Novac | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Novac". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UVOD
Novac, uglavnom, nema sopstvenu vrijednost. On vrijedi onoliko koliko za njega može da se kupi u datom momentu.
Novčanice mogu da budu različitih veličina, u raznim bojama i različite denominacije, ali se njihova stvarna vrijednost zasniva na ekonomskoj snazi zemlje koja ih emituje.
Američka vlada je 1862. god. emitovala svoj prvi papirni novac. Novčanice su zvali «zelembaćima» jer je njihova pozadina bila odštampana zelenim mastilom da bi se razlikovale od zlatnih sertifikata.
Novac je kao sredstvo plaćanja stalno prisutan u modernom društvu mada je novčanicama i kovanom novcu koje koristimo ograničen vijek trajanja.
Novac ne prelazi uvijek iz ruke u ruku. Veoma često on se prenosi sa jednog računa na drugi na osnovu naloga u pisanoj formi ili preko kompjuterske mreže.
Sistem centralne banke čuva novac nacije: on je istovremeno bankar, zakonodavac, kontrolor i pas čuvar.
Centralna Banka u suštini ni iz čega stvara novac koji pokreće američku privredu.
Ne postoji idealna novčana masa. Cilj centralne banke je da privreda ujednačeno funkcioniše, a to postiže tako što vodi računa o novcu koji stanovništvo troši.
Inflacija i recesija su faze koje se ponavljaju u ekonomskom ciklusu. Stručnjaci ulažu velike napore da predvide njihovu pojavu i da kontrolišu njihovo dejstvo.
Devizni kursevi plivaju kako bi mogla da se utvrdi vrijednost valuta na svjetskom tržištu.
Mijenjati dolare za franke, marke za jene, ili rupije za rublje veliki je posao u vrednosti od bilion dolara dnevno.
Gradjani globalnog sela devizama trguju direktno, mada na mnogo humaniji način.
ISTORIJA NOVCA
Istorija novca počinje onog trenutka kada su ljudi naučili da trguju tako što su predmete koje su posjedovali razmjenjivali za predmete koji su im bili potrebni.
Ovaj princip važi i danas, ali u nešto izmijenjenom obliku: u zamjenu za robu koja nam je potrebna prodavcu dajemo novac, a on taj novac može da koristi za kupovinu nečeg drugog.
U početku je nastala trampa, pa pleme koje je imalo višak životinjske kože, a nedovoljno žita, moglo je svoj višak razmijeniti sa plemenom koje je imalo obilje hrane, ali ne i kožu.
Vrijednost robe za trampu zavisi od njene količine.
Kako se društvo razvijalo, tako je cvetala i trgovina.
S procvatom trgovine, pojavio se i novac. Kupci i prodavci prihvatili su sistem za utvrdjivanje vrijednosti i dogovorili se šta se može prihvaiti kao sredstvo plaćanja. Riječ valuta, ili drugo ime za novac, označava sve što se može koristiti za plaćanje.
S pojavom kovanog novca (već 2500 god. p.n.ere) plaćalo se putem tale, tj. odbrojavanjem tačnog iznosa, a ne mjerenjem težine. Dugo prije toga relativna vrijednost valute utvrdjivala se u odnosu na plemenite metale (zlato ili srebro).
Od 1971. god. zlato više nije jedinstveno mjerilo vrijednosti.
Dok se novac kovao od srebra i zlata ili se mogao zamijeniti za jedan od ovih dvaju plemenitih metala, govorilo se daje robna valuta.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET