Zajednička poljoprivredna politika EU | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Zajednička poljoprivredna politika EU". Rad ima 10 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UVOD
Zajednička poljoprivredna politika Evropske unije (Common Agricultural Policy – CAP ), kakvu danas prepoznajemo, predstavlja proizvod dugogodišnjih konstantnih promena nastalih u interakciji mnogobrojnih unutrašnjih subjekata jedinstvenog tržišta EU: od proizvođača, preko institucija Evropske unije, vlada država članica, pa sve do potrošača. Međutim, snažan zamajac najvažnijih reformi Zajedničke poljoprivredne politike EU (ZPP) bili su svakako i spoljni faktori oličeni u trgovinskim interesima velikih vanevropskih poljoprivrednih zemalja (SAD,Brazil, Australija), koji su dobili na značaju počevši od Urugvajske runde pregovora u okviru Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT a kasnije Svetskoj trgovinskoj organizaciji). Od svog nastanka pa do danas ZPP doživela je mnogobrojne promene, koje su imale osnovni cilj - opstanak EU/EZ na svetskom tržištu kao ozbiljnog aktera u oblasti proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda.
NASTANAK I RAZVOJ ZPP
Rodno mesto ZPP je posleratna Zapadna Evropa, pogođena mnogim problemima,kako političkim, tako i ekonomskim. Razrušena i opustošena, Zapadna Evropa suočavala se sa stalnim oskudicama hrane, ali i industrijskih proizvoda.
U nastanku Zajedničke poljoprivredne politike su naročito značajni tzv.Rimski sporazum iz 1957. godine, koji poljoprivredi daje jednu od centralnih uloga u integrisanim zapadno-evropskim društvima i Konferencija u Stresi iz 1958.
Principi, koji su utvrđeni na Konferenciji u Stresi, na kojima se zasniva Zajednička poljoprivredna politika EU su:
Jedinstveno tržište - sve zemlje članice EU obrazuju jedinstveno tržište. Jedinstvo ovog tržišta ogleda se kako na unutrašnjem, tako i na spoljnom planu. Unutrašnje jedinstvo znači da se roba može slobodno, bez carinskih i drugih dažbina kretati između zemalja članica. Na spoljnom planu to znači da za sve važi ista carinska zaštita za uvozne proizvode koja se utvrđuje na nivou EU.
Prvenstvo unije - ovaj princip oslikava težnju da se izbegnu tržišni poremećaji i uspostavi stabilnost u snabdevanju. Takođe, njime se, putem posebnih instrumenata, vrši zaštita domaćeg tržišta od strane robe (posebne uvozne dažbine). Pored toga, ovaj princip omogućava pomoć u plasmanu robe proizvedene u EU na strana tržišta, putem izvoznih subvencija (ukoliko roba nije konkurentna cenom).
Finansijska solidarnost - sve zemlje članice EU, bez izuzetaka, učestvuju u troškovima Zajedničke poljoprivredne politike, iako udeo u finansiranju dela troškova nije jednak za sve države članice.
Postavljena na ovakvim osnovama i vođena ovim principima, agrarna politika je praktično zaživela 1960. godine, od kada je primenjuje šest tadašnjih država članica– Francuska, Italija, Zapadna Nemačka, Holandija, Belgija i Luksemburg.
CILJEVI ZPP
Agenda 2000 iz 1999. godine, uvodi tzv. Evropski model poljoprivrede (The European Model of Agriculture) koji se zasniva na sledećim elementima:
konkurentnom poljoprivrednom sektoru;
proizvodnji usmerenoj na kvalitetne proizvode i očuvanje životne sredine;
diverzifikaciji poljoprivrede;
aktivnoj ruralnoj zajednici;
Politika ruralnog razvoja zasniva se na tri tzv. ose ili pravca:
podizanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora;
zaštita životne sredine i upravljanje zemljištem,
kvalitet života i diverzifikacija ruralne ekonomije.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET