NATO | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "NATO". Rad ima 27 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SADRŽAJ
UVOD…………………………………………………………………………………….……3
SJEVEROATLANSKI SAVEZ (NATO)………………………………………………..……5
SJEVEROATLANSKO VIJEĆE ZA SARADNJU (NACC)………………………………....7
VIJEĆE ZA EUROATLANSLO PARTNERSTVO (EAPC)………………………………...9
PARTNERSTVO ZA MIR…………………………………………………………………...10
KRIZNO DJELOVANJE NATO-a……………………………………………………..14
OBLICI SARADNJE BiH SA NATO-om  …………………………………………………..19
RUSKI ISKORAK PREMA NATO SAVEZU………………………………………………22
ZAKLJUČAK………………………………………………………...………………………24
LITERATURA………………………………………………………..………………………27
UVOD
Ključna odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru glasi:
„Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih“
S vremenom je sve više zemalja pristupalo Savezu, prepoznajući u njemu mogućnost obrane slobode te očuvanja stabilnosti i napretka.
SJEVEROATLANSKI SAVEZ (NATO)
Sjevenoatlantski ugovor - NATO, potpisan je 4.aprila 1949.godine u Vašingtonu. Politička organizacije grupe članica tačnije zemalja Sjevernog Atlantika. Ugovor o stvaranju NATO-a potpisali su: Belgija, Danska, Francuska, Holandija, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Norveska, Portugal, Velika Britanija i SAD; u februaru 1952. pristupile su mu Grčka i Turska, a u maju 1955. godine SR Njemačka. Grčka i Francuska su istupale iz ugovora i ponovo se vračale. (Grčka je formalno istupila 1976. godine zbog upada Turske vojske na Kipar, ali su I dalje nastaviti učesce na sastancima i manifestacijama NATO-a. Francuski predsjednik Sarl de Gol, provodeći svoju politiku nezavisnosti, 1963. godine je povukao francusku mornaricu iz NATO-a, a 1966.godine Francuska je napustila Vojni komitet NATO.
Tada je zatrazeno da se Vojni štab NATO povuće iz Pariza, kao i sve vojne instalacije
sa teritorije Francuske).
Sjedište NATO je bilo u Parizu do 1967. godine, a od 1967. godine je u Briselu (Belgija).
U čl.2.i cl.4. ugovora ističe se mogučnost da NATO djeluje u slućaju poremecaja u pojedinim državama - članicama. Član 5. ugovora, kao najvažniji, predviđa pružanje uzajamne pomoći svih članica NATO u slučaju napada na jednu od njih. Ta akcija se tretira kao kolektivna samoodbrana.
Najviši i organ NATO-a je Atlantsko vijeće.
Vijeće je organizovalo dva značajna tijela zajedničkog djelovanja: Komitet za nuklearnu odbranu (članice su sve zemlje osim Francuske, Luksemburga i Islanda) I Grupu za nuklearno planiranje. Najvažniji vojni organ NATO je vojni komitet. Sastoji se od šefova štabova svihčlanica (bez Islanda, koji nema vlastite armije), a sastaje se najmanje 2 puta godišnje. Među pojedinim zasijedanjima Vojnog komiteta djeluju stalni vojni predstavnici. Komitet donosi preporuke o vojnim pitanjima.Osnovni razlog osnivanja NATO-a je bio da se uspostavi zajednička odbrana zemalja kapitalističkog svijeta, posebno Evrope, od oružanog napada socijalističkog Istoka predvođenog Sovjetskim Savezom.
Ideja za osnivanje NATO-a potekla je iz evropskih zemalja, prvenstveno Velike Britanije i Francuske. Odmah po zavrsetku Drugog svijeta, britanska i francuska diplomatija započele su intenzivne tajne pregovore oko uključenja SAD-a u pitanja vezana za odbranu Zapadne Evrope, jer su znale da je to jedina velesila koja moze uspješno parirati Sovjetskom Savezu.(Ahić J.2009.)
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET