Suverena jednakost država | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Suverena jednakost država". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


UDG
Humanističke studije
Međunarodni odnosi i diplomatija
SEMINARSKI RAD
Tema: SUVERENA JEDNAKOST DRŽAVA
UVOD
Pod suverenošću države podrazumijeva se samo jedna vlast na teritoriji određene države, koja ne zavisi ni od koje druge (spoljne) državne vlasti. Ta državna vlast je najviša u odnosu na svoje građane i druge subjekte u okviru te države. Državna suverenost prema tome podrazumijeva da je državna vlast pravno neograničena od strane spoljnih faktora tj. unutrašnji politički poredak svakog suverena ”uživa pravo na uvažavanje i imunitet od miješanja spolja”. To podrazumijeva i nezavisnost a time i jednakost svih država. Naime, ono što trebamo znati jeste da ne možemo govoriti o državi u pravnom smislu ako ona nije suverena, a samim tim nezavisna i jednaka sa drugim.
Središnja ideja kako suverenosti, tako i jednakosti jeste da nijedna država nije pravno nadređena drugoj - par in parem non habet imperium.
Prema tome “države su pravno jednake, uživaju jednaka prava i jednaku sposobnost da uživaju za prava”. Ovaj oblik jednakosti predstavlja fundamentalno načelo međunarodnog pravnog poretka.
Međutim, ono što treba objasniti u ovom radu, jeste kako je došlo do uspostavljanja suverenosti i jednakosti? Gdje možemo naći njihove korijene? Kada se pojavljuju prve konkretne ideje? Na sva ova pitanja nastojaću da što bolje odgovorim i na što bolji način da ih objasnim.
ISTORIJSKI I FILOZOFSKI KORIJENI
Politika i pravna misao odavno se bavi problemom suverenosti uopšte.
U starom Egiptu (još u trećem milenijumu p.n.e) razvijeno je učenje o društvenoj ljestvici, po kojoj se na njenom vrhu nalazi bog, a ispod njega faraon (vladar), pa sveštenik, a onda zemljoradnici i na kraju robovi. I u srednjem vijeku je podržano učenje da je svaka vlast od boga, a vladareva volja je zakon. Suverenost je, dakle, bila u rukama apsolutnih vladara (monarha). Početkom novog vijeka, francuski politički mislilac Žan Boden u djelu “Šest knjiga o republici“, tvrdio je da je suverenost neograničena, nedjeljiva i neotuđiva, ali da jedino monarh (suveren) može biti pravno neograničen tj, može imati apsolutnu vlast. Zato se za vladare (careve, kraljeve) i kaže da su suvereni.
Danas, u modernoj državi, ukoliko i postoji monarhija, ona je ustavna i parlamentarna, dok kralj vlada ali ne upravlja (pr.Velika Britanija, Švedska, Belgija, Španija i dr.). No, isto tako treba znati da danas ima monarhija gdje monarh još uvjek vlada i upravlja po milosti božjoj, ali tu je riječ o nedemokratskim državama (pr.Saudujska Arabija, Jordan)
Međutim, kada je riječ o demokratskim državama, postavlja se pitanje gdje je njihova prekretnica o stvaranju suverene jednakosti država?
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET