Prvi put s ocem na jutrenje - Laza Lazarević | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Prvi put s ocem na jutrenje - Laza Lazarević". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Laza Lazarevic
Ima pisaca kod kojih proces sazrevanja traje dugo a putanja njihovog razvoja pokazuje krivudavu liniju uspona i padova pre nego sto postignu rezultate koji im donose glas dobrih pisaca. Takvih pisaca nije malo, i vecina je tako pocela. Ali ima i onih drugih, kod kojih proces sazrevanja nije vidljiv, ciji se rast ne obavlja pred citaocima nego u njihovoj radnoj sobi i koji svojim prvim radovima ostaju u knjizevnosti. Laza Lazarevic pripada ovoj drugoj grupi pisaca; on je poceo bez pocetnistva. Njegova prva objavljena pripovetka Prvi put s ocem na jutrenje ujedno je i jedna od njegovih najboljih pripovedaka. Iz te pripovetke mogla bi se sagledati Lazarevićeva opredeljenja, sklonosti i način misljenja, odnosno primanja utisaka iz spoljasnjeg sveta i izrazavanja tih utisaka.
Kad je Lazarević počeo da pise, srbijanska stvarnost nije pruzala nimalo ružičastu sliku. Osamdesete godine prošloga veka ostaće u istoriji napisane kao razdoblje vladalacke samovolje i policijskog nasilja; jedna u krvi ugusena buna i jedan, protivno nacionalnim interesima vodjen i nesrecno izgubljen rat, jesu najpoznatiji, ali ne i jedini tragicni dogadjaji toga doba.
Kad je Laza Lazarevic izmučen tuberkulozom umro krajem. 1890. godine, bio je ozaljen kao najbolji srpski pripovedac. U napisima nastalim neposredno posle njegove smrti o Lazarevicevim delima pisalo se, ne tako retko, bolje no sto su ona zasluzivala. Takvo pisanje moralo je da izazove reakciju i ona se javila. O njegovom delu pocelo je da se i drukcije sudi. Ljubomir Nedic mu je zamerao da je imao vise vestine nego pravog knjizevnog talenta i time stvorio ne malu zabunu. Naime, Nedic nije jasno odredio sta u ovom slucaju podrazumeva pod vestinom a sta smatra knjizevnim talentom. Skerlic je otisao dalje i negirajuci, sasvim opravdano, ispravnost njegovih nazadnih shvatanja bio sklon da umanji i umetnicku vrednost njegovih pripovedaka. Takvo Skerlicevo pisanje nije ostalo bez odjeka. Bilo je u pitanju nepovoljno misljenje kriticara u čiji se sud veruje o piscu koji je nesumnjivo bio omiljen. I zato, sve sto se posle Skerlica pisalo svodilo se ili na pokusaj obaranja njegova suda ili na pokusaj odbrane Skerlicevih stavova. U tim rasprama stvorilo se sasvim prirodno i jedno trece stanoviste: da je istina negde na sredini. Lazarevic doista nije onako veliki pisac kao što su mislili njegovi savremenici, ali je svakako jedan od najboljih nasih pripovedaca. Ono po cemu on ostaje jeste knjizevni nacin pisanja, smisao za psihologiju, podjednako razvijena moc zapazanja i imaginacije, a iznad svega, on ostaje nadahnuti pesnik i spontani kriticar jednog davnog, u nepovrat iscezlog sveta.
O delu
Sasvim je osoben polozaj pripovetke Sve ce to narod pozlatiti. Radnja je pomaknuta iz proslosti u sadasnjost. Ljudi su, kao i uvek kod Lazarevica, dobri i saosecajni, a ipak je sve drukcije. Nestalo je starih zajednica koje su vodile brigu o svakom pojedincu. Covek koji se unesrecio u ratu uzalud traži mesto u drustvu i biva prepusten ulici i prolaznom milosrdju sveta.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET