Njemačko pravo u XIX i XX vijeku | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Njemačko pravo u XIX i XX vijeku". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Seminarski rad
Predmet: Komparativna istorija države i prava
Tema: Njemačko pravo u XIX i XX vijeku
SADRŽAJ
UVOD - NJEMAČKA U XIX I XX STOLJEĆU
Po Napoleonovim protektoratom se stvara Rajnski savez 16. njemačkih kneževina 1806. godine u koji su uvedene reforme po uzoru na francusko pravo.
Otto von Bismarck proglašava ujedinjenje Njemačke u Versaillesu tako da su južnonjemačke zemlje pristupile Savezu, a pruski kralj postaje njemačkim carem. 1919. na snagu stupa Weimarski ustav po kojem je na čelu države predsjednik Reicha, a bira ga se na 7 godina. Reichstag se birao na 4 godine i donosio zakone dok je Reichsrat (gornji dom-predstavnik njemačkih «zemalja») imalo ograničeno pravo zakonodavne inicijative i ograničeno pravo veta.
Državom je upravljala vlada sa kancelarom na čelu kojeg je postavljao predsjednik Reicha, a vlada je bila odgovorna Reichstagu. 1933. na vlast dolaze nacisti…
RECEPCIJA RIMSKOG PRAVA I PRVE VELIKE KODIFIKACIJE
U Njemačkoj je rimsko pravo recipirano kroz Corpus iuris civilis. Naziv za rimsko pravo je pandektno pravo. Njemački pravnici nisu primjenjivali rimsko pravo u originalnom obliku, nego su ga komentarisali i prilagođavali.
Osim pravnih pravila za primjenu u sudskoj praksi, pravnici su na tekstovima rimskog prava gradili i opću teoriju građanskog prava i prava uopće. Tako je nastao sistem prava koji je nazvan „Usus modernus pandectarum“ – „Savremeno rimsko pravo“.
Prilikom prvih kodifikacija građanskog prava, pandektno pravo je činilo značajan dio.
Kodifikacije prava bile su brojne u njemačkim zemljama u XVIII vijeku. Od njih kao važnije treba pomenuti Opće zemaljsko pravo za pruske države iz 1794. godine i bavarske kodifikacije: Codex iuris bavarici Criminalis iz 1751. i Codex iuris bavarici iudicarii iz 1753. Godine.
Osim tih domaćih kodifikacija u Pruskoj i Bavarskoj, valja za razdoblje Rajnskog saveza pomenuti i velike francuske kodifikacije Code civil – Građanski zakonik (1804.), Code de commerce – Trgovački zakonik (1807), Code de procedure civile - Zakon o građanskom postupku (1806), Zakon o krivičnoj istrazi – Code d´instruction criminelle (1808), Krivični zakonik – Code penal (1810).
Za razliku od austrijskog Općeg građanskog zakonika iz 1811. godine koji je i dalje u cjelosti važio u Habsburškoj monarhiji – prusko opće zemaljsko pravo, francuski Građanski zakonik i badensko zemaljsko pravo sačuvali su primjenu nakon 1. januara 1900. godine , samo na onim područjima koja je njemački građanski zakonik prepustio zemaljskom pravu.
Austrijski Građanski zakonik, utemeljen na rimskom pravu, objavljen je 1863. godine. Saksonski građanski zakonik je također pod snažnim uticajem rimskog prava.
Unifikatorske težnje njemačke buržoazije izrazio je Tibo u brošuri „O nužnosti jednog općeg građanskog prava za Njemačku.“ (1814) gdje se ističe da su postojeći zakoni zastarjeli i nedovoljni i da se mora izraditi novi Građanski zakonik.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET