Mediji - sloboda ili privid | seminarski diplomski
Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Mediji - sloboda ili privid". Rad ima 18 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.
SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU
ODJEL ZA KOMUNIKOLOGIJU
STUDIJ "MEDIJI I KUTURA DRUŠTVA"
Predmet: Uvod u političku znanost 2
SEMINARSKI RAD
SLOBODA ILI PRIVID
DUBROVNIK, 2005.
"Kad je tisak slobodan, to može biti dobari ili loš tisak, ali kad je tisak kontroliran, onda to može biti samo loš tisak."
Albert Camus
Sadržaj
Uvod 4
1. Sloboda medija u Hrvatskoj – zakonska regulativa 5
2. Komunistički korijeni – mediji pod državnom kontrolom 8
3. Utjecaj vlasnika i oglašivača – kad su uredniku vezane ruke 13
4. Zaključak 17
5. Popis literature 18
UVOD
Sloboda medija se u demokratskim sustavima postavlja kao kamen temeljac i uvijet za postojanje društva u kojem javnost koristi medije kako bi ispunila svoje pravo na kontrolu vlasti. Da bi demokracija funkcionirala potrebno je osigurati slobodu izražavanja, primanja i širenja informacija. Na osnovi informacija koje prima putem masovnih medija, javnost donosi ocjenu trenutne vlasti, te je prema toj ocjeni ruši ili podupire. Najveća moć medija leži upravo u tome; oni javnosti prenose sliku svijeta prema kojoj pojedinac svakodnevno formulira svoje stavove i donosi odluke. Ta slika mora biti točna, istinita, poštena, uravnotežena i nepristrana. Ako se medij ne pridržava tih pet načela on gubi svoju funkciju «psa čuvara» demokracije te se pretvara u alat za manipulaciju i kontrolu misli nevladajuće mase. Tada malobrojnoj vladajućoj eliti u ruke pada nezamisliva moć kreiranja stvarnosti.
Ovim radom ću se osvrnuti na zakonsko uređenje slobode medija u Hrvatskoj, ali i na prijetnje kojima je ta sloboda izložena. Hrvatski mediji su dugi niz godina funkcionirali u sustavu javnog informiranja socijalističkog modela, u kojem se jednom zakonskom odredbom osigurava «radnicima, radnim ljudima i građanima redovno, pravovremeno, objektivno, istinito, potpuno i pristupačno informiranje», a istovremeno se drugom odredbom to onemogućava. Slobode izražavanja, primanja i davanja informacija odnose se isključivo na one koje polaze od «socijalističkih samoupravnih načela i idejno-političkih opredjeljenja Saveza komunista». Mediji su služili isključivo za propagandu vlade, bili su pod stalnom kontrolom i cenzurom partije i nije im bilo dozvoljeno iznošenje stavova ni kritika o vladajućoj eliti i njenim odlukama. Iako su se procesom tranzicije hrvatski mediji prilično udaljili od tog sistema djelovanja, neke rane su još i danas prisutne. Želja političara i raznih korporacija da kontroliraju medije proizlazi iz vjerovanja da mediji imaju moć nad javnošću; ta želja je očigledna, pitanje je da li je ona već ostvarena?!
...
CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET