Arapsko pismo u našem jeziku | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Arapsko pismo u našem jeziku". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
KOLEGIJ KULTURA KOMUNICIRANJA
Senija Tendžo
Odsjek: Socijalni rad
ARAPSKO PISMO U NAŠEM JEZIKU
SEMINARSKI RAD
Sarajevo, maj 2011
UVOD
Arapsko pismo ( drugo po raširenosti u svijetu – odmah iz latinice ) prihvaćeno je kao sastavni dio islamske kulture, i ono s vremenom postaje sve raširenije pismo bosanskih Muslimana . U ovom seminarskom radu ćemo govoriti o tome kada i kako se arapsko pismo počelo upotrebljavati u našem jeziku. Prvo, kakvim se to zahtjevima i potrebama našeg jezika prilagođavalo, a nakon toga kroz koje je faze adaptacije prolazilo. Kroz seminarski rad, obrazložićemo i kako se zvalo to pismo, u kojim periodima je korišteno te koje je uveo to pismo i ko su bili njegovi zagovornici.
ARAPSKO PISMO U NAŠEM JEZIKU
Na tlu BiH se u vremenskom razdoblju od 16. do 19. stoljeća upotrebljavalo arapsko, odnosno arapsko-tursko pismo. Bio je to specifičan alfabet naše pismenosti. Takvo pismo, koje je prilagođeno potrebama i zahtjevima našeg jezika, nazvano je arebica (ili arabica), mektebica i matufonca (ili mafovača).
Naziv „mektebica“ se koristio zbog zastupljenosti ovo pisma u mektebima, a „matufovača“, prema pežorativnom nadimku reformatora ovog pisma Dž. Čauševića, koga su protivnici prozvali „matuf „ što znači senilan.
Tekstovi i uopće pismenost ove vrste, (konbiniranje arapskog pisma i nekog nearapskog jezika) nazivaju se alhamijado (aljamiado) pismenost / literatura / književnost.
Tokom svoje upotrebe u našem jeziku, arebica je u porcesu adaptacije, prolazila kroz nekoliko faza.
-Prvi period obuhvaća razdoblje od 16. do 17. stoljeća, kada se upotrebljavala uglavnom turska verzija arapskog pisma, jer još uvijek nije postojala nikakava ortografska norma. To je bila faza začetka alhamijado književnosti.
-Drugi period obuhvaća razdoblje od 17. do 19. stoljeća, i to je faza koju karakteriše šira upotreba arebice. Iako se unose ortografske inovacije, ona se po načinu pisanja ne razlikuje mnogo od prethodnog perioda. Još uvijek je pod utjecajem turske i perzijske grafije bez utvrđenih pravopisnih pravila i bez orginalnih rješenja koja bi odgovarala glasovnim osobenostima našeg jezika.
-Treći period obuhvaća razdoblje od 19. do 20. stoljeća, i u toj fazi se susrećemo sa različitim pokušajima pravopisnog normiranja arebice. Zabilježeno je više pokušaja adaptacije arapskog pisma fonetskom sistemu našeg jezika. Neki od tih koji su pokušali su Mustafa Rakim, Omer Humo, Ibrahim Berbić, Arif Sarajlija i drugi. Kao najznačajniji rad na reformiranju arebice, mogu se uzeti rezultati do kojih je došao Džemaludin Čaušević.
Tada je arebica bila općeprihvaćena i karakterisao ju je dotad najveći stepen adaptiranosti.
Upotreba arapskog pisma ima svoja specifična kulturološka, psihološka i sociolingvistička obašnjenja. Međutim, motivi i razlozi zbog kojih se upotrebljavala arebica, su se mjenjali i prolazili kroz različite faze tokom gotovo puna četiri stoljeća njezinoga prisustva na našem tlu.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET