Istorija knjigovodstva | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Istorija knjigovodstva". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


SEMINARSKI RAD IZ INDUSTRIJSKE
LOGISTIKE
TEMA:
ISTORIJA КNJIGOVODSTVA
Dr Lidija Matija
Beograd,
maj 2008. godine
UVOD
Istorija knjigovodstva predstavlja istoriju njegovih zadataka i funkcija, a ne istoriju knjigovodstvene literature, jer i ta literature nije ništa drugo nego izraz osnovnih problema knjigovodstva u različitim periodima. Knjigovodstvo je kao organizacija u tom pogledu naročito interesantno, jer ono je moralo da se bori sa nizom teškoća i uspelo je da ih savlada preuzimajući na sebe istovremeno sve veće i veće zadatke. Otuda je istorija organizacije knjigovodstva bogata izvanrednim rešenjima, čija studija omogućava da se oni uopšte iskoriste za opštu nauku o organizaciji.
1. ISTORIJSKI RAZVOJ KNJIGOVODSTVA
Razvoj knjigovodstva bio je uslovljen razvojem privrede, s jedne strane, i pojavom novca kao merila vrednosti i platežnog sredstva, s druge strane. Sve dok su proizvodne snage bile na nivou razvoja naturalne proizvodnje, proizvodnje za potrebe samog proizvođača, nije se osećala potreba za knjigovodstvenom evidencijom. Ukoliko je tada i vršena razmena, ona je obavljena putem trampe, roba jedne upotrebne vrednosti razmenjivala se za robu druge upotrebne vrednosti, u istom momentu, zbog čega nisu ni nastajali dužničko-poverilački odnosi. Otuda objektivno nije ni bilo potrebno evidentirati takvu razmenu. Međutim, kad je razvoj proizvodnih snaga omogućio proizvodnju i za tržište, došlo je i do razvoja trgovine. Trgovac robu kupuje radi toga da bi je prodao drugom i da bi pri tome ostvario zaradu, kupujući je po nižoj, a prodajući po višoj ceni. Tu se pojavljuju i dužničko-povrerilački odnosi. Naime, kad proizvođač proda trgovcu na kredit, on postaje poverilac, a trgovac dužnik, ili ako, pak, trgovac proda kupcu robu na kredit, onda je trgovac poverilac, a kupac je njegov dužnik. Na tom stepenu razvoja proizvodnih snaga oseća se potreba za evidencijom, jer treba znati ko kome i koliko duguje, odnosno ko, koliko i od koga potražuje, s jedne strane, i kolika je zarada trgovca, s druge strane.
Pojavom akumulacije omogućen je razvoj banaka, gde se javljaju kreditni odnosi. Nastankom kreditnih odnosa javlja se opet potreba za evidencijom, da bi se znali dužnici i poverioci i da bi se utvrdila zarada po osnovu kamate.
Tragovi knjigovodstvene evidencije otkriveni su već kod antičkih naroda. Ta evidencija uglavnom je s područja bankarskih poslova. Kasnije dolazi do pojave privatnih banaka. Razvoj bankarskih poslova, posebno kreditnih, dostigaoje takav stepen da je još u XVIII veku pre Hrista u Vavilonu zakonom (Zakon kralja Hamurabija) bila regulisana kreditna obaveza nastala pozajmljivanjem novca, robe i komisionim poslovima. Iz pomenutog Zakona se vidi i kakva se evidencija morala voditi s područja dužničkopoverilačkih odnosa.
U Grčkoj u V veku pre Hrista, pored banaka-hramova javljaju se i privatne banke, a u VII veku kreditni odnosi bili su i zakonom regulisani. U Grčkoj se banke nisu bavile samo kreditnim poslovima već i poslovima plaćanja za račun klijenata, dakle platnim prometom. Tvrdi se da su banke vodile dve knjige: “ephemerid” i “trapezitica grammata”. Prva knjiga predstavlja hronološku evidenciju svih poslovnih događaja, a druga je knjiga računa (konta) klijenata.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET