|
UZGOJ PARADAJZA
Interesovanje za proizvodnju u zatvorenom prostoru određenih biljnih
vrsta u poslednje vrijeme znašajno je poraslo. i pored dostupne obimne
naušne literature iz navedene oblasti, osjeća se nedostatak i potreba
praktičnih saznanja i iskustava koja su temeljena na novim svjetskim postavkama
te racionalne i praktične primjene u široj proizvodnoj praksi.
Napredak
nauke omogućio je da se dođe do novih saznanja koja su dovela u pitanje
ranija shvatanja o načinu i metodama uzgoja kultura u zaštićenom prostoru.
Osnovna prepreka za nedovoljnu proizvodnju u zaštićenom prostoru je naše
skromno znanje i pravo siromaštvo pisane riječi, dostupne i prilagođene
poljoprivrednim proizvođačima i drugim korisnicima. Zbog toga je ova proizvodnja
u nas temeljena na empirijskim iskustvima i više je produkt nekih povoljnosti
u izgradnji zatvorenih prostora, prije svega plastenika i staklenika,
nego pune stručne aktivnosti čovjeka, zasnovane na naučnim i praktičnim
saznanjima poljoprivredno razvijenih zemalja. U proteklom periodu pa i
danas, proizvodnja bilja u zaštićenom prostoru zauzima značajno mjesto
u odnosu na mogućnosti i služi u većini slučajeva za podmirenje svojih
potreba i djelimično lokalnog tržišta. Veliki je broj proizvođača ostvario
proizvodnju robnog karaktera.
USLOVI ZA GAJENJE PARADAJZA
Voda
Vlažnost zemljišta i zraka su osnovni preduslovi za uspješnost proizvodnje
zato što voda sliži za transport hranjivih materija te za obavljanje metabolizma.
Potrebe za vlagom zavise od zahtjeva pojedinih kultura, kao i faza rasta.
Veća potreba za vodom je u fazi plodonošenja u odnosu na fazu zasnivanja
ili završne faze u uzgoju. Pored vlažnosti zemljišta veoma bitno je poznavanje
potreba biljaka za količinom vlage u zraku.
Tako krastavac daje najveće prinose pri vlažnosti zraka 90-95%, špinat
i kupusnjače 80-90%, paradajz i paprika 60-70%.
Relativna vlažnost smanjuje transpiraciju kod biljaka što rezultira boljim
korištenjem vlage iz zemljišta, ali i pogoduje i razvoju bolesti povrća.
Temperatura
Odgovarajuća temperatura je preduslov za obavljanje osnovnih
životnih funkcija u biljci (usvajanje vode, asimilacija, disanje itd.)
Pored sunčeve energije koja osnovni izvor toplote, u plastenicima je moguće
i dopunsko zagrijavanje na bazi raspoloživih energenata. Zavisno od uređaja
kojim se raspolaže, grijanje se može obavljati zagrijanim zrakom ili zagrijanom
vodom.
Zahtjevi nekih kultura za vodom
Svjetlost
Svjetlost je preduslov za obavljanje fotosinteze i za aktivnosti ćelije
poslije nicanja biljke.
Najveći značaj za fotosintezu prestavlja vidni dio spektra, zraci talasne
dužine 380-780 milimikrona. Prema potrebama za svjetlošću biljke se dijele
na:
- heliofilne (biljke koje traže mnogo svjetla- paprika, krastavac, paradajz),
- skeliofilne (mali zahtjevi za svjetlošću-luk, špinat),
- intezitet svjetlosti je u direktnoj zavisnosti od pravca postavljanja
objekta. Bolje i ravnomjernije osvjetljenje postiže se postavljanjem objekta
u pravcu sjever-jug.
PARADAJZ I NJEGOV UZGOJ
Paradajz je jedna od najrasprostranjenijih povrtlarskih kultura kod nas
i zauzima značajno mjesto u ishrani stanovništva.
U RBiH proizvodi se na cca 3 500 hektara. Zastupljena je vrlo rana proizvodnja
( plastenici i staklenici ), rana, srednje rana proizvodnja i kasna. Berba
počinje početkom maja i traje do decembra. Paradajz se proizvodi za tržište
i za preradu. Proizvodnja za preradu razvijena je tamo gdje postoje uslovi
za to ( područje Banje Luke, Bijeljine ).
Uslovi uspijevanja
Minimalna temperatura za klijane sjemena je 10 C a klianje traje 8-23
dana, zavisno od sorte. Optimalna temperatura za klijanje je 25-30 °C,
a za rast i razvoj između 22-25 °C tokom dana i 15-16 °C tokom
noći. Do vremena plodonošenja razlika između dnevnih i noćnih temperatura
treba da je oko 7 °C. Nakon zametanja plodova i u toku zriobe potrebna
temperatura iznosi 18-24 °C. Polen je osjetljiv na kolebanje temperature,
i ne klija ako je temperatura iznad 30 °C i ispod 13 °C, i ako
je uz to i visoka relativna vlažnost vazduha.
Najpovoljnija relativna vlažnost vazduha je između 55-65%.
Pored temperature, peradajz traži i dosta svjetlosti jačeg inteziteta,
te zato tokom jeseni i zime imamo nepovoljne uslove za uzgoj paradajza
u zaštićenim prostorima
Najmanja dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova iznosi 9-10 sati,
što se u bosanskohercegovačkim uslovima postiže već u februaru i traje
sve do novembra. Bolja osvijetljenost postiže se i kod utvrđivanja pravca
pružanja redova na parceli. Tako redovi u pravcu istok-zapad imaju bolju
osvijetljenost u odnosu na pravac sjever-jug, te je i sjev ujednačeniji.
U odnosu na vodu, paradajz se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima.
Za 1 kg paradajza potrebno je oko 56 l vode.
Kritičan period za vlagu je vrijeme cvatnje i zametanja plodova, što traje
1-2 mjeseca.
Za normalan rast i razvoj paradajz iziskuje umjerenu vlažnost zemljišta
i vazduha ( 60-70% poljskog vodenog kapaciteta i 50-60% relativne vlage
vazduha).
Plodored
U plodoredu dolazi na prvo mjesto, a to znači
– đubri se stajnjakom. Može se vratiti na istu površinu nakon 3-4 godine.
Poslije paradajza dobro uspijeva korjenasto povrće i lukovi. Na parceli
na kojoj je prije uzgajan krompir, paprika ili patlidžan nebi trebalo
da dođe paradajz.
Đubrenje i priprema zemljišta
Paradajz
se đubri stajnjakom i mineralnim đubrivima.
Stajnjak se dodaje u količini od 40-60 t/ha. Koristi se zgorjeli stajnjak,
koji se nakon rasturanja odmah unosi u zemljište, obično pred oranje.
Na laganim zemljištima zaorava se pliće (12-15 cm), zbog opasnosti od
ispiranja, a na teškim i dublje. U jesen se takođe dublje zaorava, kao
i kad su u pitanju veće količine stajnjaka. Što vrijeme unošenja više
približava vramenu sadnje, to stajnjak mora biti zreliji. Stajnjakom se
đubri po cijeloj površini (kada to nije uslovljeno velikim troškovima
) ili u brazde, odnosno kućice. Kod stavljanja u kućice troši se za 50%
manje đubriva, a postižu se dobri efekti, ali za sljedeći usjev zamljište
nejednako pođbreno. Za đubrenje paradajza koriste se kombinacije NPK mineralnih
gnojiva (sa omjerom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20 ili 12:30:16, 15:15:15,
8:24:16), u količini od 600-800 kg/ha. Pred sadnju, odnosno sjetvu, đubri
se sa 2/3 đubriva, a sa 1/3 u toku vegetacije.
Za prihranjivanje se načešće koristi KAN, u kolčini od 300-500 kg/ha ali
je najbolje koristiti NPK đubriva (20:8:5 ili 20:10:10, 12:12:12) u količini
od 250-300 kg/ha. Prihranjivanje se vrši 2-3 puto i to: u vrijeme cvjetanja
i zametanja prvih plodova (veličina lješnika) i u vrijeme zrenja prvih
plodova. Ostala prihranjivanja obavljaju se po potrebi. Višak azota stvara
veliku vegetativnu masu i produžava vegetaciju, plodovi se kasnije zametnu,
a kod primjene većih količina azota dolazi do opadanja cvjetova, trulenja
plodova, pa biljke postanu nježne i osjetljive na bolesti. Poslije prihranjivanja
treba uvijek kombinovano vrišiti navodnavanje, pa zatim okopavanje. Zemljište
za paradajz treba još u jesen duboko preorati (30-35 cm). U proljeće se
đubri mineralnim đubrivima i zgorjelim stajnjakom (ako nije u jesen dodan).
Pred sadnju se zemljšte 1-2 puta obradi frezom. Na poravnato, dakle pripremljeno,
zemljšte unose se herbicidi (za uništavanje korova)
Sorte paradajza
Za proizvodnju na otvorenom polju u obzir dolaze (indeterminantne)
i niske (determinantne) sorte. Od visokih sorti mogu se preporučiti:
sen pjer, novosadski jabučar, ruđers, sa grupnim
plodovima, a od determinantnih, niskih – hajnc, kambel,
nju jorker. Danas se sve vise koriste hibridi u prizvodnji paradajza.
Tako da su kod nas, u Institutu za povrtlarstvo, stvoreni hibridi Mi-10
i Mi-13, koji su se proširili u proizvodnji, pogodni za ranu proizvodnju
na otvorenom polju, kao i za proizvodnju u plastenicima. Daju visoke prinose,a
plodovi su tipa jabučara. Od ostalih visokih hibrida u proizvodnji su
zastupljeni još : trijumf i rapid.
Od determinantnih niskih hibrida vrlo dobre rezultate kod nas pokazao
je hibrid luka, rani hibrid, težine plodova 90-100 gr,
pogodan za ranu poljsku proizvodnju u plastenike.
Za industrijsku preradu koriste se visoke sorte ( Novosadski jabučari
) i niske, determinantne sorte. Ove posljednje pogodne su za mehanizovanu
berbu, jer se uspješno uzgajaju bez potpore. S druge strane, cvjetanje,
plodonošenje i vrenje plodova skoncentrisano je u relativno kratkom vremenu,
tako da oko 65-70 % ukupnog roda sazrijeva istovremeno, što omogućava
jednokratnu berbu. Ove sorte slobodno leže na zemlji, ne vrši se zalamanje
vrhova, jer biljke same zaustavljaju rast, tako da se vrh završava cvijetom
a postrani ( bočni) zaperci se ne uklanjaju (pinciranje). Od industrijskih
sorti, na društvenom sektoru koriste se: VF Roma, VF 109, Čhico III, ventura
VF 315, Super Kalifornija, peto MH 1, petopride, red river , intermeč,
super roma itd. Na individualnom sektoru zastupljene su: hajnč 1350, kanbel
1327 i nju jorker.
Vrijeme proizvodnje
Paradajz se proizvodi iz rasoda i direktnom sjetvom. Za ranu poljsku
proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasoda počinje u južnim toplijim
područjima ( Hercegovina) od 10.januara do 1.februara, a za srednje ranu-od
sredine februara do kraja februara. U sjevernijim područjima republike
( Bos.Krajina, centralni dio Bosne, Posavina, Semberija ) za sjetvu za
ranu proivodnju počinje od 20.februara, a za kasniju - pocetkom marta,
pa sve do 10.aprila.
Direktna sjetva na otvorenom, koja se uglavnom praktikuje za prozvodnju
industrijskog paradajza počinje od polovine aprila pa do 10.maja.. Kasnija
sjetva nije preporučljiva. Kod ove sjetve količina sjemena iznosi 0,5-1
kg/ha, što zavisi od načina i gustine sjetve. Ako se proivodi iz rasada,
količina sjemena iznosi: za pikirani rasad 6/8 gr/m2, a kod nepikiranog
oko 2 gr/m2. U jednom gramu ima 250-350 sjemenki, a od 10 grama sjemena
može se dobiti oko 1700 biljaka.
Ako se sadi 3000 strukova paradajza na 100 m2 (dunum), dovoljno je posijati
25-30 grama sjemena, zašto je potrebno obezbijediti 50-80 m2 lijehe da
bi se smjestio pikirani rasad.
Sjetva
Može se sijati direktno u saksije, tresetne blokove i lijehe, veličine
10x10 cm, ili u sandučiće ili lijehe načinjene u plasteniku, stakleniku
ili izdvojene vani (klasične lijehe pokrivene staklom ili plastikom).
Direktna sjetva zahtijeva veći grijani prostor, pa se pri odlučivanju
za ovaj način o tome mora voditi računa. Bez obzira na to gdje se sjetva
obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba da je 8-10 cm.
Koriste se razne kombinacije zgorjelog stajnjaka, zemlje i pijeska, zatim
gotove hranjive smjese
( humogra, humovit, i sl.) koje se proizvode kod nas. Prije sjetve , smjesa
zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve
je 1,5-2 mm, a razmak od sjemenke do sjemenke je 22 cm. Ovako se dobiju
čvrste i neizdužene sadnice. Može se sijati i omaške, ali za taj posao
je potreban dobro izvježban radnik.
Nakon sjetve sjeme se pokrije hranjivom smjesom debljine 2 cm, zatim se
malo zbije i dobro zalije.
Kod sjetve se obično prave dvije greške : sije se ili suviše plitko ili
suviše gusto. To dovodi do nicanja sjemena na iznošenjem napolje sjemenske
opne, koja kotiladone dugo drži sastavljene i uslovljava njihovo nenormalno
razvijanje. Isto se dešava ako je zemljište suviše rastresito. Da bi se
to izbjeglo, veliki proizvođaći rasada obično nakon sjetve i zalijevanja
pokriju lijehu providnom plastikom ili novinama, da bi se održala povoljna
vlaga. Ovaj pokrov drži do momenta pojave prvih znakova nicanja. Tako
štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje
se jednolična vlaga u rasadu.
Direktna sjetva na otvorenom polju, za proizvodnju industrijskog paradajza
obavlja se ili na gredicama ili u pantljike, što zavisi od načina za berbu
paradajza. Sjetva na gredice zahtijeva prethodno pravljenje gredica, koje
se obavlja tokom jeseni ili rano u proljeće, specijalnom mašinom, takozvanim
listerom. Na tako formiranim gredicama u proljeće se vrši fina obrada
mašinom koja se zove tilter.
Na tako pripremjenim gredicama, vrše se u isto vrijeme đubrenje, primjena
herbicida i sjetva. Koriste se precizne sijačice koje imaju depozitore
za đubriva i herbicide. Dubina sjetve je 2-3 cm. Na gredici se siju dva
reda, razmaka 30 cm, a razmak kućica u redu 25-30 cm, sa po 3-4 sjemenke.
Nicanje nastaje za 15-20 dana.
Za direktnu sjetvu mogu se koristiti i obične sijačice, a sjetva je u
redove ili dvorede pantljike.
Njega biljaka u rasadu
Ono što je naprijed rečeno o njezi rasada, temperaturi i vlazi, ovdje
se nećće ponavljati.
Rasad paradajza za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike
pikira se ( presađuje) kad razvije jedan do dva prava lista, ( obično
20 dana nakon sjetve), u saksije, plastične kesice tresetne kockice i
sl., veličine 10x10 cm. Ovo se može uraditi i u novu lijehu, s tim što
se biljke sade na razmak 10x10 cm.
Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati saksije ili kockice,
kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj.
Zalijevanje rasada,prihranjivanje i zaštita od bolesti i štetočina obavljaju
se na način koji je prethodno objašnjen. Sadnja paradajza obavlja se kad
biljke formiraju 5-6 listova pa sve dok na njima pojave začeci prvih cvjetnih
grančica ( što se postiže za 50-60 dana od nicanja).
Ne pikirani rasad se dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao,
a rasad u saksijama,kesama ili kockicama se posljednja dva do tri dana
ne zalijevam, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi spadala.
Pred iznošenje, rasad se oprska jednim od fungicida na bazi bakra ( bakrocid,
bakarni kreč i sl.)
Navodnjavanje
Koliko puta treba navodnjavati paradajz, zavisi od više činilaca ali
opšte je pravilo da se u početku vegetacije navodnjava rjeđe a kasnije,
u vrijeme plodonošenja, češće. Od ovog pravila odstupa se u slučaju direktne
jstve paradajza, kada se u vrijeme klijanja i micanja usjeva zalijevanje
vrši češće i manjom količinom vode. Pri tome se ne smije dozvoliti da
se na površini uhvati po korica koja bi ometala jednolično micanje usjeva.
Kad usjev nikne, navodnjavanje se obavlja po potrebi. U ostalim slučajevima
broj zalijevanja zavisi od sorte, zemljišta i uslova proizvodnje.
Pri svakom zalijevanju dodaje se po 30 mm taloga ili 300 m3 vode po hektaru
( 30 l /m2 ). U vrijeme porasta plodova i berbe zalijeva se svakih 4-8
dana ( zavisno od sorte: rane imaju kraći turnus, 4-5 dana). Zalijeva
se nakon berbe.
Novodnjavati se moze brazdama i vještačkom kišom i to u poslijepodnevnim
i večernjim satima, kada je i isparavanje zemljišta najmanje i kad biljke
nisu tople.
Preobilna vlažnost dovodi do pucanja plodova naročito ako izmešu dva zalijevnja
prođe duži period vremena pa zemljište ispuca.
Prilikom proivodnje za industriju, pred zriobu( 15-20 dana) zalijevanje
se smanjuje ili potpuno prekida, radi povećanja sadržaja suhe materije.
Okopavanje i prihranjivanje
Kada se biljek prime, što se vidi po popjavi novih listova, vrši se i
prvo plitko okopavanje.
Drugo okopavanje obavlja se nešto kasnije. Tom prilikom biljke se lagano
nagrću zemljom i prave se brazde za navodnjavanje.
Kod direktne sjetve dok usjev nije pokrio međuredni razmak vrše se jedan
do dva kultiviranja na dubini od tri do pet cm i udaljenosti od biljaka
5 cm.
Pored prihranjivanja (koje pethodno opisano) paradajz povoljno reaguje
i na folijarno prihranjivanje (preko lista), koje se izvodi 2-3 puta u
toku vegetacije sa folifertilom, vuksalom i sl.
Spesifične mjere njege
U gajenju paradajza provode se i druge mjere njege koje su karakteristične
za ovu kulturu, a to su: kolčenje, vezanje, pinciranje, dekaptiranje (zakidanje
vrhova), skidanje donjeg lišća.
Rane sorte paradajza uzgajaju se uz potporu. Koriste se kolci ( dužine
1,5 m) uz koje se vežu biljke. Vezanje se vrši rafijom, kanapom i plastikomm.
U toku vegetacije izvrše se obično 4 vezanja.
Pored gajenja uz kolac, paradajz se može gajiti i na špaliru. Biljke se
vežu uz žicu koja je u jednom ili u dva reda razapeta između kolaca (
kolci su od udaljenosti od 5 m). Prvi red žice je na visini od 40 cm,
a drugi na visini od 80-90 cm iznad zemlje.
Pinciranje (zakidanje superaka) redovna je mjera kod uzgoja radnih sorti
i za svježe tržište. Biljke se ostavljaju na jedno stablo, a bočni izdanci
se redovno uklanjaju kad dostignu dužinu od 5 cm. Paradajz se može gajiti
i na dva stabla, pri čemu se jedan bočni izdanak (obično ispod prve cvjetne
grane) -ostavlja kao drugo stablo, i sa njega se takođe uklanjaju bočni
izdanci. Dekaptacija ili zalamanje vrha biljke vrši se nakon što je biljka
razvila 4—6 cvjetnih grančica (etaza), da bi se ubrzala zrioba. Zakida
se vrh iznad 4—6. cvjetne grančice, ostavljajući 1—2 lista iznad cvjetne
grane.
Donje lisce koje stari i uvija se treba povremeno skidati, a počinje se
nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli ve!ičinu karakteristicnu
za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se
provodi u tunelima i plastenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti
postepeno 1—2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima,
radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.
Berba i prinosi
Berba ranih sorti počinje u Hercegovini već od 20. juna (sorte Mi-10,
luka, rapid) i traje do 10. avgusta. Kod sadnje rane i srednje kasne proizvodnje
berba traje duže, od početka jula pa do novembra. Za svježe trzište zavisno
od udaljenosti tržišta određuje se momenat berbe. Tako, za udaljeno tržište,
gdje transport traje 1—2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi
ružičasta boja. Potpuno crven i zreo paradajz bere se ako se želi plasirati
na lokalnom tržištu.
U pocetku se bere rjeđe (svakih 6—7 dana) a kasnije češće (svaka 2—3 dana).
Rane sorte tokom juna i jula daju 70% od ukupnog prinosa. Berba industrijskog
paradajza iz direktne sjetve počinje kad je oko 70—75% plodova zrelo,
a kasnije se zrelost povečava za oko 3°/o za svaki dan sa normalnim temperaturama.
Za berbu se koriste kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1—1,5 ha).
Kod nas se najčešće koriste kombajni američke fime FMC, a ima ih i mađarske
i italijanske proizvodnje. Koriste ih uglavnom organizacije udruženog
rada koje organizuju ovu proizvodnju na više desetina hektara.
Na individualnom sektoru berba industrijskog paradajza je ručna, i obavi
se u 2—3 berbe. Prva berba je često namijenjena tržištu (plodovi u svježem
stanju) a ostale za preradu.
Prinos svježeg paradajza za tržište kreće se od 30—50 t/ha, a industrijskog
40—80 t/ha. Paradajz može naknadno da dozrijeva, pa se zeleni plodovi,
ubrani prije mraza i neoštećeni, mogu ostaviti da sazrijevaju na sobnoj
temperaturi. Ako sazrijevaju u mraku (umotani u papir), dobiju intenzivniju
crvenu boju.
Paradajz se pakuje u drvene letvarice, holandeze, i tako se transportuje.
Priprema plastenika za sadnju paradajza
Priprema
plastenika za sadnju pocinje sakupljanjem i odstranjivanjem biljnih ostataka
pretkulture (saiata, spinat) iz objekta. Ako je stajnjak unesen u objekat
pred sjetvu pretkulture, rastura se samo NPK gnojivo, u slucaju da to
nije uradeno u objekat se unosi zgorio stajnjak 8-15 kg/m2 i NPK zavisno
od rezultata analize zemljišta, obicno se dodaje 80-100 kg/1000 m2 NPK
u omjeru 10:20:30. Nakon rasturanja stajnjaka i NPK pristupa se oranju
plastenika i to tako da se s plugova uklone daske. Obrada se obavlja raonicama
kako bi se zemljište što dublje (25-35 cm) izrahlilo i izbjeglo stvaranje
naora ili razora u objektu.
Nakon oranja zemljište se usitni frezom i poravna. Pošto se sadnja obavlja
na crnu foliju, potrebno je prije postavljanja folije po objektu rasturiti
jedan od zemljišnih insekticida kako bi se biljke zaštitile od zemljišnih
štetnika (rovac, sovice). Nakon rasturanja insekticida pristupa se markiranju
redova, postavljanju sistema za zalijevanje ("kap po kap") i
to za svaki red po jednu cijev. Pošto se sadnja obavlja u dvorede trake,
preko dva sistema za natapanje postavlja se crna folija. Folija se bočno
plitko ukopa i zategne. Ukoliko je kupljena folija s rupama, priprema
je gotova, a ako nije vrši se bušenje rupa za sadnju i to tako da se dobije
razmak 80 + 60 x 45-55 cm zavisno od sorte.
Sadnja
Sadnja se obavlja kada biljka ima 5-6 razvijenih listova, tako što se
specijalnom sadiljkom pravi rupa u zemljištu pazeći da se ne ošteti folija,
a zemlja iz sadiljke se baca u put. U napravljenu rupu stavlja se sadnica,
a zemljište se potom lagano zbije oko biljke. Treba obratiti pažnju na
dubinu sadnje. Ako je rasad prerastao, sadi se znatno dublje. Biljka paradajza
ce vrlo brzo iz dijela zatrpanog stabla formirati korijen. Time se srečava
formiranje prve rodne grane previsoko. Ukoliko se sade biljke koje su
pikirane u jiffi saksije neophodno je da se saksija prekrije s 1-2 cm
zemlje, kako bi se izbjeglo isusivanje saksije, a pospješilo ukorjenjivanje
zasađene biljke.
Nakon sadnje biljke se obilno zaliju. Drugo zalijevanje se obavlja nakon
tri dana, a potom se narednih 14-20 dana biljke ne zalijevaju. Pauza u
zalijevanju se pravi kako bi se izbjeglo plitko ukorjenjavanje biljaka
i isprovocirao korijen da prodire dublje u zemlju za vodom, što za rezultat
ima kvalitetno ukorjenjavanje. Plitko ukorijenjene biljke su jako osjetljive
na debalans vode te im je prinos znatno umanjen.
Njega biljaka u toku vegetacije
Odmah nakon sadnje pristupa se postavljanju pocinčane žice 0 3,5 mm dva
metra visoko iznad redova, a potom se veže pvc-vezivom jednim krajem za
žicu, a drugim za biljku.
Potrebno je biti pažljiv prilikom vezivanja špage za biljku. špaga se
ne smije čvrsto vezati posto biljka raste i deblja. U tom slucaju bi špaga
urasla u stable i biljka bi uginula ili bi pretrpjela velika ostecenja.
U zadnje vrijeme koriste se specijalni plastični prstenovi koji efikasno
eliminišu navedenu pojavu. Nakon vezivanja špage (pvc-vezivo) za biljku,
ona se obavija oko nje i raste uz špagu koristeći je kao potporu. Pošto
biljka paradajza iza svakog lista formira bočni zaperak, neophodno ga
je odstraniti što prije, kako bi rane, nastale od zakidanja, bile što
manje, a biljka bila pošteđena gubitka "energije" rasta. Veoma
često se kod početnika u proizvodnji paradajza dešava da biljka obilno
cvjeta, a zametne samo par plodova na prvim etazama, sto je posljedica
loše oplodnje. Uzrok loše oplodnje prvih rodnih grana je u tome što je
u vrijeme cvjetanja prvih etaza vanjska temperatura zraka dosta niska,
pa se ne mogu otvarati ventilacije, čime je eliminisano strujanje zraka
u objektu. Pošto u to vrijeme nema ni insekata u objektu potrebno je cvjetne
grane lagano stresti rukom. Stresanje se obavlja u više navrata pošto
se svi cvjetovi ne otvaraju u isto vrijeme.
Problemi oplodnje paradajza efikasnije se rješavaju uvođenjem bumbara
u proizvodnju. Za razliku od pčela bumbari se odlikuju sljedećim karakteristikama:
1. Jedan bumbar posjeti znatno više cvjetova od pčele;
2. Zbog znatno većeg raspona krila, bumbari prilikom uzlijetanja pospješuju
oplodnju;
3. Lete i po oblačnom vremenu i kad su temperature nešto više od 10°C;
4. Nisu agresivni i ne ubadaju osoblje.
Za plastenik površine 500 m2 potrebna je jedna kosnica bumbara (80-100
jedinki). Kosnica se postavlja metar iznad površine, a u dijelu bočnih
ventilacija postavlja se gusta mreža kako bumbari ne bi izietjeli iz objekta.
Posebnu pažnju treba obratiti na upotrebu insekticida da oni ne bi uništili
i bumbare. Nakon oplodnje druge rodne grane bumbari više nisu neophodni
i mogu napustiti plastenik. Pospješivanje oplodnje hemijskim sredstvima
obavlja se potapanjem ili prskanjem cvijetnih grana jednim od fitohormona
(tomatin).
Sorte paradajza
Belle F 1
To je hibrid koji se uspješno gaji u zatvorenim prostorima. Odlikuje se
dosta robusnom stabljikom s krupnim plodovima, oko 220-250 g, koji su
okrugli i blago spljošteni. Zbog dobre tvrdoće veoma su pogodni za transport
i čuvanje ujednacenosti plodova. Redovno i obilno plodonošenje doprinijelo
je naglom širenju ovog zatvorenom i otvorenom prostoru. Cladosporium fulvum.
Arleta F 1
Ovaj je hibrid namijenjen proizvodnji u plastenicima, kao i na otvorenom
polju, kasnije dozrijeva, i ima krupan plod, oko 180-200 g. Kao i ostali
visokorodni hibridi uzgaja se na jedno stablo. Plodovi su dosta čvrsti
i pogodni za transport. Ova vrsta je otporna na Verticillium, Fusarium
i virus mozaika duhana.
Monroe F1
Monroe F1 je rani hibrid za plasteničku proizvodnju. Odlikuje se dosta
krupnim i ravnim plodovima težine oko 200 g. Daje izuzetno visok procenat
prve rase plodova, a uzgaja se na osam etaža. Otporan je na virus mozaika
duhana.
Alambra F1
Srednje rani hibrid, čvrstih, okruglih plodova prosječne težine 180-200
gr namijenjen za proizvodnju u zaštićenim prostorima kao i za proizvodnju
na otvorenom polju. Odlikuje se veoma lijepim plodovima bez zelene kragne
uz visoku otpornost na pucanje, plodovi se dobro čuvaju nakon berbe. Posjeduje
visok stepen otpornosti na zeleno venuće (Verticillium dahliae], Fusahum,
virus mozaika paradajza.
Optima F1
Srednje rani hibrid visoke ideterminantne stabljike, izrazito krupnih
plodova do 300 gr. Plodovi su jako ukusni i nemaju zelenu kragnu. Hibrid
namijenjen za proizvodnju u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju.
Ralli F1
Rani hibrid, visokog porasta, poluotvorenog habitusa, vrlo krupnih (250
g), mesnatih i izuzetno ukusnih plodova. Hibrid ima vrlo snažan korijenov
sistem, otporan na nematode, zahvaljujući čemu se vrlo uspješno može uzgajati
u sklopu od 2 biljke/m2 na 2 stabla i na taj način dobiti i 12 cvijetnih
grana do visine od 2 m. Najprije brzo sazri 5-6 cvjetnih grana, a potom
snažni vrh biljke u potpunosti prekrije ostatak zametnutih plodova. Izvrsna
oplodnja i zametanje u lošim uslovima. Izuzetne je otpornosti na bolesti
i virus pjegavosti i venuća (bronzavosti) paradajza.
Buran F1
Buran je izuzetno snažnog porasta i jakog vegetativnog vrha, zatvorenog
habitusa. Jako dobro zameće, duge cvjetne grane sa vrlo krupnim (>200
g), mesnatim, sjajnim i kvalitetnim plodovima u tipu Belle, ali još intenzivnije
crvene boje i nesto ranijeg plodonošenja.
Preporučuje se i za prvi i za drug rok, kao i za uzgoj na otvorenom polju,
prvenstveno zbog izuzetne otpornosti na bolesti, viruse i nematode.
Mondial F1
Rani hibrid, visokog rasta. Stabljika je srednje bujna. Plodovi su krupni,
mesnati, sočni i vrlo ukusni za jelo. Boja plodova je crvena, bez zelenog
ruba. U grozdu formira oko 5 krupnih plodova, prosječne težine oko 250
g. Ovaj hibrid se preporučuje za uzgoj u zaštićenim prostorima za vrlo
ranu proizvodnju skidanjem vegetativnog vrha iznad 4. ill 5. etaze. Preporučeni
sklop je 2,5 do 3 biljke/m2.
Prihrana i zalijevanje
Prihrana biljaka zavisi od sadržaja hranjiva u tlu i faze razvoja biljke.
U fazi ukorjenjivanja biljke se prihranjuju 15 dana nakon sadnje i to kristalnim
gnojivima koja su lahko topiva u vodi i efikasno se unose u tlo preko sistema
za zalijevanje (kap po kap). U ovoj fazi koriste se gnojiva sa izraženim
sadržajem fosfora u omjeru 12:36:12, 11: 44 : 11 + mikroelementi. Prelaskom
u fazu vegetativnog rasta biljke najviše apsorbuju hranjiva iz zemljišta,
pa se prihranjivanje obavlja svakih 7 dana gnojivima koja imaju naglašen
sadržaj azota u omjeru 20:20:20, 24:5:15, 19:19:19. U fazi plodonošenja
koriste se gnojiva za takozvano balansiranje ishrane radi što boljeg razvoja
i sazrijevanje plodova. U ovoj fazi koriste se gnojiva s naglašenim sadržajem
kalija, u omjeru 13:8:24,14:10:34 + mikroelementi, 16:8:32 + mikroelementi.
Pored navedenih kombinacija gnojiva neophodno je vršiti kontinuiranu prihranu
s Ca(NO3)2.
Kod zalijevanja neophodno je zemljište održavati vlažnim na 80% PKV. Zalijevanje
zavisi od vremenskih uslova.
Berba
Berba paradajza obavlja se kada plodovi postignu biolšku zrelost, a to
je prijelaz blijedožute u crvenu boju. Na ovaj način ubrani plodovi ostaju
čvrsti i lakše podnose transport, a u naredna dva dana (nakon berbe) dobijaju
ravnomjernu crvenu boju, tj. ulaze u fazu upotrebne zrelosti.
Pakovanje se obavlja u drvene gajbe tako da se plodovi, zavisno od krupnoće,
slažu u dva reda, a izuzetno krupni plodovi slažu se u jedan red, i to
tako da peteljka bude okrenuta prema gore.
Najčešće bolesti i štetnici paradajza
Najčešće bolesti i štetnici paradajza
su:
Bakterijske bolesti
Bakterijaska pjegavost
(Pseudonomas syringae pv. Tomato)
Zaraza se javlja na svim dijelovima biljke (korijen, stable, list, cvijet
i plod), prenosi se sjemenom kao i ostacima zaraženih biljaka.
Kao simptom zaraze javljaju se na listu zelenkasto-ljubičaste vodenaste
pjege koje su vidljive s naličja lista. Stareći pjege primaju smeđu do
crnu boju i okruzene su klorotičnim prstenom prečnika 2-3 mm. Identifikaciju
zaraze lahko je ostvariti na zaraženim plodovima pošto su oštećenja na
zelenom. plodu karakteristična za ovu zarazu, a manifestuju se pojavom
sitnih crnih pjega prečnika 1 mm s tamnozelenim prstenom. Zrenjem plodova
prsten poprima bijelo-žutu boju.
Bakterija razara površinski sloj ploda na kojem se javljaju sitne kotine,
što pospješuje propadanje plodova. Idealni uslovi za razvoj bolesti su
visoka relativna vlažnost zraka i temperatura od 18 25°C.
Nekroza srčike
(Pseudomonas Corrugata)
Bolest je dobila naziv po tome razara dio stabla (srčiku). Obično javlja
u vrijeme dozrijevanja
plodova na prvoj rodnoj grani. Zaraza napada mlado lišće, potom se širi
i napada stabljiku na kojoj strada središnji dio i sprovodni snopovi,
nakon čega se biljka suši i propada. Karakteristični simptomi ove bakterioze
manifestuju se uzdužnim pucanjem stabljike.
Vlažna trulež
(Erwinia Carotavora pv. Carotavora)
Bakterioza se javlja na velikom broju zeljastih biljaka, napada središnji
dio stabla i razara sprovodne snopove usljed čega biljka pada. Zaražena
stabla na presjeku imaju smeđu boju, zavisno od
inteziteta zaraze. Na vanjskoj strani stabla javljaju se tamne fleke koje
mogu da zahvate do 5 cm stabljike.
Pored stabla, bakterioza uzrokuje propadanje korijena i lista. svim zaraženim
biljkama javlja se karakterističan bakterijski iscjedak (žute kapljice).
Zaštita od bakterija
Preventiva je najefikasnija mjera zaštite od bakterija, a sastoji se
u sjetvi, od nadležne laboratorije, strogo kontrolisanog sjemena. Zaraženim
sjemenom bakterija se širi na ogromna prostranstva, a posljedica je uvijek
ista -propadanje nasada.
Kod pojave zaraze zaražene biljke se odmah čupaju i spaljuju kako bi se
spriječilo dalje širenje bolesti. Po završetku vegetacije stabljike paradajza
se čupaju, iznose van objekta i spaljuju bez obzira jesu li zaražene ili
zdrave. Naredna sadnja paradajza u objektima u kojima je doslo do zaraze
moze se obaviti tek nakon 3-4 godine.
Od hemijskih sredstava koriste se fungicidi na bazi bakra, koji ne mogu
izliječiti zaraženu biljku, ali mogu usporiti širenje zaraze. Pored navedenog,
treba obratiti pažnju da se objekti dobro ventiliraju radi smanjenja relativne
vlažnosti zraka, pošto ona pogoduje razvoju zaraze.
Polijeganje rasada
Kod mnogih biljnih vrsta koje se uzgajaju iz presadnica dolazi do zaraze
rasada. Polijeganje predstavlja bolest mladih biljaka i javlja se u prvim
fazama. Nakon tog razdoblja biljke postaju otporne. Pojedine biljčice
ili više njih u skupini polegnu. Zaraza se širi ukrug od biljke do biljke.
Zaštita se sastoji u primjeni preventivnih mjera, a zadnja mjera je primjena
hemijskih sredstava. Za proizvodnju rasada treba pripremiti tlo na kojem
ranije nije uzgajan rasad. Sklop biljaka ne smije biti pregust. Ne smije
se preobilno zalijevati i treba redovno provjetravati plastenike ili tople
lijehe. Tlo prije sjetve treba dezinficirati Brasamid-granulatom najmanje
45 dana prije sjetve s 40-60 g/m2. Preporučljivo je nakon sjetve zaliti
povrsinu rastvorom fungicida Captan, Cineb ili Radocineb, Radotiram, a
u slučaju pojave bolesti rasad treba zaliti rastvorom fungicida na bazi
kaptana (Merpan, Captan), tirama (Radotiram) ili cineba (Radocineb, Zineb).
Za zalijevanje se koristi 5-10 I rastvora fungicida na m2.
Plamenjača paradajza
(Phytophtora infestans)
Gljiva napada list, stabljiku i plodove. Po pravilu pjege nastaju na rubovima,
premda mogu nastati na bilo kojem dijelu lista. One su nepravilnog oblika,
s gornje strane lista svjetlosive do svijetlosmeđe, kasnije postaju prozirne,
te za kratko vrijeme potamne. List se suši dok peteljka lista ostaje dugo
zelena.
Donje etaže lišća obično su napadnute prve zbog dugotrajne vlage. Na zelenim
plodovima simptomi su tamno obojene i ulegnute pjege. Kao orijentacija
za prvo prskanje moze poslužiti pojava prvih simptoma na krompiru. Protiv
ovoga parazita mogu se koristiti svi fungicidi registrovani za suzbijanje
plamenjače, osim fungicida Acrobat MZ, Brestanid i Tattoo.
Koncentrična pjegavost paradajza
(Alternaria solani)
Simptomi se javljaju i na starim listovima. Pjege su gotovo identične
onima koje nastaju na listovima krompira. U vrlo povoljnim uslovima za
razvoj parazita biljci opadaju listovi. Na plodovima nastaju pjege velike
2-3 cm, udubljene, smeđe do crne, s izraženim koncentričnim krugovima".
Koncentrična pjegavost teško se suzbija fungicidima, stoga je važno proizvesti
zdrav rasad. Za prskanje se mogu koristiti neki fungicidi koji istovremeno
suzbijaju plamenjaču kao Antracol, Chromoneb S-70, Polyram DF.
Virus mozaika paradajza
(Tomato mosaic virus)
Najizraženiji simptomi ovog oboljenja su zaostajanje u rastu, žutilo duž
nerava i opadanje lišća. Neke biljke uginu, a one koje prežive oporavljaju
se, ali daju sitne plodove loše kvalitete. Virus se prenosi sjemenom paprike
i paradajza i to uglavnom površinski.
Sjeme paprike i paradajza može se površinski dezinficirati potapanjem u
0,2% rastvor NaOH u trajanju od 10 minuta ili potapanjem u 20 % rastvor
Na3PO4 u trajanju od 2 sata. Nakon tretiranja, sjeme treba isprati vodom
i osušiti, a klijalište dezinficiratii vodenom parom. Zarazene biljke treba
ukloniti iz rasada i pikirališta. U toku rada sa biljkama (pinciranje, rezanje)
treba više puta prati ruke i pribor u deterdžentu. Također, prilikom rada
s biljkama ne smije se pušiti, da se biljke ne bi zarazile virusom mozaika
duhana.
Štetočine paradajza
Koprivin (obični) pauk
(Tetranychus urticae)
Ovaj štetnik ubraja se u grinje -Acarina. Odrasli su veoma nježni, ovalnog
gotovo prozirnog tijela, dužine oko 1 mm. Na leđnom dijelu imaju tamne
mrlje. Odrasli oblik ima 4 para nogu. Jaja su mala, okrugla, bjelicasta,
donekle prozirna i teško se vide golim okom.
Simptomi zaraze vrlo su karakteristični i lako se uočavaju. Na licu listu,
između nerava, nastaju hlorostične tačkice. List djeluje kao da je od
mramora. S porastom intenziteta zaraze pjegice postaju veće i međusobno
se spajaju. Takvi listovi žute između nervature i na kraju se osuše.
Ovaj pauk je vrlo čest i i opasan štetnik, naročito u sušnim godinama.
Napada mnoge vrste biljaka, od samoniklih do kulturnih. Najveće štete
izaziva na krastavcu, tikvicama, paradajzu, paprici, lubenici i dr. Svi
pokretni stadiji pauka izazivaju štete sisanjem biljnih sokova. U povoljnim
uslovima pauk se razvija brzo, a zbog visokog potencijala razmnožavanja
njegove zaraze se naglo šire i izazivaju velike štete.
Najpovoljniji uslovi za razvoj pauka su niska relativna vlažnost zraka,
izmedu 45 i 50% i visoka temperatura 30-32°C, kao i obilje svjetla. U
ovakvim uslovima ima više generacija tokom vegetacije.
Pauka treba hemijski suzbijati već na samom početku zaraze. Akaracidi,
koji se protiv njega koriste, kontaktnog su djelovanja, a kako su svi
razvojni stadiji na naličju listova, potrebno je postići dobru pokrovnost.
To je moguće s prskalicama visokog pritiska, koje daju vrlo fine kapljivce
uz utrošak velikih količina tekućine.
Od insekto-akaricida dozvolu za primjenu imaju: Kofumin 50 0,05-0,2% (samo
za primjenu iznad biljaka u plastenicima zbog toksičnosti, naročito na
krastavcu); zatim Basudin 40, Radotion E-50, Actellic 50 i dimne doze
Bladafuma, te akaricidi Neuron 500 EC, Pinoron i Apollo 50-SC. Neuron
i Pinoron pokrivaju sve razvojne stadije: jaja, larve i odrasle oblike,
dok Apollo djeluje samo na larve.
Štitasti moljac (bijela mušica)
(Thaleurodes vaporariorum)
Štitasti moljac je mali, bijeli, vrlo živahni leptirić", dužine oko
2 mm. Tijelo i krila pokriva fini bijeli vosak u obliku praha.
Tipičan simptom zaraze biljaka ovom štetočinom u početku je medna rosa
po plodovima i listovima, a kasnije se na Ijepljivim naslagama razviju
gljive čađavice. Svi razvojni stadiji štetočina nalaze se na naličju listova.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|