|
PROIZVODNJA HRANE I PROBLEM GLADI U SVIJETU
"Čuj, draga majko, krik mojega
očaja.
Čuj, dragi oče, krik mojega očaja.
Glad je došla:
Djeca i odrasli popadali su poput jesenskog lišća.
Svu tu patnju smo vidjeli,
Ja i moj štap, nakon što smo napustili svoj dom.
Pomislila sam:
Ako umrem, kako će svijet saznati za to?"
Kada
je Missaye Hassan napisala ovu tužnu pjesmu, bila je stara 10
godina. Ona je etiopska djevojčica koja je u gladi 1984. godine izgubila
čitavu obitelj. S tradicionalnim etiopskim štapom za hodanje u ruci otputila
se od doma. Putem je prosila za hranu te je naposljetku u zadnji čas stigla
do kampa Međunarodnog crvenog križa. Dok se ona borila s glađu, europski
i američki političari su samo nekoliko tisuća kilometara dalje pokušavali
riješiti gorući problem: kako zaustaviti pretjeranu proizvodnju hrane...
To je još uvijek slika današnjeg svijeta. Svake godine zbog pomanjkanja
hrane, koja drugdje leži i kvari se u prenatrpanim silosima, umiru milijuni
ljudi. Prema podacima FAO-a (Agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu),
kada bi hranu jednakomjerno razdijelili po svijetu, bilo bi je dovoljno
za sve stanovnike planeta. Zapravo, nešto bi i preostalo. Trenutno u svijetu
proizvodimo 10 posto više hrane nego što je potrebno da se nahrane svi
ljudi.
2. GLAD U SVIJETU I GLOBALNA STABILNOST
Rast cijena hrane uzrokovao je proteste u pet afričkih zemalja, kao i
u još niz zemalja širom svijeta. Dužnosnici Ujedinjenih naroda upozoravaju
da će cijene hrane nastaviti rasti. Humanitarne organizacije izražavaju
zabrinutost glede posljedica koje će taj porast imati na živote ljudi,
dok neki stručnjaci za terorizam upozoravaju o mogućem porastu nasilja
i stvaranju klime koja će pogodovati regrutiranju od strane terorističkih
mreža.
Direktorica World Food Programa pri Ujedinjenim narodima Josette Sheeran
kaže da je najmanje 850 miliona ljudi širom svijeta gladno. "Siromaštvo
i oskudica u porastu su širom svijeta. Možemo to nazvati nijemim tsunamiem,
koji ne priznaje državne granice, i većina ljudi koji su pogođeni nisu
ni svjesni što ih je snašlo".
U Somaliji, na primjer, cijena osnovnog prehrambenog proizvoda udvostručila
se od februara ove godine. Petar Smerdon iz World Food Programa predviđa
da će rast cijena hrane dovesti do oskudice, pa čak i smrti. "Zbog
porasta cijena hrane u Somaliji morati ćemo smanjiti ili količinu hrane
koju dobiva svaka osoba, ili broj osoba koje moramo nahraniti."
Svjetska
banka kaže da su se cijene brašna povećale za 120 posto u prošlih
godinu dana. Ministar odbrane Perua kaže da se zbog porasta cijena brašna
u ovoj zemlji sve više pravi kruh od krumpira. "Mi ne proizvodimo
brašno, nego ga uvozimo, a ono svakodnevno košta sve više. Miješanjem
krumpira s brašnom, pokušavamo kontrolirati cijenu kruha."
Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick dodaje: "Siromašno stanovništvo
Jemena sada mora izdvojiti jednu četvrtinu svojih primanja samo na kruh,
prije nego osigura ostale osnovne živežne namjernice za svoju djecu, a
da ne spominjemo troškove stanovanja i zdravstvene skrbi."
U dijelovima Azije, vojska mora čuvati vreće riže. Cijena riže, osnovne
živežne namjernice u Aziji, povećala se trostruko od januara, u Tajlandu
cijena je dostigla rekordno visoku razinu. Glad je navela ljude na očajničke
postupke.
Profesorica Vanda Felbab Brown sa Georgetown University, u Washingtonu
kaže da glad predstavlja prijetnju globalnoj sigurnosti, te dodaje da
upravo glad omogućuje terorističkim organizacijama poput Al-Quaide da
mobiliziraju frustrirane i marginalizirane mase ljudi koje su najgore
pogođene ovom krizom. Neki stručnjaci za pitanja terorizma ističu da će
Al-Quaida okriviti zapadne zemlje za nedostatak hrane, i iskoristiti tehnologiju
za regrutiranje novih pristaša.
Jan Lane, dužnosnik Ministarstva domovinske sigurnosti kaže da se Sjedinjene
Države i njihovi saveznici moraju stvoriti dugoročna rješenja kao odgovor
na radikalne ideje ovih grupa. "Rješenje nije američka promidžbena
kampanja. Mi moramo ponuditi i podržati alternativne ideje i nadu za ove
mlade ljude – pokazati im alternativnu viziju budućnosti, drugačiju od
one prema kojoj ih vuku ekstremne grupe".
Jan Lane dodaje da takva protu-akcija mora početi odmah, prije nego se
kriza produbi. Ujedinjeni narodi već predviđaju da bi dodatnih 100 miliona
ljudi moglo biti zahvaćeno glađu i neuhranjenošću kao rezultat ove krize.
3. BROJ GLADNIH U SVIJETU U PORASTU
BROJ gladnih u svijetu ponovno je u porastu nakon što je padao početkom
1990tih dosegnuvši brojku od 842 miliona ljudi, izvijestila je u utorak
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO).
U godišnjem izvještaju o gladi FAO je rekao kako je nakon što je broj
gladnih u zemljama u razvoju u prvoj polovini 1990-tih smanjen za 37 taj
broj opet povećan za 18 miliona u drugoj polovini prošloga desetljeća.
FAO u izvještaju "Stanje prehrambene nesigurnosti u svijetu 2003."
procjenjuje da je 842 milijuna ljudi u svijetu bilo pothranjeno 1999-2001.,
najbliže razdoblje za koje postoje podaci. U tu brojku uključeno je 10
miliona gladnih u industrijaliziranim zemljama, 34 miliona u zemljama
u tranziciji i 798 miliona u zemljama u razvoju.
Ako se trend ne obrne i značajno svake godine smanji broj kronično gladnih,
neće moći biti postignut međunarodno dogovoren cilj da se do 2015. značajno
smanji glad u svijetu. Taj cilj prihvaćen je 2002. u Rimu na Svjetskom
summitu o hrani.
"Taj se cilj može dosegnuti ako se nedavni trend povećanja broja
obrne. Godišnje smanjenje mora se ubrzati na 26 miliona svake godine,
više od 12 puta više nego što je bila stopa od 1,2 miliona tijekom 1990-tih",
rekla je pomoćnica direktora FAO-a Hartwig de Haen.
Regionalno gledajući, samo su Latinska Amerika i Karibi zabilježili smanjenje
broja gladnih nakon sredine 1990-tih. Samo 19 zemalja, uključujući Kinu,
uspjelo je tokom 1990-tih smanjiti broj gladnih za ukupno 80 milijuna.
Nasuprot tomu 26 drugih zemalja je povećalo broj gladnih za 60 miliona
u istom razdoblju uključujući i zemlje u tranziciji gdje je broj gladnih
skočio s 25 miliona sredinom 1990-tih na 34 milijuna početkom ovoga stoljeća.
Samo 22 zemlje, među kojima Bangladeš, Haiti i Mozambik, uspjele su smanjiti
glad u drugoj polovici 1990-tih, nakon što je rasla u prvoj polovici dok
se obrnuto dogodilo u 17 zemalja, uključujući Indiju, Indoneziju, Nigeriju,
Pakistan i Sudan, izvijestio je FAO.
Izvještaj navodi kako se glad uporno održava u zemljama koje također pate
od visokog broja zaraženih ili oboljelih od HIV/AIDS-a.
Ono kaže kako povećanje produktivnosti poljoprivrede u siromašnim zemljama
može imati odlučujući utjecaj na smanjenje broja gladnih u svijetu.
FAO je predložio Program protiv gladi kao pomoć zemljama u njihovom nastojanju
da reduciraju broj gladnih. Program bi udružio vlade, nevladine organizacije
i privatni sektor kako bi se "mobilizirala politička volja, tehnička
stručnost i financijski resursi za smanjenje broja gladnih u svijetu najmanje
za pola do 2015”
4. GLAD I SIROMAŠTVO
Najviše građana svijeta (26%) izdvojilo je siromaštvo, odnosno razliku
između bogatih i siromašnih kao glavni svjetski problem. Siromaštvo je
izdvojeno kao najveći problem u 56 od 68 zemalja koje su sudjelovale u
ovom istraživanju. I građani Hrvatske također su najčešće naveli siromaštvo
kao najveći problem s kojim se svijet suočava. U pojedinim svjetskim regijama
je problem siromaštva ipak više izražen, pa je siromaštvo kao najveći
problem izdvojilo 39% ispitanika iz Latinske Amerike, a 37% iz Afrike.
S druge strane u Sjevernoj Americi je taj problem kao najveći svjetski
problem izdvojilo 20% ispitanika. U svijetu je drugi najčešći spominjani
svjetski problem terorizam, dok je za građane Hrvatske to nezaposlenost.
16. listopad se u svijetu slavi kao Svjetski dan hrane. U proteklih godinu
dana 18% ispitanika iz cijelog svijeta često ili ponekad nije imala dovoljno
za jesti. Tako da glad,kao jedan od najstarijih neprijatelja čovječanstva,
još uvijek nije poražena. Situacija je najkritičnija u Africi, gdje 43%
ispitanika navelo da u proteklih godinu dana cesto ili ponekad nisu imali
dovoljno za jesti. Najbolja situacija je u Zapadnoj Europi, gdje je svega
4% ispitanika navelo da u proteklih godinu dana nije često ili ponekad
imala dovoljno za jesti. Pomalo je zabrinjavajuće da je sljedeća regija
iza Afrike po udjelu gladnih Istočna i Središnja Europa. U Hrvatskoj je
17% ispitanika navelo da u proteklih godinu dana ponekad ili često nisu
imali dovoljno za jesti, što je niže nego u našoj regiji.
5. RAZVOJNI PROGRAM UJEDINJENIH NARODA
Danas u svijetu više od 830 milijuna ljudi živi u konstantnoj gladi;
najviše u Africi i Aziji. Naime, od gladi svakog dana umire 25 000 ljudi,
a svakih 5 sekundi umre jedno dijete... a najtužnije je od svega da se
kroz to isto vrijeme u svijetu baci oko 12 tona hrane.
«Razvojni program» Ujedinjenih Naroda tvrdi da bi osnovne potrebe najsiromašnijih
za lijekovima i hranom bile pribavljene za oko $13 bilijuna. A apsurdna
činjenica je da ljubitelji životinja u SAD-u i Europi potroše i više od
tih $13 bilijuna na svoje kućne ljubimce. Provedeno je i zanimljivo istraživanje
o europskim kravama kojim se pokazalo da su one zdravije od gotovo pola
svjetske populacije. U prosjeku svaka evropska krava prima $2,20 kroz
pomoći i subvencije dok 2,8 bilijuna ljudi živi s manje od $2 na dan,
a od njih 1,2 bilijuna živi s manje od $1 na dan. «World Food Program
Organization» je program Ujedinjenih Naroda i ujedno je i najveća humanitarna
agencija. Istraživanja su pokazala da je ulaganje u edukaciju jedna od
najboljih investicija za unapređenje ekonomskih prilika te stvaranje pismenog
i zdravijeg društva. Naime, 170 miliona djece uopće nema dnevne obroke
za vrijeme nastave, a 130 miliona uopće ne pohađa školu, a poznato je
da tako gladna djeca ne mogu postizati zadovoljavajuće rezultate na ispitima
te da imaju problema sa koncentracijom. Kroz gotovo 40 godina djelovanja
WFO je postao najveći organizator programa za uvođenje dnevnih obroka
u škole. Surađujući sa vladama država, lokalnim vlastima, donatorima i
internacionalnim te lokalnim organizacijama za pomoć, WFP koristi hranu
da privuče što više djece u škole te da ih tamo i zadrži. Jer za neishranjenu
djecu odlazak u školu nije važan koliko i dovoljno hrane za obrok. Postavlja
se pitanje – zašto je na milijune ljudi gladno u svijetu koji proizvodi
i više nego dovoljno hrane. Problem očito nije u nedostatku hrane nego
u nedostatku volje, koliko one političke toliko i naše vlastite, jer ponekad
zaboravljamo da svatko od nas ima moć da ovaj, sve odvratniji svijet,
pokuša učiniti ljepšim mjestom. Zato učinimo nešto, bilo što!
6. NE ŽELI SE RIJEŠITI PROBLEM GLADI U SVIJETU
Svijet zanemaruje krik gladnih, tako je poluslužbeni vatikanski dnevnik
'L'Osservatore Romano' komentirao izvještaj Organizacije Ujedinjenih naroda
za hranu i poljoprivredu (FAO), prema kojemu najmanje 854 milijuna ljudi
trpi zbog pothranjenosti. Taj podatak još više zabrinjava ako se ima na
umu da se u posljednjih deset godina broj gladnih nije smanjio. Dokument
Ujedinjenih naroda, objavljen prošlih dana, ističe koliko je daleko ostvarenje
milenijskih ciljeva, medu kojima je prepolovljivanje broja gladnih do
2015. godine. U takvom je kontekstu Talijanski odbor za prehrambenu suverenost
3. studenoga održao u Rimu međunarodni seminar na temu „Treba pobijediti
glad“. U razgovoru za našu radio postaju, Sergio Marelli, kazao je kako
je bez daljnjega odgovornost na nacionalnim vladama. Cesto se krivnja
svaljuje na međunarodne agencije i one Ujedinjenih naroda, ali ne treba
zaboraviti da one ovise i o državama i sredstvima koja dobiju od nacionalnih
vlada. Osim bogatih zemalja krivnja je i na takozvanim zemljama u razvoju
– kazao je i dodao kako ne treba zaboraviti da sukobi, nestabilnost, terorizam
i nasilje nalaze plodno tlo tamo gdje se osnovna prava, počevši od prava
na pristup hrani, krše. To nas, poglavito što je bliža četrdeseta obljetnica
enciklike „Populorum progressio“ podsjeća na geslo pape Pavla VI. „razvoj
je novo ime mira“, ono je i danas veoma aktualno. Na primjedbu kako upozorenja
Crkve i papa, poglavito nakon drugoga svjetskog rata, ističu kako osoba
treba biti u središtu razvojne politike, kazao je kako je velika dosljednost
i kontinuitet unutar poruke i smjernica crkvenog socijalnog nauka i danas
veoma aktualna jer veliki odabiri i politika nacionalnih vlada, a i općenito
na međunarodnoj razini, nažalost žrtvuju ljudsku osobu, nastavljaju pojedince
žrtvovati logici profita, umjesto da polaze od čovjeka, ljudske osobe,
koja je cilj i subjekt, koji uistinu može promijeniti sudbinu planeta.
Staviti u središte ljudska prava, dostojanstvo života svakoga pojedinca
i svih osoba ostaje ključ kako bi se postigli ciljevi i uspjesi u iskorjenjivanju
bijede, siromaštva i nasilja u svijetu – zaključio je Marelli.
U poruci za Svjetski dan prehrane, 16. listopada, papa Benedikt XVI. istaknuo
je da “treba postojati suradnja i solidarnost između država, svaka država
bi trebala biti pozorna na potrebe svojih potrebitijih građana, koji najviše
trpe zbog siromaštva“. Već je prije petnaest godina Ivan Pavao II. u enciklici
'Centesimus annus' upozorio kako se glad ne može pobijediti crpeći iz
viška koji naš svijet proizvodi u izobilju, nego treba promijeniti nacine
življenja. Komentirajući Papino upozorenje u razgovoru za naš Radio, otac
Fabrizio Colombo, dugogodišnji misionar u Cadu, kazao je kako velika potrošnja
nosi i veliko rasipanje. Istraživanje londonskoga i bolonjskog sveučilišta
očituje kako u Italiji svaka obitelj godišnje baca hranu u vrijednosti
od 600 eura. To bi se moglo podijeliti stanovništvu gdje nema hrane. Želio
bih još upozoriti na nešto: ako promatramo stvarnost u kojoj sam brojne
godine živio u Cadu, primijetit ćemo kako glad nije samo nedostatak hrane,
nego je nemogućnost zemalja iskoristiti vlastite izvore, koje ponekad
pokradu višenacionalne kompanije, gospodarski i trgovinski sustav, a to
Afriku drži u nerazvijenosti. Osim toga, tu je i problem nesigurnosti
mira i pravde, te kršenje prava. Nedjeljom sam slavio sv. Misu za veliku
zajednicu oboljelih od side, svaki bolesnik treba deset eura za mjesečnu
terapiju, koja mu održava život. Lijekovi bez dobre prehrane ne postižu
svoju svrhu. Uz to treba upozoriti na jedan drugi skandal: zamijetili
smo kako naftne kompanije dovode strance za crpljenje nafte. Dakle, ljudi
u Cadu nemaju priliku zaraditi za život. Stoga ističem kako s promjenom
mentaliteta i ponašanja bogatoga svijeta usporedo ide promjena u nerazvijenim
zemljama, u korist veće pravde, mira i većeg razvoja nerazvijenih zemalja.
Govoreći o promjeni mentaliteta, kazao je kako je riječ o promjeni srca,
o obraćenju, a to je promjena našega mentaliteta, trebamo promijeniti
svoj način potrošnje. Istina je da postoji pravična i solidarna trgovina,
bojkoti protiv višenacionalnih kompanija koje iskorištavaju osobe, ali
više od svega toga valja upoznati stvarno stanje i ono što se uistinu
događa na jugu svijeta. Slijedom toga poduzeti akcije na svim područjima,
od gospodarskoga do solidarnog. Sve to spada u obraćenje srca.
7. GLAD U SVIJETU
7.1. Kako riješiti glad u svijetu?
Novac, Ukidanje moći, Fair - Share, Pravilna raspodjela, Humanitarne
akcije, Reorganizacija svjetske poljoprivrede, Socijalna politika, Prava
na dostojan život, Bogate države više pomagati siromašnima, Veća pomoć
u davanju hrane, posteri i leci koji će pobuditi svijest za glad u svijetu,
Bolje obrazovanje gladnih ljudi, manje bacanja hrane, Amerikanci bi trebali
na dijetu, obraditi više tla, neka multinacionalne tvrtke otvore više
radnih mjesta u siromašnim krajevima...
7.2. Vegetarijanstvo i glad u svijetu
Da vam netko kaže da ljudi na zapadu mogu jesti meso zato jer djeca u
Africi i Aziji gladuju, biste li mu povjerovali?
Jedna šaljiva pitalica glasi: Koja je to hrana koju što više proizvodimo,
to više ljudi umire od gladi? Odgovor je: meso! Razlog tome jest taj što
je meso nevjerojatno rastrošan način proizvodnje hrane i prosječno se
za 1 kg mesa upotrijebi 10 kg proteina iz povrća. Do izgladnjivanja dolazi
zato što ljudi na bogatom Zapadu koriste većinu svjetskih usjeva žitarica
kako bi nahranili svoje životinje na farmama. Štoviše, Zapad koristi svoju
moć inzistirajući na tome da manje bogate zemlje uzgajaju hranu za životinje
zapada umjesto da tu hranu uzgajaju za vlastiti narod.
"Oko skoro 6 milijardi ljudi dijeli ovoj planeti, približno 1/3 njih
živi na bogatom Sjeveru a 2/3 na siromašnijem Jugu. Da bismo preživjeli,
svi koristimo zemaljske usjeve i prirodne proizvode - ali ne koristimo
ih svi u istom iznosu. Npr. dijete rođeno u SAD će tokom svoga života
upotrijebiti 12 puta više dodatnih izvora od djeteta rođenog u Bangladešu-12
puta više drveta, bakra, željeza, vode, zemlje, itd."
"Prosječan dnevni unos kalorija za čovjeka u Bangladešu iznosi 1.930
kalorija, dok je kod Amerikanaca 3.650 kalorija. Procijenjeno je da minimalni
iznos hrane koja je potrebna za normalno zdravlje iznosi 2.360 kalorija
dnevno. Pa tako možete vidjeti da prosječno osoba u Bangladešu ima premalo
hrane dok prosječni Amerikanac previše jede. A oko 1/3 hrane prosječnog
Amerikanca je meso." "Naravno da nisu samo Amerikanci oni koji
jedu velike količine mesa, nego je tako sa svim populacijama u bogatom
Sjeveru. U Britaniji je prosječan iznos mesa kojeg jedan čovjek pojede
tokom godine 71 kg. S druge strane, u Indiji čovjek pojede oko 2 kg mesa
godišnje. Prosječni Amerikanac pojede 112 kg mesa svake godine, a većina
od toga je govedina. U SAD-u djeca starosti između 7 i 13 godina pojedu
skoro 6 i pol hamburgera svaki tjedan: a samo fast food restorani svake
godine prodaju 6,7 milijardi hamburgera."* U nerazvijenim zemljama,
jedna osoba konzumira u prosjeku 200 kilograma žitarica godišnje, uglavnom
se hraneći direktno njima. Za usporedbu, Lester Brown, svjetski autoritet
za pitanje hrane, tvrdi da prosječan europljanin ili amerikanac potroši
1000 kilograma godišnje, tako da prvo potroši skoro 90% žitarica za prehranu
životinja koje kasnije pojede. Prosječan europski ili američki mesojed,
tvrdi Brown, koristi 5 puta više hranidbenih resursa nego prosječan Kolumbijac,
Indijac ili Nigerijac. "Vjerovali ili ne, u svijetu ima 3 puta više
životinjskih farmi nego što ima ljudi. 16,8 milijardi farmi. Životinje
imaju velike apetite i mogu prožvakati brdo hrane. Ali većina onoga što
uđe na jednom kraju izađe na drugom te je izgubljeno. Sve životinje koje
se uzgajaju za meso jedu više proteina nego što ih proizvode - čak i one
najproduktivnije svinje pojedu 9 kg proteina iz povrća da bi proizvele
1 kg mesa, tok pilići pojedu oko 5 kg za jedan kg mesa. Preostali kilogrami
se uglavnom izgube kao gnojivo (u gnojivu)."
"Samo životinje u SAD-u pojedu onoliko pšenice i soje koliko bi moglo
nahraniti 2 milijarde ljudi, što iznosi 1/3 svih ljudi na svijetu ili
pak čitavu populaciju Kine i Indije (kad se zbroje). Ali ima toliko krava
da čak ni ova količina nije dovoljna pa da bi ove mašine za preživanje
mogle i dalje 'raditi', potrebno je uvesti još više stočne hrane izvana.
SAD čak kupuje govedinu od siromašnih zemalja Centralne i Južne Afrike,
a sva ta stoka treba biti hranjena na sličan način." "Možda
je najgori primjer gubitka na Haitiju, službeno jednoj od najsiromašnijih
zemalja na svijetu, gdje većina ljudi za opstanak ima na raspolaganju
1.900 kalorija dnevno. Većina najboljeg poljoprivrednog zemljišta upotrebljava
se za uzgoj jedne vrste trave koja se zove alfa-alfa a velike internacionalne
kompanije dovode avionom svoju stoku na Haiti iz SAD, kako bi pasle alfa-alfu
i dobile na težini. Nakon toga životinje ubijaju a lešine voze natrag
u SAD da bi pripremili još više mesa za hamburgere." "Da bi
napravili prostor za američku stoku, obični ljudi s Haitija su potisnuti
u planine gdje moraju gospodariti na manje plodnoj zemlji. Da bi ovdje
uzgojili dovoljno hrane za opstanak oni koriste istu zemlju ponovo i ponovo,
sve dok ona ne postane siromašna hranjivima i beskorisna te ju konačno
ne odnese vjetar. To je začarani krug koji pokazuje kako ljudi na Haitiju
postaju sve siromašniji."* Na istom komadu zemljišta potrebnom za
proizvodnju 1 kg mesa može se proizvesti npr. 200 kg krumpira ili 160
kg rajčica i to uzimajući u obzir isti vremenski period. Isto tako, umjesto
50 kg govedine možemo dobiti 1000 kg trešanja ili 6000 kg mrkve ili 4000
kg jabuka. No, nije samo američka stoka ona koja konzumira svu svjetsku
hranu. Isto je slučaj i sa stokom iz Europske zajednice za čiju hranu
60% tog najvećeg pojedinačnog uvoznika životinjske hrane na svijetu dolazi
iz zemalja na jugu. Prema izvještaju Svjetske Zdravstvene Organizacije
(WHO) iz 1995., stotine milijuna ljudi na Jugu provode cijeli život u
ekstremnom siromaštvu i 11 milijuna djece umire svake godine od bolesti
uzrokovanih izgladnjivanjem. Koliko bi samo zemljišta bilo sačuvano i
koliko bi se ljudi moglo nahraniti kada bi sve proteine iz povrća potrošenih
na ishranu životinja dali ljudima!
8. FINANCIJSKA KRIZA, GMO I GLAD U SVIJETU
Prema podacima svjetske organizacije world food program, milijardu ljudi
u svijetu je kronično pothranjeno. 18 000 ljudi umre od gladi svakog dana.
Svakih 6 sekundi od gladi umre jedno dijete, velika većina od tog u Africi
i Aziji.
U isto vrijeme preko 30% Amerikanaca je pretilo, kao i sličan broj europljana
(po nekim studijama).
Trenutna financijska
kriza digla je troškove hrane/srezala financiranje u toj mjeri da
se procjenjuje kako će te brojke samo rasti, a sve je šira pojava gladi
i u razvijenim državama poput SAD-a.
Rješavanje globalne financijske krize na način na koji se rješava, a to
je pumpanje novih bilijardi eura i dolara sadašnjih i budućih poreznih
obveznika u svjetsku financijsku Ponzi shemu će vrlo vjerojatno rezultirati
produbljivanjem recesije, pa i po nekim procjenama, depresijom.
Došla ona u obliku deflacije ili hiperinflacije, a što ovisi samo o odlukama
centralnih i ne centralnih bankara, te pridruženih financijskih ministara,
ja i većina vas koji ovo čitate ćemo dodatno osiromašiti, no vjerojatno
ćemo nekako preživjeti.
Za milione ne tako sretnih, to će značiti smrt od gladi.
Proizvodnja hrane u svijetu u zadnjih par godina ne prati porast stanovništva
iz nekoliko razloga.
Do prije godinu dana, proizvođači hrane bili su pritisnuti rastućim cijenama
energenata s jedne, te sve težim tržišnim uvjetima s druge strane (iskrivljenim
sustavima poticaja, sve većim regulacijama i administrativnim preprekama)
te je poljoprivreda bila prilično neprivlačan posao za prosječnog poduzetnika.
S dolaskom financijske krize cijene poljoprivrednih proizvoda srozale
su se, a uvjeti financiranja pogoršali, tako da poljoprivrednici sve teže
financiraju svoju poljoprivrednu proizvodnju od sjetve do sjetve.
U isto vrijeme sve je veća upotreba poljoprivrednih površina za proizvodnju
bio goriva, novog debelo subvencioniranog ekološkog hita. Zalihe žitarica
i riže u svijetu su na niskim razinama, i raznorazni stručnjaci i investitori
već se klade na visoke cijene hrane u budućnosti i kupuju velike količine
tzv. agricultural commodities, tj. svjetskih robnih zaliha pšenice, ječma,
šećera isl... kao što su prije par godina ulagali u naftu po cijeni od
50 dolara po barelu i prodavali je po 140 dolara, sada ulažu u hranu.
Kako sada vidimo, visoke cijene nafte bile su uzrokovane primarno financijskim
špekulacijama na svjetskim tržištima nafte, a tek sekundarno omjerom ponude
i potražnje u realnoj ekonomiji.
Isto tako, nadolazeći nedostatak hrane neće biti uzrokovan fizičkom nemogućnošću
proizvodnje, nego kao rezultat prelijevanja krize iz financijskog sektora
u realnu ekonomiju.
Usko grlo u proizvodnji dovesti će do rasta realnih cijena hrane, koji
će biti multipliciran ulaganjem u hranu kao financijsku investiciju.
Autor knjige: The end of oil (koja je izašla početkom 2007. godine, dok
je cijena nafte bila oko 50 dolara) prošle godine je objavio i novi uradak:
The end of food (zanimljiv redoslijed).
Zanimljiva je činjenica kako su visoke cijene nafte bile katalizator (uz
tzv. globalno zatopljenje) za politički motivirano ulaganje u obnovljive
izvore energije (među njima i bio goriva), značajan faktor u preorijentaciji
mnogih poljoprivrednih proizvođača sa uzgoja hrane na uzgoj goriva kao
profitabilnije djelatnosti.
Na sličan način možemo očekivati kako će rezultirajuće usko grlo u proizvodnji
hrane biti savršen izgovor za pokušaj nasilnog uvođenja genetski
modificiranih organizama (GMO) putem novih zakonskih normi i poticaja,
a sve u plemenitu svrhu hranjenja gladnih u zemljama (zaustavljenim) u
razvoju.
O opasnostima široke uporabe GMO-a i njihovog puštanja u okoliš da i ne
govorimo. Monopol kao posljedica intelektualnih prava na hranu i apsolutna
ovisnost seljaka o proizvođaču takvog sjemena (i popratnih proizvoda)
ne nudi nikakve prednosti niti za seljake.
Detaljno su opisana negativna iskustva sa GMO proizvodima farmera u Argentini,
Kanadi i Indiji.
Sve što nudi je mogućnost copyright-a na hranu, te obećava ogromne buduće
zarade na naplati intelektualnih prava na tako modificirane biljke i životinje,
pa čak i na tradicionalne sorte (oko toga se trenutno vodi velika borba)!
A budući svi moramo jesti, tržište je osigurano. Osigurano ne tržišnim
mehanizmima, nego regulatornom protekcijom.
Tako npr. prema važećim EU zakonima nigdje nije obavezno naznačiti da
li određeni proizvod sadrži GMO, niti izgleda da će to biti slučaj u bližoj
budućnosti, iako ogromna većina potrošača želi i ima pravo na tu informaciju.
Kao vrhunac farse ide se i toliko daleko da se EU parlamentu predlaže
zakonska regulativa po kojoj bi se hrana koja sadrži do 5% GMO mogla certificirati
kao organska, bio hrana.
Zdravi razum govori da GMO
nisu rješenje za glad u svijetu, plauzibilniji je scenarij u kojem će
nekoliko centara moći u budućnosti kontrolirati svjetske tokove hrane,
a kako će to izgledati sa stanovišta stanovništva slikovito se moglo vidjeti
pred godinu dana na cijenama nafte, i trenutno na
svjetskoj financijskoj krizi.
9. PROIZVODNJA HRANE I PROBLEM GLADI U SVIJETU
Smanjivanje proizvodnje hrane po stanovniku rezultat je, kako opadanja
porasta ukupne proizvodnje hrane, tako i sve bržeg povećanja svjetske
populacije. Osim toga, sve su veće razlike u proizvodnji, potrošnji i
u raspodjeli poljodjelskih proizvoda u razvijenim i u nerazvijenim zemljama,
pa je i jaz između njih sve veći. Proizvodnja hrane po stanovniku u svijetu
veoma je neravnomjerno raspoređena. Porast proizvodnje hrane po stanovniku
u razvijenim je zemljama znatno veći od istoga u nerazvijenim zemljama.
Isto je tako porast ukupne proizvodnje hrane u nerazvijenim zemljama nedovoljan
po kvantiteti i po kvaliteti i ne može pratiti brz porast nacionalnih
populacija. Velike su razlike u opskrbljenosti prehrambenim proizvodima,
odnosno u kvantiteti i kvaliteti ishrane među pojedinim područjima u svijetu.
Zanimljivo je kako se podjela zemalja po opskrbljenosti hranom podudara
s podjelom na ekonomski nerazvijene i razvijene zemlje. Prema količinama
kalorija koje dnevno troši populacija pojedinog područja (regije) ili
pojedinih zemalja u svijetu i prema kvaliteti ishrane, izdvajaju se tri
skupine zemalja:
- Prvu skupinu čine visokorazvijene zemlje sjeverne Amerike, sjeverne,srednje,
dijelom istočne i posebno zapadne Europe, Japan, Australija i Novi Zeland
i Argentina, i sve zemlje svijeta u kojima se dnevno troši 3.000 i više
kalorija p.c.i čija struktura ishrane daje mogućnost optimalnog korištenja
umnih i fizičkih sposobnosti čovjeka (oko 38% svjetske populacije). Te
zemlje imaju veoma nizak prirodni priraštaj populacije, ali i veoma razvijenu,
visokomehaniziranu poljodjelsku proizvodnju i veoma visoke prinose po
jedinici obradive površine. Ne samo da nemaju problem gladi, nego su i
najznačajniji izvoznici poljodjelskih proizvoda na svjetsko tržište.
- Druga skupina zemalja (oko 12% svjetske populacije) one su zemlje u
kojima je potrošnja od 2.500 do 3.000 kalorija p.c. dnevno, odnosno zemlje
u kojima je veći problem poboljšanja strukture ishrane, nego količina
upotrjebljenih kalorija. To su, npr., Rusija, većina zemalja srednje i
južne Europe, Brazil, Urugvaj i dr. U većini tih zemalja prirodni su faktori
relativno povoljni za agro-stočarske djelatnosti,ali je stupanj razvijenosti
proizvodnih snaga još uvijek nedovoljan. Osim toga je u većini tih zemalja
prirodni priraštaj znatno veći u odnosu na kategoriju visoko razvijenih
zemalja, manji je nacionalni dohodak, znatno je niži opći i individualni
standard, a značajniji su i problemi u organizaciji agrarne proizvodnje
(velika usitnjenost zemljišta, mala upotreba mehanizacije i umjetnih gnojiva...).
- Treću skupinu zemalja (oko 60% svjetske populacije) predstavljaju ona
područja i zemlje, gdje je pojava gladi osnovni problem i svakodnevna
prijetnja. To su zemlje koje karakterizira najveća stopa prirodnog priraštaja,
to su prostori s najnižim stupnjem razvitka proizvodnih snaga. To su zemlje
u kojima je poljodjelska proizvodnja na najnižem stupnju obrade, uglavnom
samoopskrba proizvodnja pa čak i skupljačka privreda, pa se može zaključiti
da razvijene zemlje svijeta, koje nastanjuje nešto više od jedne četvrtine
svjetske populacije i kojima pripada više od tri četvrtine svjetskog dohotka,
raspolažu s više od polovine od ukupne količine životnih namirnica u svijetu,
a nerazvijenim zemljama koje broje oko tri četvrtine svjetske populacije
pripada manje od jedne četvrtine dohotka, tj. nepuna jedna polovina raspoloživih
namirnica u svijetu.
ZAKLJUČAK
Svijet i civilizacija našli su se pred egzistencijalnim pitanjima opstanka.
Dnevno u svijetu od gladi umire 16 000 djece. Uviđa se potreba za hranom
i to ne samo običnom, već zdravom hranom i vodom. Hrvatska obiluje prostorom
gdje se može pronaći i proizvoditi čista i nezagađena hrana te koristiti
pitka odnosno čista voda. Na današnjem stupnju civilizacijskog napretka
vještina preživljavanja u prirodi nalik je avanturizmu namijenjenom čudacima,
neprilagođenima ili pak bolesnicima koji zadnju utjehu nalaze u prirodi
ili prirodnom načinu liječenja. Da je takvo gledište pogrešno, govore
najnovija istraživanja na svim područjima povezanim s ovim temama. Suočene
sa sve većim egzistencijalnim problemima globalnih razmjera kao što su
glad u svijetu unatoč velikoj proizvodnji hrane, kriza identiteta mladih
ljudi, moralna degradacija, ekološki problemi poput globalnog zatopljenja
ili povećano nasilje i terorizam, brojne su zemlje svijeta pokrenule razne
edukativne programe s ciljem povratka ljudi prirodnijem načinu života.
Hrvatska je jedna od najčišćih i najočuvanijih dijelova Evrope. Njena
mora, planine, rijeke i jezera te bogata flora i fauna predstavljaju idealan
teren za obuku i edukaciju svih ljudi, posebice mladih, koji pokazuju
sve više interesa za teme opstanka ili sportova u prirodi. Nepostojanje
istinskog suživota ljudi i prirode u mnogim dijelovima svijeta te reakcije
na takvo djelovanje stvaraju nužnu potrebu za pokretanje ovakvih edukativnih
programa. Nedostatak i nedostupnost informacija širokom broju ljudi čini
ovu problematiku tabu temom rezerviranom samo za neke znanstvenike, biologe
ili alternativce.
LITERATURA
1. DZS - Ljetopis Priopćenj, mjesešni statistički izvještaj
2. FAO World food survey i The state of the food and agriculture
3. IFPRI - International Food Policy Research Institute – Publications
4. Poljoprivreda i privredni razvoj Stipetić, Vladimir (Zagreb 1987)
- odabrana poglavlja Knjižnica
5. Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu (Branko Kovaćević
(2003) Ekonomski pregled)
6. Internet:
http://www.worldhunger.org/articles/Learn/world%20hunger%20facts%202002.html
http://www.poverty.com/
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|