Nasilje u sportu - navijačke grupe | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Nasilje u sportu - navijačke grupe". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBEDNOST I ZASTITU
BANJALUKA
NASILJE U SPORTU – NAVIJAČKE GRUPE
(seminarski rad iz predmeta Socioligije)
Banja Luka, decembar, 2008.
SADRŽAJ
I UVOD
Treba se zapitati otkuda i zašto nasilje vezano za sport i za ono što se događa u vezi sa sportom danas. Svima je jasno da je nasilje stalan i neuklonjiv dio ukupnog društvenog života ljudi od kamenog doba do danas. Isto tako je jasno da u društvenom životu ljudi nasilja nema uvijek u istim razmjerima i na isti način, već da količina i intenzitet nasilja i njegovi oblici variraju.
U potpunosti se potvrđuje već davna tvrdnja Helmuta Plesnera da sport ne može biti ni mnogo bolji, ni mnogo gori od društva u kojem postoji. Razumno je očekivati da sport i ono što se događa u vezi s njim budu svojevrsno ogledalo društva u kom se odražava i izražava sve ono što je inače u igri i na djelu danas u našem društvu. Mnogo je razumnije očekivati da se to upravo u sportu i u povodu njega izrazi na otvoreniji i direktniji način nego drugdje.
Potrebno je shvatiti da navijači pripadaju istom društvu koje dijeli dominantnu kulturu i bez obzira na činjenicu da to isto društvo njihovo ponašanje smatra neprihvatljivim ključno je zapitati se čime je ono uzrokovano i koja je njegova svrha. Dakle, ponašanje (bilo čije, a tako i) navijača ne može se shvatiti ili barem posmatrati bez konteksta u kojem se ono događa, kao i drugih elemenata od kojih ono zavisi.
Subkultura navijača ima neke osnovne karakteristike koje je razlikuju od drugih subkultura. To su: grupna solidarnost, teritorijalnost i iskazivanje muškosti. Nasilje je takođe jedna od najbitnijih karakteristika subkulture navijača.
Subkultura navijača je tek krajem 80- ih godina prošlog vijeka postala izdvojen predmet zanimanja domaćih sociologa
U posljednjoj četvrtini dvadesetog vijeka svijet mladih doživio je mnoge promjene, ali je malo tako upečatljivih kao što je nastanak i razvoj subkulture navijača.
Zanimljivo je posmatrati koja je krajnja granica uticaja ljudi koji nas okružuju na naše ponašanje, stavove i način reagovanja; je li zaista moguć takav uticaj okoline (tj. sunavijača) na pojedinca da on u potpunosti mijenja svoje kriterije prema devijantnom (a time) i nasilničkog ponašanja; je li navijaštvo samo jedan oblik bunta ili način življenja.
II FENOMEN NAVIJAČKE SUBKULTURE
Navijačka subkultura je zapravo samo dio šire navijačke kulture, ali od nje se razlikuje po mnogim posebnostima. Ono što karakteriše navijačku subkulturu, što razlikuje ekstremne fudbalske navijače od ostalog gledateljstva je, prije svega, visok stepen autonomije. Navijačka subkultura postoji u biti zbog sebe, iako se na prvi pogled čini da je ekstremnim navijačima primarna pobjeda njihovog kluba. Sudeći i po navijačkim transparentima, na njima je zastupljenije ime navijačke grupe nego ime kluba kojeg podržavaju. Primaran cilj ekstremnih navijača je biti viđen, kako u široj javnosti, tako i unutar vlastite navijačke grupe. Često se to ostvaruje putem nasilja, a nasilje je osnova za izgradnju statusa pojedinog ekstremnog navijača unutar vlastite grupe. Inače, po svojim osnovnim karakteristikama navijačka subkultura je, kako kaže Vrcan, ' subkultura u kojoj visoko mjesto zauzimaju elementi kolektivne solidarnosti, izrazite teritorijalnosti i egzaltirane muškosti.'(Vrcan, 1990: 78).To su, dakle, karakteristike svojstvene svim ekstremnim navijačkim grupama. Kolektivna solidarnost izražena je na 3 načina: vizuelno, akustički i putem nasilja. Pod vizuelnim se podrazumijeva korištenje raznih navijačkih rekvizita ( šalovi, zastave, transparenti) koji na neki način ' uniformišu' određenu navijačku skupinu, i stvaraju od nje neku vrstu ' navijačke vojske'. Akustički se solidarnost izražava zajedničkim pjevanjem i skandiranjem ( to je posebno izraženo kod tzv. ' sjevernjačkog tipa navijanja’’, dok kod ' južnjačkog tipa' prevladavaju elementi vizuelne ekspresije) što kod pojedinca u grupi stvara osjećaj zaštićenosti i moći koju sam, naravno, ne posjeduje. Solidarnost se, naravno, iskazuje i kroz nasilje, koje je lako ostvarivo u svim oblicima aktivne gomile, o čemu govori i Gustave Le Bon, ističući da gomila ' ne dopušta da se išta umetne između njene želje i ostvarenja te želje. Ona to manje razumije što joj broj daje osjećaj neodoljive snage. Pojedinac u gomili gubi pojam nemogućnosti.' ( Le Bon, 1989: 47). Zbog solidarnosti navijači su spremni učiniti nešto što inače ne praktikuju ( osim huliganskog dijela grupe) u svakodnevnom životu. Tu konkretno mislimo na nasilje. Druga važna osobina navijačkih grupa je teritorijalnost. Tu konkretno mislimo na shvaćanje da, npr., navijači koji dolaze u grad kojim ' vlada' druga navijačka grupacija moraju shvatiti ' ko je tu gazda'. Kod pojma teritorijalnosti je možda bitnija dimenzija teritorijalnosti u smislu prostora koji određena navijačka grupacija zauzima na tribinama stadiona. Naime, navijači su vrlo osjetljivi na dolazak ' nepozvanih gostiju' na njihov dio tribina ( prvenstveno se misli na policiju, ali i na suparničke navijačke grupacije ). Inače, u navijački ritual spada ' osvajanje' tribine na kojoj su navijači protivničkog kluba. Zbog toga su se često događali neredi velikih razmjera na stadionima ( na primjer tragedija na Hejselu 29. maja 1985., u kojoj je poginulo 39 ljudi zbog napada navijača ' Liverpoola' na navijače ' Juventusa'), no danas je to teže ostvarivo zbog pojačanih mjera osiguranja.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET