Invazivne vrste riba | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Invazivne vrste riba". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Invazivne vrste riba
-Seminarski rad-
Sadržaj
1. Uvod - 2 -
2. Osnovni pojmovi u invazivnoj biologiji - 3 -
3.Alohtone invazivne vrste riba - 4 -
3.1 Dužičasta (kalifornijska) pastrmka - Oncorhynchus mykiss (Walbaum, 1792) - 4 -
3.2 Amurski čebačok (bezribica) - Pseudorasbora parva (Schlegel, 1842) - 5 -
3.3 Beli amur - Ctenopharyngodon idella (Valenciennes, 1844) - 6 -
3.5 Velikousti bas - Micropterus salmoides (Lacepede, 1802) - 8 -
3.6 Amurski spavač - Perccottus glenii (Dybowsky, 1877) - 9 -
4. Posledice unosa alohtonih invazivnih vrsta riba u ekosistem - 10 -
5. Zaključak - 11 -
LITERATURA - 12 -
1. Uvod
Pitanje unosa i širenja invazivnih alohtonih vrsta, poslednjih godina, postaje sve aktuelnije. Tokom prošlog veka, pod uticajem antropogenog faktora (namerno ili slučajno), uočeno je širenje određenih vrsta organizama van granica njihovog prirodnog areala. Iako se raspored biote tokom geološkog vremena stalno menja, različite ljudske aktivnosti (globalizacija tržišta i intenzifikacija trgovine, putovanja i turizma) značajno ubrzavaju ove promene. U poteklih 30 godina istraživanja bioloških invazija su intenzivirana, kako u svetu, tako i kod nas. Kada govorimo o Srbiji, dokazano je da stopa introdukcije u pojedine biotope raste i oni su opisani kao pogodne recipijentske oblasti/biotopi. Ovakvi zaključci nameću potrebu za hitnim rešavanjem problema kontrole unošenja, praćenja stanja i suzbijanja alohtonih vrsta, posebno onih koje se mogu označiti kao invazivne. Cilj ovog rada je da pruži osnovne informacije o alohtonim invazivnim vrstama vodenih ekosistema Srbije, da se ukaže na problem i podigne stepen interesovanja za bioinvazije.
2. Osnovni pojmovi u invazivnoj biologiji
U invazionoj biologiji, čiji počeci datiraju iz sredine XX veka, postoji podela organizama na autohtone i alohtone. Autohtone vrste naseljavaju oblasti koje su deo njihovog prirodnog areala rasprostranjenosti. Alohtone vrste, poznate još i pod terminima egzotične i „strane”, imaju zajedničku osobinu „da su introdukovane u sredinu u kojoj se ranije nisu nalazile” - recipijentsko područje (područje koje je „primalac” alohtonog taksona). Region odakle takson potiče označava se terminom – donorsko područje. Usled kompleksnosti problema i nedostatka relevantnih podataka iz prošlosti, jasno je da postoje vrste za koje se ne može sa sigurnošću utvrditi kojoj od ove dve kategorije priradaju. Takve vrste definišemo kao kriptogene.
U novoj sredini alohtoni taksoni se mogu proširiti i realizovati deo životnog ciklusa, ali nisu sposobni za samostalnu reprodukciju, bez pomoći čoveka - aklimatizovani taksoni. Naturalizovani taksoni su se u potpunosti prilagodili oblasti koju su naselili i nesmetano se razmnožavaju uspostavljajući svoje populacije.
Introdukovane vrste u recipijentskom području, usled nepostojanja prirodnih neprijatelja koji bi ograničavali njihovu reprodukciju i širenje, mogu negativno uticati na autohtone organizme menjajući strukturu i funkciju zajednica i ekosistema. Takve vrste nazivamo alohtone invazivne vrste. Invazivne vrste se smatraju jednim od najvećih faktora ugrožavanja biodiverziteta, odmah nakon uništavanja staništa.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET