godine, ali i njegova šira upotreba kao plina tek poslije 1902. godine kada je dr. Linte pronašao jeftiniji način dobivanja kiseonika iz zraka. U isto vrijeme se razvija i plinsko rezanje, 1911. godine u Americi se pojavljuje automatsko plinsko rezanje E. Tomson (USA) je 1886. godine primjenio elektirčnu struju za zagrijavanje suočenih komada do plastičnog stanja i pod pritiskom spojio u jednu cjelinu i tako dobio danas poznati postupak suočenog elektro otpornog zavarivanja.
Aluminotermijsko zavarivanje efikasno se primjenjuje već od 1895. godine. Tačkasto elektrootporno zavarivanje pojavilo se 1922. godine. Od 1956. godine primjenjuje se visokokonfrektno elektrootporno zavarivanje.
Veća efikasnost elektrolučnog zavarivanja pojavljuje se 1930. godine a poneki 1953. godine i to paralelno u SSSR-u i SAD-u. Pronalaskom električnog zavarivanja, u zaštiti Praško Praha EPP od 1941. godine razvija se elektrolučnih zavarivanja u zaštiti internih plinova netaljivih (TIG) 1941. godine i taljivim (MIG) 1948. godine elektrodama. 1953. godine upotrijebljen je aktični oblik, zaštitni plin i mag postupak.
Danas ti se postupci zavarivanja primjenjuju kao poluautomatsko ili automatsko zavarivanje uz upotrebu raznih vrsta žica i plinova.
1951. godine SSSR razvija zavarivanje debelih komada postupkom zavarivanja pod troskom. U istom razdoblju pojavljuje se niz drugih postupaka zavarivanja i to hladno zavarivanje: 1946. godine zavarivanje ultrazvukom, 1935. godine plazma zavarivanje, 1955. godine zavarivanje trenjem, 1956. godine zavarivanje električnim mlazom, 1957. godine zavarivanje difuzijom, 1959. godine zavarivanje laserom ili eksplozijom.
Ovakav intezivan razvoj zavarivanja omogućili su stručnjaci u velikim istraživačkim centralama, gdje su okupljeni svi stručnjaci iz domena zavarivanja od zavarivača do doktora znanosti.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET