Fiskalni deficit i javni dug | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Fiskalni deficit i javni dug". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Sadržaj:
TOC o "1-3" h z u
Uvod
Budžet predstavlja sistematizovan plan prihoda i rashoda države za određeno vremensko razdoblje, najčešće za godinu dana.
Sadržaj državnog budžeta obično čine razvijeni spisak prihoda i rashoda, zajedno sa njihovim planiranim iznosima za sledeću godinu, kao i pratećim procesnim i sličnim odredbama.
Osim prihoda i rashoda u budžetu se iskazuje i deficit/suficit.
U slučaju fiskalnog deficita budžet sadrži i plan za njegovo finansiranje (zaduživanje države, prodaja imovine i kapitala i dr.)
Javni ili državni dug čine iznosi koje je država pozajmljivala kako bi finansirala prošle deficite. Često se upotrebljava riječ "dug", a pri tom se misli na "deficit". Razlika između ta dva pojma može se jednostavno objasniti: ako su državni rashodi veći od državnih prihoda, proračun iskazuje deficit koji se mora finansirati pozajmljivanjem. Iznos deficita povećava dug i samo ga suficit može smanjiti.
I Pojam javnih rashoda
Javni rashodi po pravilu predstavljaju zadovoljenje javnih potreba pomoću novca, odnosno javni rashodi su oni izdaci koje država čini u javnom interesu zadovoljenja javnih potreba.
U skladu sa navedenim, treba imati u vidu činjenicu da je za većinu definicija javnih rashoda karakteristično da polaze od dvije osnovne teze:
javni rashodi služe za podmirenje javnih potreba, i
u savremenim uslovima, javni rashodi su po pravilu izraženi u novcu. Ove navedene teze ujedno predstavljaju dvije osnovne karakteristike javnih rashoda.
Prva bitna karakteristika javnih rashoda jeste da oni imaju za osnovni cilj zadovoljenje javnih potreba, što je ujedno i osnovni momenat na osnovu kojeg se može prići razgraničenju javnih rashoda od rashoda privatnih lica. Dok se rashodi privatnih lica vrše u cilju zadovoljenja ličnih potreba, odnosno potreba pojedinaca, javni rashodi predstavljaju trošenje radi zadovoljavanja opštih (javnih) potreba.
Druga bitna karakteristika javnih rashoda jeste činjenica da su u savremenim uslovima javni rashodi izraženi u novcu. Ovo predstavlja opštu karakteristiku javnih rashoda i u praksi je najčešći slučaj, što nikako ne znači da se u modernoj tržišno orijentisanoj privredi ne mogu naći i slučajevi da se podmirivanje javnih rashoda može vršiti i na različite druge načine (naturalno, činjenem, u obliku počasti i slično).
1.1. Vrste i klasifikacija javnih rashoda
Sve veći porast javnih rashoda u savremenim uslovima, kao i njihova povećana uloga u ekonomskom i socijalnom životu, pred finansijsku teoriju postavljaju, radi lakšeg izučavanja, problem klasifikovanja javnih rashoda u određene grupe.
Analogno tome, postoji mnoštvo vrsta i klasifikacija javnih rashoda. Sa tim u vezi, mogu se vršiti raznovrsne klasifikacije javnih rashoda, što zavisi prvenstveno od kriterijuma od kojeg se polazi. To može biti forma rashoda, mjesto, vrijeme ili njihov objekat ili subjekat. U tom konekstu, može se reći da skoro svaki teoretičar javnih finansija ima svoju klasifikaciju javnih rashoda.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET