Primjena radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Primjena radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini". Rad ima 19 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Zeničko-dobojski kanton
JU Gimnazija “Rizah Odžečkić”
Maturski rad iz fizike
Primjena radioaktivnih izotopa
u nuklearnoj medicini
UVOD
Nuklearna medicina se koristi da bi dijagnozirala, nadgledala i tretirala bolest. Ispitivanja nuklearnom medicinom pokazuju kako ćelije ili organi funkcionišu, kako koriste energiju, dok u nekim slučajevima pokazuju veličinu i oblik.
Ispitivanja nuklearnom medicinom često identifikuju problem u ranoj fazi bolesti. Rani pronalazak bolesti pomaže da tretman bude što uspješniji.
Pri dijagnoziranju bolesti nuklearna medicina koristi veoma malu količinu radioaktivnih materija. Ove radioaktivne materije, nekada zvane radioaktivni obilježivači (tracers), emituju energiju u formi gama zraka.
Gama zraci su kao rendgenski zraci i mogu se očitati specijalnom vrstom gama kamere. Radioaktivni obilježivač je dizajniran da ide do određenih organa, kostiju ili tkiva.
Nuklearna je medicina odjel na kojem se koriste radioizotopi, najčešće u neinvazivnim dijagnostičkim postup cima. U praksi, nuklearna medicina postoji tek nekih pedesetak godina i vrlo se brzo razvija kao moderna neinvazivna dijagnostička grana u medicini.
1. Š TA JE RADIOAKTIVNOST, A ŠTA RADIOAKTIVNI IZOTOPI?
Prije nego što počnemo govoriti o primjeni radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini, o nuklearnoj medicini uopšte i njenom znač aju za ljudski organizam, potrebno je definisati radioaktivnost. Radioaktivnost je otkrio 1896 . godine, francuski naučnik Henri Becquerel dok je radio na fosforoscentnim materijalima. To je spontano emitiranje alfa-čestica i beta-čestica iz tvari, često praćeno i emisijom gama elektromagnetskih talasa, pri čemu hemijski elementi prelaze iz jednih u druge te se oslobađa energija u obliku kinetičke energije emitiranih čestica ili energije elektromagnetskih talasa.
Slika 1 – Alfa-čestice su ustvari ioni helija ili samo atomska jezgra helija
Slika 2 – Beta-čestice su ustvari
elektroni velikih brzina
Radioaktivnost je spontani proces u kojem se atomsko jezgro, emitujući jednu ili više čestica ili kvanata elektromagnetnog zračenja, preobražava u drugo jezgro. Prvobitno nije bila poznata priroda zračenja nego se zbirno govorilo o radijaciji pa je ova pojava "raspada" jezgra nazvana radioaktivnost, a jezgra koja emituju čestice ili zračenje radioaktivna jezgra ili, ispravnije radioaktivni izotopi.
Slika 3 - Gama-zračenje odgovara kratkovalnom
rendgenskom zračenju
Radioaktivni izotopi imaju mnoge značajne primjene, uključujući praćenje bioloških procesa u ljudskom tijelu za potrebe dijagnostike, očuvanje hrane u teglama ubijanjem bakterija i određivanje starosti geoloških nalaza bazirano na procjenama o brzini raspada izotopa. Od ovih primjena, pa do upotrebe nuklearne energije.
Radioaktivni izotopi (radionuklidi, radiofarmaci) koji se primjenjuju u ispitivanjima, daju se u tako malim količinama da ne utiču na fiziološke procese u organizmu i minimalno zrače pacijenta. Zahvaljujući tim činjenicama posebna pažnja, posvećena je pedijatrijskoj nuklearnoj medicini, naročito u oblasti nefro-urologije, tj. praćenju morfoloških i funkcionalnih poremećaja kod djece sa infekcijama urinarnog trakta i vezikoureteralnim refluksom.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET