Razlikovanje prestupnika od neprestupnika | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Razlikovanje prestupnika od neprestupnika". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Uvodna razmatranja
Psihologija i pravo – zar ima veće protivrečnosti_ Kako je neko mogao i da pomisli da će se ove dve discipline naći u hibridu., kada se zna da su njihove premise o ljudskom životu toliko oprečne_ Prva psihološka pretpostavka je on o determinisanosti čovekovog vladanja, prva pravna premisa počiva na indeterminizmu. Odnosno na ljudskoj slobodi od svega ( pa i od psiholoških uslova ) pri izboru između zla i dobra. Za psihologe, čovekovo vladanje uzrokovano je takvim psihičkim silama u njemu samom, kojih on najčešće nije svestan, za pravnike je svest o slobodnom odlučivanju i delanju presudna da bi uopšte postajala pravna osnova kažnjavanje. Forenzička psihologija je klinička psihologija s posebnim zadatkom da sudu (forumu) pruži procenu ličnosti pojedinca u vezi s njegovim kriminalnim delovanjem ili drugim pravnim radnjama. Ako se stvari donekle pojednostave sudska od kliničke psihologije razolikuje se prvo po upućenosti na pravne radnje i, drugo, po javnom delovanju jer se usko vezuje za sud, forum.
Faktori razlikovanja prestupnika od ne-prestupnika
Međutim, nesumnjiva činjenica da, za razliku od drugih koji možda o tome sanjaju, kriminalci „prelaze na akt“, upućuje na nešto što, uslovno rečeno, možemo nazvati generalnim faktorom šrestupničkog ponašanja. Taj faktor se može shvatiti kao jedna opšta dispozivija ka prestupničkom ponašanju, koja se ispoljava na različite načine. Utoliko je opšta teorija prestupništva u pravu. Ali, iskustvo takođe pokazuje da poostoje „specijalizovani“ prestupnici (za određenu vrstu delikta) i da se oni razlikuju i po intelektualnim i po emocionalnim karakteristikama, što opet znači da imaju posebno pogodan sklop ličnosti za te delikte.
U krivičnopravnoj i kriminološkoj nauci često se postavlja pitanje da li postoji razlika u strukturi ličnosti prestupnika i ne-prestupnika. Novija faktorska ispitivanja upućuju, i pored svih rezervi, od kojih smo glavne već pomenuli, na zaključak da takve, ipak uslovno rečeno, razlike postoje. Prevedeno na jezik s faktorske analize (čiji je nivo komunikacije s činjenicama takav da zahteva obimna dodatna objašnjenja), osnovna razlika se nalazi u slabosti volje kod prestupnika. Oni se od ne-prestupnika najviše razlikuju po tome što nisu u stanju da kontrolišu svoje konativne funkcije.
Neverovatna je podudarnost ovog nalaza savremenih psiholoških tehnika s opisom akratesa, koji pre više od dvadeset vekova dao Aristotel. On je u Nikomahovoj etici primetio da, nasuprot razumu i težnji za dobrim, nas često pokreću strasti i motivi koji potiču iz strasti. Dok su razum i dobra volja usmereni ka dugoročnim ciljevima, strasti nas vuku ka neposrednim i kratkoročnim ciljevima. Akrates je upravo čovek koji ne uspeva da deluje u skladu sa svojim razumnim i moralnim odlukama, čovek bez kontrole nad sobom, u sličnom stanju kao usnuli čovek, ludak ili pijanac. Problem, dakle, nije u tome što ima ili nema znanje, kako je verovao Sokrat, več i što takvim čovekom vladaju čulne želje. Pri tom, postoje dve grupe akratesa. Kod prvih se slabost volje može specifikovati – u odnosu na novac, bogatstvo, čast. Oni se namerno prepuštaju svojim željama radi ličnog zadovoljstva, nisu sposobni da budu kritični prema sebi, da se pokaju i poprave, neizlečivi su i trajno rđavi po sopstvenom izboru. Kod drugih, slabih ljudi, koji uživaju u zadovoljstvima i izbegavaju sve što je bolno, može se govoriti o slabosti bez kvalifikacija - oni su „mekani“ jer preteruju. Oni nisu ršavi, ali su im slični, kao što je onaj ko se boji bolesti sličan onom ko se po prirodi plaši svega. Po Aristotelu, ovi slabići slični su ljudima koji se brzo opiju, od manje vina nego drugi, a u stanju su da učine zlo delo iako po prirodi nisu zločinci.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET