Edukacija u ekologiji | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Edukacija u ekologiji". Rad ima 20 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Sadržaj:
1. Uvod 3
2. EPA regionalne kancelarije 4
3. Ekološki trening u EPA 6
4. Kreiranje treninga (programa edukacije) za EE 7
5. Ekološke organizacije za trening i edukaciju 10
6. Ocenjivanje i procena ekološkog obrazovanja 13
7. Zaključak 19
8. Literatura 20

Uvod
Ekološka edukacija (EE) se kao posebna oblast nije pojavila sve do kraja 1960tih. Ona vuče korene sa početka 20. veka od pojave tri obrazovna pokreta čiji se uticaj može ostetiti i danas – poznavanje prirode, očuvanje obrazovanja i obrazovanje na otvorenom. Njihov uticaj na polje ekologije se može videti na učionicama na otvorenom i eksperimentima u divljini koje su često komponente sadašnjeg ekološkog nastavnog programa. Za ove tri naučne discipline se može reći da su „utabale put” mnogo širem naučnom polju, ekološkoj edukaciji (EE).
Ova nova naučna disciplina, stavlja poseban akcenat na socijalnu dimenziju ekološkog problema. Njen fokus je u stvari na stvaranju populacije koja poseduje svesnost, ponašanje, znanje, veštine i motivaciju potrebne za rešavanje ekoloških problema.
EE se oslanja na kritičko razmišljanje, konstruktivno rešavanje problema i efikasne veštine u donošenju odluka i uči pojedince da ekološkom problemu pristupe sa više strana da bi doneli pravlinu odluku. Ono čega ovaj pristup nije zagovornik je jedno, isključivo gledište i pristup problemima.
EPA (Environmental Protection Agency, ili Agencija za zaštitu životne sredine), se još od svog nastanka, 1970tih, bavila ekološkom edukacijom i treninzima, ali je ova oblast dobila na značaju tek sa uvođenjem National Environmental Education Act of 1990. tj Nacionalnog akta o ekološkoj edukaciji za 1990te. Ovaj akt je omogućio nastajanje programa za ekološku edukaciju i nastajanje nacionalnog ekološkog programa EPA.

EPA regionalne kancelarije
Pored kancelarije u Vašingtonu, kancelarije EPA su organizovane u 10 regiona. Na Slici 2. su prikazani regioni sa državama koje ulaze u njihov sastav.
Slika 2. Prikaz regiona i država koje se nalaze u njima
Region 1 – Konetikent, Mejn, Masačusec, Nju Hempšir, Rod Ajland, Vermont
Region 2 – Nju Džerzi, Nju Jork, Porto Riko, Devičanska Ostrva
Region 3 – Delaver, Vasington DC, Merilend, Pensilvanija, Virdžinija, Zapadna Virdžinija
Region 4 – Alabama, Florida, Džordžija, Kentaki, Misisipi, Severna Karolina, Južna Karolina, Tenesi
Region 5 – Ilinois, Indiana, Mičigen, Minesota, Ohajo, Viskonsin
Region 6 – Arkanzas, Luiziana, Novi Meksiko, Oklahoma, Teksas
Region 7 – Ajova, Kanzas, Misouri, Nebraska
Region 8 – Kolorado, Montana, Severna Dakota, Južna Dakota, Juta, Vajoming
Region 9 – Arizona, Kalifornija, Havaji, Nevada, Američka Samoa, Guam, Severni Marianas, Palau
Region 10 – Aljaska, Ajdaho, Oregon, Vašington
Ekološki trening u EPA
Primarna misija ekološkog programa EPA je da osigura da EE postane priznat i pravilno upotrebljivan alat za zaštitu ljudskog zdravlja i životne sredine. Svaki od 10 EPA regiona, uključujući i glavne kancelarije u Vašingtonu, ima sopstvene EE programe i koordinatore. EPA takođe sarađuje i sa velikim brojem, što javnih, što privatnih preduzeća. Neki od njih su: Environmental Advisory Board, Federal Task Force on Environmental Education, National Environmental Education Advisory Council, National Environmental Education and Training.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET