Latinska paleografija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Latinska paleografija". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

V. OD POJAVE PISMA DO LATINSKE ABECEDE
OPĆI PREGLED
Pismo prenosi poruke. U širem smislu pismo može biti svaki sustav vidljivih oblika (slika, znakova, simbola, kombiniranih znakova) koji imaju svrhu da daju obavijest.
U užem smislu pismo je sustav znakova koji vizualno reproduciraju određene elemente govornog jezika.
Pismo je grafički izraz jezika i njegova trajna vizualna predodžba.
Najstariji sustav pismenog obavještavanja bio je tzv piktografski sustav tj. sustav slikovnog pisma. Piktogram je slika predmeta, to je najrazumljivije i najuniverzalnije pismo. Materijali za piktografiju bili su: kamen, drvo, metal, kost, koža, tkanina itd.
Drugi stupanj u razvoju pisma je ideografsko ili pojmovno pismo. Ideogram nije samo slika predmeta nego i ideja ili čak simbol. Npr. u slikovnom pismu vrč s vodom znači samo vrč i vodu, a u ideografskom znači piće uopće.
U ideografskom pismu znak-simbol postao je grafički znak govorne riječi tj. znak fonetske vrijednosti i značenja govorne riječi. -> osnova za razvoj pravog glasovnog pisma.
Treći stupanj je slogovno tj. silabičko pismo, gdje se ista glasovna skupina jednako izražava u svim riječima koje tu skupinu imaju, npr. slika vola sve je manje nalik na vola, i taj se znak toliko osamostalio da je postao opći znak za glasovnu skupinu vol sadržanu u svakoj drugoj riječi u kojoj se javlja ista fonetska skupina.
Konačan stupanj pisma je alfabetsko pismo u kom svaki glas ima svoj znak.
Prvi tragovi piktografskog pisma našli su se kod Sumerana u južnoj Mezopotamiji. Oko 3900 g pr. Kr. nalazimo prve pisane spomenike.
Iz tih piktograma razvilo se klinasto pismo. Oko 3100. pr. Kr. to je pismo bilo prigodno za pisanje na glinastim pločicama koje su se pekle u peći.
Otprilike oko 2600. pr. Kr. klinastim pismom pisalo se odozgo prema dolje (okomito) a otada se piše slijeva nadesno.
Ti spomenici prikazuju svakodnevni život: religiju, astrologiju, zakonodavstvo, trgovinu, povijesne zapise, pravo, filozofiju itd…
Babilonci su preuzeli klinasto pismo i dali mu svoje semitske značaje, a Asirci su reducirali broj znakova na 510, a u praksi čak na 300.
Najrazvijeniji tip klinastog pisma upotrebljavao se u Siriji u gradu Ugaritu.
Hetiti su preuzeli od Sumerana klinasto pismo, no za vjerske potrebe upotrebljavali su svoje posebno hijeroglifsko pismo kojim se pisalo „bustrofedon“ tj. izmjenično jedan redak slijeva nadesno, a drugi sdesna nalijevo.
Sredinom četvrtoga tisućljeća nastaje u Egiptu hijeroglifsko pismo.
U području Egejskog mora cvala je egejska civilizacija koja je također imala svoje pismo.
Na uskom primorju Sirije i Libanona živjeli su Feničani, kako su ih Grci zvali, no oni su sebe zvali Kanaancima.
U njih nalazimo upotrebu potpuno formiranog alfabetskog pisma. Najstariji spomenik nalazimo u Biblosu oko 150 pr. Kr. Znanost ne zna kako su i odakle Feničani došli do alfabeta. Jedni drže da je to došlo pod utjecajem hijeroglifa, a drugi podržavaju vjerojatniju pretpostavku da je ono došlo izravno s Krete. Grci su to pismo zvali feničkim.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET