X zračenje | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "X zračenje". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Sadržaj
Uvod……………………………………………………….…………………………………………………………………….….…2
X zraci i njihova difrakcija……………………………………………..……………………..…………..………………….3
Fizički osnovi rengenodijagnostike …………………………………….…………………….……….………………..4
Primjena rengenskog zračenja u medicini…………………………………………………………….……………..5
Literatura……………………………………………………………………………..………………………………..………….11
Uvod
X-zrake, poznate i kao rentgenske ili rendgenske zrake, područje su elektromagnetnog zračenja s talasnim dužinama između 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji. Zbog svoje energije ubrajaju se u jonizujuće zračenje.
λmin = hc / eU = 1,24/U (kV)
h - Plankova konstanta,
c - brzina svetlosti,
e - elementarno naelektrisanje,
U - vrednost napona.
*(nm) - Duan-Huntov zakon
Wilhelm Conrad Röntgen (Rentgen) objavljuje 1895. da je u modifikovanoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju, te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode. Iako se poslije pokazalo da su takve zrake već bile uočene u nekim eksperimentima, npr. Nikola Tesla proizveo ih je djelovanjem električnog polja visoke frekvencije, Röntgen ih je prvi istražio, primijenio i shvatio njihovu prirodu.1
Rendgensko zračenje nastaje kada elektroni velikom brzinom udaraju u metal, pri čemu dolazi do njihovog naglog usporavanja i izbijanja elektrona iz unutrašnjih ljuski atoma metala. Usporavanjem se stvara kontinuirani spektar zakočnog zračenja (bremsstrahlung), a popunjavanjem mjesta sa kojih su izbijeni elektroni nastaju spektralne linije.1
Uobičajeni način dobijanja X zraka (stvaranje zračenja) je u rendgenskoj cijevi. To je vakuumska cijev u kojoj se s jedne strane nalazi anoda, a s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Katoda je na visokom naponu u odnosu na anodu. Kada žarnom niti teče električna struja ona se užari pa katoda izbacuje elektrone koji se ubrzavaju u električnom polju između katode i anode. Elektroni udaraju u anodu koja je načinjena od materijala koji su otporni na visoku temperaturu, poput molibdena i volframa, a ujedno se i vrti kako bi imala što bolje hlađenje. Pri tome se 99 % energije elektrona pretvara u toplinu, a samo 1 % odlazi u obliku jonizujućeg zračenja koje pod pravim uglom izlazi kroz mali otvor na rendgenskoj cijevi.1,2
X zraci i njihova difrakcija
Šta se dešava prilikom difrakcije, može se vidjeti na slici ispod.
X-zraka sustretne kristal pod uglom θ , rasprši se na paralelnim ravninama atoma u kristalu, a ono što mi mjerimo je ugao difrakcije 2θ - ugao između zrake koja prođe kroz kristal i reflektovane zrake. Da bi na nekoj udaljenosti reflektovane zrake ostale u fazi, razlika pređenih puteva mora biti jednaka cijelom broju talasnih dužina (n):
2d sinθ = nλ
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET