Privatna bezbednost | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Privatna bezbednost". Rad ima 38 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UVOD
Živimo u vremenu novog preoblikovanja sveta koji se odvija u dinamičnoj smeni epoha koju neki nazivaju tzv.svetskom revolucijom zapadnizacije. To je epoha kojoj se na globalnom nivou problemi bezbednosti manje rešavaju, a više prevazilaze generisanjem drugih problema. Osim korupcije i terorizma, kao zajedničkih problema svih nivoa, ovo razdoblje definišu još dve divovske promene čije je zajedničko ishodište u protivurečnostima novih procesa. U njima privatna bezbednost postaje marginalizovana na račun potreba sve moćnijih bogatih krugova na različitim prostornim nivoima.
Dok se naučni krugovi razvijenog sveta bave pitanjima inetrakcije između svetske revolucije zapadnizacije i uspona ostatka sveta, pred naši očima se otvaraju pitanja budućnosti slobode i privatne bezbednosti kao ljudske potrebe. Privatna bezbednost predstavlja važan segment za ostvarivanje ljudskih potreba i korporativnih interesa u razmerama zajamčenih prava i stanja nacionalne bezbednosti. Nedostatak doktrine nacionalne bezbednosti u CG, zakona i pratećih mehanizama marginizovao je stvarnost potreba i interesa, ostavljajući prostor za uspon procesa složene prirode sive zone od ekonomije pa do bezbednosti. U sve vidljivijoj i razuđenoj praksi na to upozoravaju geopolitičke studije i diplomatska nadigravanja, sukobi sistema vrednosti1, sukob niskog i visokog intenziteta, prateće demografske katastrofe2 i itd. U svemu tome, privatna bezbedost i veliki broj kompanija koje pružaju usluge obezbeđenja zadiru u ljudska prava, prelaze granice upotrebe sile i tehničkih sredstava. To im omogućavaju nelicencirane delatnosti u društvu bez kontrole na štetu po korporativne interese u razmahanoj korupciji kao svojevrsnoj moći između kapitala, politike i novca na prostoru CG i dobrog dela jugoistočne Evrope.
Bezbednost je u osnovi negativan cilj – odsustvo opasnosti za opstanak ljudi i države. Za njeno ostavrivanje, tokom vremena, nisu se menjali samo instrumenti moći nego i doktrine i strategije koje povezuju sredstva sa ciljevima. Na račun bezbednosti kao cilja i vojne sile kao dominantnog instrumenta kojim se ona ostvarivala, današnji svet se orijentiše prema principima rastuće međuzavisnosti i povećane uloge drugih sredstava i instrumenata, kao što su komunikacije, organizacione i institucionalne sposobnosti, privatni kontakti, veze i sl. U perspektivi socijalnog razvoja stvara se nova paradigma privatne bezbednosti čija globalna agenda dobija klasični značaj. On se bazira na opštim sociopsihološkim potrebama i posebnim interesima građanina kao pojedinca i njegovih ličnih i korporativnih udruženja.
Današnje svetske sile nude svetu jednu sasvim specifičnu modernost. Ona nije ni zapadna, ni liberalna, a vremenska distanca je mala da bi se u njoj mogao prognozirati adekvatan model i bezbednost. Ono što se može smatrati izvesnim jeste socijalna nužnost za angažovanje velikih intelektualnih napora za shvatanje divergentnih procesa, stanja i tendencija i za funkcionalnu participaciju u preoblikovanju modela bezbednosti u velikoj smeni epoha i vrednosnih sistema. U protivnom, građanima preti ropstvo u prevaldanim obrascima i položaj žrtve u društvu sa teorijski nerazjašnjenim i pravno neuređenim sektorima bezbednosti.
PRIVATNO PRAVO I PRIVATNA BEZBEDNOST
Ako shvatanja privatne bezbednosti baziramo na stanju pravnog sistema, onda u razmatranju ovog pitanja treba nešto više reći o osnovnim pitanjima iz oblasti privatnog i javnog prava. Poznato je da, po osnovnoj podeli klasičnog buržoaskog prava, u pravnom sistemu postoje dve osnovne grane prava: privatno i javno. Tu podelu je poznavao još Rimsko pravo i data je u čuvenoj Ulpijanovoj definiciji: Javno je pravo ono koje se tiče države;Privatno ono koje se tiče interesa pojedinih građana; Kasnije se ova podela ne zapaža u svim sistemima. Ona se javlja tamo gde se pojavljuje privatna svojina I potreba da se ona zaštiti od štete I drugih oblika ugrožavanja. Tako se može reći da je intsitut privatne svojine u pravnom poretku države nametnuo potrebu njene zaštite, opredelio system privatnog prava I uslovio postojanje javnog prava. Ova podela se najkonsekventnije manifestovala u kapitalističkom ekonomskom sistemu u kojem se, posredstvom privatne svojine, izražava onaj element društva koji su Marks I Engels nazvali Građansko ili civilno društvo. To je društvo koje karakteriše privatni interes bez obzira na to da li se pojavljuju kroz materijalna I prava na ličnim dobrima ili na privatno prisvajanje. Nasuprot privatnoj sferi polarizuje se druga strana društvenog života koju su klasici marksizma, po uzoru na nemačke filozofe, nazvali, političko društvo, odn. Sferu javnih, opštih, zajedničkih interesa čija zaštita se izražava u javnoj bezbednosti, a u pravnoj nadgradnji u javnom I građanskom I stvarnom pravu.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET