Ekološka politika | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Ekološka politika". Rad ima 31 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

EKOLOŠKA POLITIKA
7.1. Za promenu odnosa prema prirodi
U realnom socijalizmu do sličnog uništavanja prirode dovodila je želja da se "stigne i prestigne Zapad" i što više poveća državna moć.
U oba slučaja jednostavno su shvaćene ideje napretka i bogatsva. Napredak ne mora biti kvantitativan rast, bogatstvo ne mora biti shvaćeno kao nagomilavanje materijalnih predmeta. Napredak je, pre svega, poboljšanje kvaliteta i sadržaja života, a bogatstvo je, prvenstveno, obilje ljudskih potreba i životnih manifestacija, od kojih su mnoge kulturne i duhovne i ne zahtevaju uništavanje prirodnih resursa.
Potrebno je, dakle, promeniti odnos prema prirodi i racionalno i umereno koristiti njena dobra, a privredni razvoj dovesti u sklad s prirodnom sredinom, jedinom koju imamo.
7.2. Zaštita prirodne sredine
Postojeća tehnologija i postojeći način proizvodnje dovodi do brzog zagađivanja zemlje, vode i vazduha. Naglo propadaju šume i celokupni biljni i životinski svet. Zdravlje građana u velikoj meri ugrožavaju buka, prašina, izduvni gasovi, najraznovrsnije hemikalije. Proizvodnja i potrošnja su tako organizovane da se veliki deo dragocenih sirovina baca u obliku otpada. Potreban je sve veći prostor za smeštaj različitih deponija od kojih će neke (na primer, deponija nuklearnih otpadaka) biti smrtna opasnost za čovečanstvo u toku mnogih budućih vekova.
Neophodna je, prema tome, smišljena zaštita prirodne sredine. Opasnosti se mogu smanjiti zabranom građenja nuklearnih (fisionih) centrala, ugrađivanjem odgovarajućih filtera, trajnim obezbeđenjem deponija opasnog otpada, strogim kažnjavanjem zagađivača, zabranom eksploatacije izvesnih područja koja se ističu prirodnim lepotama i njihovim pretvaranjem u nacionalne parkove. Međutim, izolovanim merama zaštite, ekološki problem se nepotpuno rešava. Potrebna je celovita, ekološki usmerena privredna i socijalna politika. Nužna je nova ekološka svest, i to ne samo na nivou države već i u svakodnevnom životu.
7.3. Nova ekološka svest
Socijalisti smatraju da je nužno menjati ustaljeni stil proizvodnje i potrošnje, da se treba odreći mnogih štetnih navika. Umesto da se bacaju ogromne količine prirodnih materijala i energije, pa onda rešava problem otpadaka, valja proizvoditi tako da bude što manje otpadaka i nekorisnog trošenja sirovina. Neophodna je nova tehnologija štednje i recikliranja i novi kriterijumi izbora među alternativnim tehnološkim projektima. Ne može se više braniti onaj projekat koji samo obezbeđuje najveću dobit, već se mora uzeti u obzir i njegova ekološka opravdanost. Mora se poći od tačne predpostavke da je mnogo jeftinije sprečiti velika ekološka oštećenja nego ih lečiti i uklanjati njihove posledice kad se već desi.
Nova ekološka svest ima i svoju socijalnu komponentu. Oštećenja životne sredine teže pogađaju siromašnije slojeve stanovništva, jer obično žive u lošijim stanovima i zagađenijim delovima grada, jer su na radnim mestima više izloženi dejstvu otrova, lošem vazduhu, buci i prašini, jer nemaju sredsta za kupovinu skuplje, zdrave hrane. Prirodno je, stoga, što socijalisti insistiraju na doslednoj ekološkoj politici i formiranju nove ekološke svesti.
7.4. Ekološki pristup politici privrednog razvoja
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET