Privatnost i zaštita na web-u | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Privatnost i zaštita na web-u". Rad ima 7 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Tema: PRIVATNOST I ZAŠTITA NA WEB-u
Sadržaj:
1) Uvod 3
2) Kompjuterski virusi 3
a) crv 3
b) trojanac 4
3) Antivirusni (AV) programi 4
a) primer 5
4) Firewall 8
a) IP adresa 8
b) port 9
c) ping 9
d) firewall 9
5) Cookies 12
6) Literatura 13
Svakodnevno na internetu se pojavljuju hiljade novih virusa i hiljade novih hakera koji su spremni da upadnu u naš racunar i izvrše totalnu pometnju. Da bi se sacuvali koristimo programe za zaštitu od virusa (antiviruse), za upade hakera-lamera (Firewall) i za privatnost na web-u koristimo cookies (u slobodnom prevodu-kolacice). Da bi stvorili predstavu o antivirusima prvo cemo objasniiti sta su to virusi i navesti neke od najcešcih primera.
Kompjuterski virusi su mali programi, od svega nekoliko kilobajta, koji imaju iskljucivo cilj da naprave štetu na zaraženom kompjuteru. Dakle, oni nemaju niceg živog u sebi, ne prenose se putem vazduha ili dodirom disketa sa drugim disketama. Pošto su oni samo programi, normalno je da nisu sami nastali. Viruse pišu hakeri. Razmnožavaju se uglavnom tako što sami sebe ugnjezde u druge fajlove, a štetu prave tako što brišu ili menjaju fajlove na disku. Ono što je najbitnije da znamo je da se virusom možemo zaraziti na dva nacina:
- preko disketa koje nam je dao prijatelj ciji kompjuter ima virus
- preko fajlova koji su nam stigli uz e-mail (ili ICQ)
Najcešci virusi su crvi i trojanci.
Crv se širi uglavnom putem e-maila, mada u poslednje vreme i preko IRC kanala! Crv je takva vrsta virusa koja se lako prenosi sa jednog racunara na drugi i automatski se može prenositi kroz racunare u mreži bez direktne akcije korisnika. Teško ih je otkriti jer su specificirani da rade jednu stvar i mogu da obrišu sve tragove svog postojanja na racunaru sa kojeg je crv prešao. Šire se tako što dobijamo e-mail sa prikacenim fajlom, i kada se startuje, automatski postaje dalji prenosilac crva, tj. crv se sada i sa zaraženog racunara šalje na druge e-mailove, i tako u krug (od nas prede na našeg prijatelja, sa našeg prijatelja na njegovog prijatelja...)
Neki crvi su opasni, a ima i onih koji ništa destruktivno ne rade, vec se samo šire putem e-maila i služe samo da zaguše mrežu...
Najšecci su: Badtrans, Klez, Hybris...
Trojanac je isto program, koji, kada se “ubaci” u neciji racunar, šalje sve šifre na e-mail hakeru (koji ga je i ubacio), i omogucava mu da preko njega (trojanca) pristupi zaraženom disku (što znaci da haker tada može da cita/piše/briše fajlove na zaraženom racunaru) ili cak dobije pun pristup zaraženom racunaru, što znaci da može recimo da ugasi ili ga iskoristi za napad na neki drugi racunar. Sve to bez znanja vlasnika zaraženog racunara! Posledice mogu da budu katastrofalne: haker može da nam uništi sva dokumenta na disku, može da nam potroši Internet sate...
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET