Ajnštajnova teorija relativiteta | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Ajnštajnova teorija relativiteta ". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Osnovi prirodnih nauka
Ajnstajnova teorija relativiteta
Seminarski rad
Osnovi prirodnih nauka
Ajnštajnova teorija relativiteta
.
Uvod :
Specialna teorija relativiteta (STR) je teorija koju je 1905. godine formulisao Albert Ajnštajn nemački fizičar. Te godine je u nemačkom naučnom časopisu “ Annalen der Physik” izašao članak “ O elektrodinamici pokretnih tela “ u kojem su opisane ove teorije,koje su tada dovele do revolucije u svetu fizike. Galilejev princip kojim je formulisan tri veka ranije,govorio je o tome da su sva kretanja relativna. A. Ajnštajn je dopunio tu njegovu teoriju sa brzinom svetlosti u vakumu i došao je do svoje specialne teorije relativiteta. Ova dva postulata zajedno su činili jedinjenje koje se protivilo “ zdravorazumskom” razmišljanju,shvatanju sadašnjosti u vremenu I prostoru. Specialna teorija odbacuje Njutnovska načela o apsolutnom prostoru vremenu tvrđenjem da prostorni i vremenski intervali između bilo koja dva događaja zavise od stanja kretanja njihovog posmatrača I da različiti posmatrači različito zapazaju prostorna I vremenska zapažanja. S druge strane brzina svetlosti kao apsolutna veličina, kao brzina koja je ista za sve inercijalne referentne sisteme I ona se nemože nadmašiti,prestavlja najveću moguću brzinu u prirodi.
Istoriska podloga I razvoj
Krajem XIX veka fizika je bila na prekretnici. Nakon Majkelson-Morijevog eksperimenta izvedenog 1887. god. , postalo je I više nego jasno da u fizici postoji praznina. Takvo stanje neizvesnosti se održalo sve do 1905. godine,kada su u fiziku uvedene novine koje su se slagale sa Majkelson-Morijevim eksperimentima,ali su odbacivale principe klasicne fizike.Ajnštajnov mladalacki um je otkrio ovu prirodnu tajnu I izveo novu teoriju. Nekoliko godina pre Ajnštajna,Lorenc je formulisao principe transformisanja kordinata “ Lorencove transformacije” ali ih on nije znao objasniti tako da je tada ta teorija otpala. Albert Ajnštajn je bio pod kritikama ali su vremenom njegovu teoriju svi prihvatili. Tri godine posle objave Ajnštajnove teorije,Herman Minkovski uvodi matematički model četvorodimenzionalnog prostorno vremenskog-kontinuma,zasnovan na principu Specialne teorije relativiteta. Iste godine Ajnštajn poopštava svoju teoriju I uvodi neinercijalne referntne sisteme I tako dobijamo Opštu teoriju relativiteta. Do danas su eksperimentalno prikazani brojni naučni eksperimenti od konstantnosti brzine svetlosti u vakumu za inercionalne posmatrače do diletacije vremena uz vrlo precizne satove. Neslaganje opšte teorije relativiteta sa kvantnom mehanikom moglo bi dovesti do stvaranja Savršene teorije relativiteta,koja bi obuhvatila I relativnost I kvantnu mehaniku kao svoj dio.
Albert Ajnštajn-Teorija relativiteta
Klasični postupak izvođenja jednačine  
U fizici prestavlja ekvivalenciju energije (E) I mase (m). Energija je jednaka masi,pomnoženoj kvadratom brzine svetlosti u vakumu  (c2).
Ova formula ime dve značajne posledice.
Dok se nije uspostavila ekvivalencija između energije I mase,smatralo se da su obe veličine konstantne,masa se nemenja pri hemijskim ili fizičkim transformacijama,a energija se transformiše iz jednog oblika u drugi ali njen ukupan iznos ostaje isti. Pri nuklearnim transformacijama ( fisija,fuzija) tu se smanjuje masa mirovanja nekog jezgra, a na račun te mase oslobađa se energija.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET