Privatizacija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Privatizacija". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


UVOD
U početnoj fazi industrijalizacije poslije Drugog svjetskog rata socijalističke zemlje postigle su zapažene rezultate u kvantitativnom rastu materijalne proizvodnje. To je dovodilo do prebrzo stvorenih predstava o superiornosti socijalizma nad kapitalizmom i do isticanja teze o ravnomjernom, planskom i proporcionalnom razvoju, nespojivom s kriznim i cikličnim razvojem privreda u kapitalizmu.
Od 60-ih godina, međutim dovodi se u pitanje apsolutizacija ovakvih predstava, jer se počinju iscrpljivati metode ekstenzivnog razvoja baziranog na porastu investicija i zaposlenosti pri razvojnoj strategiji centralističkog sistema upravljanja privredom i društvom u cjelini. Prvi krizni momenti ispoljavaju se u prvom petogodištu šeste decenije XX stoljeća, kada počinje i od kada traje sve veće slabljenje razvojnih performansi. To se tada odnosi na: apsolutni pad nacionalnog dohotka i industrijske proizvodnje (Čehoslovačka), znatno niže stope rasta nacionalnog dohotka, industrijske i poljoprivredne proizvodnje nego li u prethodnim petogodištima (Bugarska, Poljska, SSSR) i zadržavanje stope rasta industrijske proizvodnje (Mađarska).
Prevazilaženje ovako „nepovoljnih tendencija razvoja“ u socijalističkim zemljama dobilo je kvalifikaciju ekonomskih reformi. Iako se o neophodnosti reformskih zahvata prvo raspravljalo u krugovima ekonomista, njihove izvedbe su najčešće inicirali i usmjeravali partijski i državni organi, što je znatno uticalo na karakter daljnjeg toka diskusija i sam tok reformiranja. Otada se stalno govori o promjenama privrednog sistema kao normativnog sistema, a ne o promjenama tzv. sistemskih društveno-ekonomskih snova. Nezaobilazan element ovih reformi je i promjena vlasničke strukture preduzeća, odnosno prijelaz iz drževnog, odnosno društvenog vlasništva u privatno.
PREVAZILAŽENJE MONISTIČKE VLASNIČKE STRUKTURE I UVOĐENJE PRIVATNOG VLASNIŠTVA
Posljednji pokušaji socijalističkog prilagođavanja putem prevazilaženja monističke vlasničke strukture dogodili su se u kratkom vremenu od 1987.godine do prvih demokratskih višestranačkih izbora u 1989.godine. U većini reformskih zahvata od 1987./88.godine do političkih promjena započetih 1989.godine vidljiv je napor da se koliko-toliko sačuva duh socijalističkog javnog vlasništva iako su učinjeni značajni koraci u pluralizaciji vlasničke strukture, posebno legalizaciji prava privatnog vlasništva.
Vlasničke promjene u SSSR-u počele su 1987.godine Zakonom o zajedničkim ulaganjima, koji daje mogućnost sudjelovanja inostranim poduzećima u domaćoj privredi. Jasnije legitimiranje nedržavnog sektora obećano je Zakonom o zadrugama 1988.godine. Dekretom Ministarskog vijeća 1988.godine i Zakonom o zakupu krajem 1989.godine dati su elementi za razdržavljenje sovjetskih preduzeća. Naime preduzećima je dato ovlaštenje da mogu izvršiti emitiranje akcija isključivo članovima kolektiva. Izborom političke opcija Borisa Jeljcina za predsjednika Ruske Republike u proljeće 1990.godine u ovoj zemlji definitivno je započet kurs ka restauraciji privatnog vlasništva i tržišta.
Mađarska uz SFR Jugoslaviju najviša reformirana socijalistička zemlja, koja ostvaruje prvu istočnoevropsku berzu vrijednosnih papira, reanimirala je početkom 1987.godine svoj davno donijeti, no za vrijeme komunista ukinuti, Trgovinski zakon. Time je počelo lagano pretvaranje državnih poduzeća u akcionarska društva. Proces je nastavljen do 1989.godine, kada su pod još uvijek aktualnom komunističkom vlašću usvojeni Zakon o poduzećima i Zakon o transformaciji poduzeća.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET