|
Ekološka proizvodnja hrane
Ekološka
proizvodnja ("organska", "biološka")
poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji
obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih
vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski
i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave,
najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva
biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka
s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava
za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama
i načelima.
Proizvodnja biološke, ekološke ili tvz. organske hrane je jedan
od najisplativijih poslova u svijetu. Često se pod ekološku hranu
stavlja i naziv ''zdrava hrana'', ali to je netočno, jer svaka hrana koja
se nalazi u našim dućanima mora biti zdravstveno ispravna bila ona ekološka
hrana ili ne ekološka hrana. Hrvatska posjeduje vrlo dobar potencijal
za ekološku hranu, kvalitetno-manje zagađeno zemljište u odnosu na europske
zemlje, ali nedostaje nam neorganizirana edukacija, odgovarajuća pomoć
države i organizirano tržište kako bismo tu uzgojenu hranu mogli sigurno
plasirati i prodati. Kod proizvodnje ekološke hrane moraju biti strogo
kontrolirani uvjeti, što znači da se ne smije upotrebljavati umjetno (mineralno)
gnojivo, pesticidi, nedozvoljeni aditivi koji su točno propisani za eko
hranu. Umjetna gnojiva se zamjenjuju organskim gnojivima, zatim različite
vrste korova se uništavanju mehaničkim putem, a ne putem pesticida. Ekološka
hrana koristi samo pedesetak aditiva prilikom uzgoja, dok ne ekološka
hrana sadrži preko tristo aditiva. Isto tako prilikom proizvodnje eko
hrane, mora se često ispitivati tlo-zemljište i zrak na kojoj se hrana
uzgaja ( da ne bi bilo zaraženo-kontaminirano).
Hrana koja je uzgojena na eko način u sebi je sačuvala sve hranjive tvari.
Tako recimo jedna jabuka uzgojena na biološki način sadrži dosta više
hranjivih tvari nego ista ta jabuka uzgojena na ne eko način. Organski
uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište
dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu
energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv
mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta.
1. Ekološka proizvodnja hrane
Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi
i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane,
sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje
sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke
metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive
vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa
i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu
gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno
usvojenim normama i načelima. Početak ekološke proizvodnje hrane je u
ekološkoj poljoprivredi, pa će tome biti posvećen veći dio seminarskog
rada.
Kad se govori o ekološkoj proizvodnji i tako dobivenim proizvodima, bilo
da je riječ o primarnim ili sekundarnim, važno je znati što to znači ekološko
proizveden proizvod, ekološki uzgojena životinja, eko, bio i slično. Ekološka
proizvodnja je u stvarnosti jedan vrlo kompleksan način proizvodnje koji
mora udovoljavati strogim zakonskim normama, koji je reguliran ne jednim
nego s nekoliko različitih zakona i još većim brojem pravilnika. Ovdje
ću prezentirati samo osnove široke zakonske regulative koja se odnosi
na ekološku proizvodnju kako bi dobili općeniti uvid u ono što se točno
krije iza proizvoda za koji prodavač tvrdi da je ekološki proizveden.
Osnovni, temeljni zakon kojim se uređuje ekološka proizvodnja je Zakon
o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda .
Ekološkom proizvodnjom, ali ne samo proizvodnjom nego i uvozom ekoloških
proizvoda mogu se baviti sve fizičke i pravne osobe koje su upisane u
Upisnik subjekta u ekološkoj proizvodnji, koji su svoju djelatnost podvrgnuli
sustavu stručne kontrole te kojima je ovlašteno kontrolno tijelo izdalo
potvrdnicu odnosno certifikat koji mora sadržavati najmanje naziv subjekta
u ekološkoj proizvodnji, vrstu ili popis proizvoda i razdoblje valjanosti.
Nakon što se zainteresirana pravna ili fizička osoba upoznala sa zakonskom
regulativom koja regulira ekološku proizvodnju mora se obratiti kontrolnim
tijelima i zatražiti stručnu kontrolu. Kontrolno tijelo će izvršiti prvu
stručnu kontrolu i o tome sastaviti zapisnik koji će dostaviti zainteresiranoj
strani. Tada se predaje zahtjev za upis u Upisnik subjekata u ekološkoj
proizvodnji Ministarstvu poljoprivrede. Slanje skupljene dokumentacije
i ispunjavanje zatraženih uvjeta za upis, će rezultirati izdavanjem rješenja
o upisu u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji pod određenim brojem
od strane Ministarstva poljoprivrede.
Jedno gospodarstvo može biti orijentirano i na ekološku i na neekološku
(konvencionalnu) proizvodnju. Ali tada se moraju jasno odvojiti proizvodne
površine i uzgajališta, moraju se uzgajati životinje različite vrste i
mora se voditi posebna evidencija o ekološkoj proizvodnji i o onoj koja
ne slijedi pravila i zahtjeve ekološke proizvodnje.
1.1. Ekološka poljoprivreda
Pod ekološkom, organskom ili biološkom poljoprivredom u
široj javnosti se uglavnom misli na proizvodnju tzv "zdrave hrane",
tj. na poljoprivrednu proizvodnju bez uporabe agrokemikalija (mineralnih
gnojiva, pesticida, hormona i sl.). Premda najpoznatije, ovo je samo
jedno od obilježja takvog načina proizvodnje. Ekološka poljoprivreda
je koncept poljoprivredne proizvodnje koji je mnogo složeniji
i čija bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, već u sveukupnom
gospodarenju kojim je to moguće postići. Ekološkom poljoprivrednom
proizvodnjom nastoji se maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava,
odnosno gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući biološke
procese pojedinih njegovih dijelova.
Cilj ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane
visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju ljudskog zdravlja, očuvanju
i zaštiti okoliša te održavanju i povećanju plodnosti zemljišta, održavanje
biološke raznolikosti ekosustava te smanjenje svih oblika onečišćenja
koji mogu biti posljedica poljoprivredne proizvodnje i uzgoja životinja.
Stoga treba biti svjestan da kupovinom proizvoda koji nose oznaku ekološkog
proizvoda potrošači indirektno utječu na zaštitu i očuvanje okoliša. Zakon
o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda daje temelj
za održivi razvoj ekološke proizvodnje, uz osiguravanje učinkovitog funkcioniranja
tržišta, zaštite tržišnog natjecanja, osiguravanje povjerenja potrošača
i zaštite interesa potrošača.
Ideal ekološkog gospodarstva je gospodarstvo mješovitog tipa, s biljnom
i stočarskom proizvodnjom, koje je organizirano na način da predstavlja
harmoničnu cjelinu koja zadovoljava većinu potreba iz vlastitih izvora,
te minimalizira "uvoz", tj. unos istih izvan samog gospodarstva.
Smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju i odbacivanju pozitivnih
dostignuća konvencionalne poljoprivrede, već u iznalaženju ekološki prihvatljivijih
rješenja, tamo gdje je to potrebno i moguće. Ekološka poljoprivreda isto
tako nije niti povratak na staro, povratak na poljoprivredu naših djedova.
Naprotiv, ekološka poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje,
trgovine i agronomske znanosti, te se upravo i temelji na njenim najnovijim
spoznajama i dostignućima.
Značajka ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih
gnojiva i skoro svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekološkoj proizvodnji
zamjenjuju organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem, zaraženo
bilje i voćke treba redovito odstranjivati. Organski uzgojena hrana neusporedivo
je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Također
se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina
i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita
te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj
način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.
Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja,
sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane
takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete.
Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke
pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr. Rotacija
usjeva također pridonosi smanjenju korova. U ekološkoj proizvodnji zabranjena
je uporaba genetski izmijenjenih organizama i svih proizvoda koji sadrže
njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.
Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih
kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih
tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze
antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka,
unosimo u svoje organizme. S druge strane, svježi ekološki uzgojeni proizvodi
sadrže najmanje 50% više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata.
Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer
na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži
i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi
protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Oni
također naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi
pogled jer ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti
koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama – računica
je bitno drukčija. Osim što čuva ljudsko zdravlje, neupitna prednost eko-hrane
sastoji se i u očuvanju okoliša jer takva proizvodnja ne zagađuje tlo
ni vodu.
Prema hrvatskom Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih
proizvoda svrha je ekološke proizvodnje "zaštita zdravlja i života
ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača", a samim se
zakonom uređuje ekološka proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,
prerada u ekološkoj proizvodnji, trgovina ekološkim proizvodima, neprerađenim
biljnim i životinjskim proizvodima te proizvodima koji su potpuno ili
dijelom sastavljeni od takvih proizvoda, način označavanja u ekološkoj
proizvodnji, obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora i druga pitanja
važna za provođenje jedinstvenog sustava ekološke proizvodnje. U Hrvatskoj
se poticaj za ekološku proizvodnju dobiva tek kada je proizvod gotov,
dok se u europskim zemljama poticaj daje za sve što pogoduje bio-raznovrsnosti.
Proizvođač u ekološkoj proizvodnji jest pravna ili fizička osoba koja
ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje,
a upisana je u upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih
i prehrambenih proizvoda. Ekološki proizvod svaki je proizvod proizveden
i označen sukladno s odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju njega.
Potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka
potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji potvrđuje da su ekološka proizvodnja,
proces ili usluga na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji sukladni
s propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju.
1.2. Proizvodna pravila za ekološku proizvodnju
Da bi uopće mogli proizvoditi ekološku hranu, naravno da moramo slijediti
nekakva pravila. Budući da se ekološki proizvedena hrana po svojim karakteristikama,
načinima proizvodnje i ostalim svojstvima razlikuje od hrane koja je proizvedena
drugim načinima, potrebno je poštivati pravila koja definiraju na koje
načine će takva ekološka hrana biti proizvedena.
Postoje opća i posebna proizvodna pravila za ekološku proizvodnju hrane.
Opća proizvodna pravila su ona kojima je određeno, primjerice, da se GMO
(genetski modificirani organizmi), proizvodi koji ih sadrže, proizvodi
koji se sastoje od GMO ili proizvodi koji potječu od GMO-a ne smiju koristiti
kao hrana, ojačivač bilja, hrana za životinje, pomoćne tvari u procesu
proizvodnje, sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, poboljšivači tla, poljoprivredni
reprodukcijski materijal, mikroorganizmi i životinje u ekološkoj proizvodnji.
Ona zabranjuju upotrebu ionizirajućeg zračenja pri obradi ekološke hrane,
hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u ekološkoj hrani ili
hrani za životinje. U slučaju da se pravna osoba ili fizička osoba ogluši
na navedene zabrane te u ekološkoj proizvodnji koristi GMO ili upotrebljava
ionizirajuće zračenje pri obradi ekološke hrane, hrane za životinje ili
sirovina koje se koriste u ekološkoj hrani ili hrani za životinje, bit
će novčano kažnjene za prekršaj.
Opća proizvodna pravila određuju da je za proizvodnju ekoloških kvasaca
dopušteno korištenje ekološki proizvedenih supstrata, a ostali proizvodi
i tvari mogu se koristiti samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj
proizvodnji, te da u ekološkoj hrani i ekološkoj hrani za životinje ne
smiju biti prisutni ekološki kvasci zajedno s ne-ekološkim kvascima. Dakle,
iz općih pravila za proizvodnju na gospodarstvu proizlazi da se cjelokupnim
gospodarstvom mora upravljati u skladu sa zahtjevima primjenjivim na ekološku
proizvodnju.
Uz spomenuta opća pravila za proizvodnju na gospodarstvu postoji niz posebnih
pravila koja se moraju slijediti kod ekološke biljne proizvodnje, zatim
kod ekološkog uzgoja životinja te ekološke proizvodnje organizama u akvakulturi.
Također postoje proizvodna pravila koja se moraju slijediti kako bi se
sakupljanje morskih algi i njihovih dijelova koje prirodno rastu u moru
moglo smatrati ekološkom proizvodnjom. Ali ne samo sakupljanje, nego i
njihov uzgoj u obalnim područjima. Isto tako postoje posebna proizvodna
pravila koja se odnose na proizvodnju prerađene hrane i hrane za životinje.
Posebno će biti spomenuta posebna pravila koja se odnose na ekološku proizvodnju
bilja i ekološki uzgoj životinja. Dakle, ekološka proizvodnja bilja treba
doprinijeti očuvanju okoliša, spriječiti ili umanjiti onečišćenje okoliša,
doprinijeti očuvanju plodnosti i stabilnosti tla, te sprečavanju zbijenosti
i erozije tla. To se mora i može postići upravljanjem plodnošću tla, pažljivim
izborom vrsta i sorti bilja, višegodišnjim plodoredom, recikliranjem organskih
materijala i pravilnim izborom agrotehničkih mjera. Dok se gnojiva, poboljšivači
tla i proizvodi za zaštitu bilja mogu se koristiti samo ukoliko su odobreni
za uporabu u ekološkoj proizvodnji.
Što se tiče sakupljanja samoniklog bilja i gljiva, njihovih dijelova koji
rastu u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima, ono
će se smatrati ekološkom proizvodnjom ako područja na kojima se sakupljaju
nisu tijekom najmanje 3 godine prije sakupljanja bila tretirana proizvodima
koji nisu odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji, te da njihovo
sakupljanje ne utječe na stabilnost prirodnog staništa ili održavanje
vrsta u području sakupljanja.
Ekološki uzgoj životinja odnosi se na uzgoj životinja koje su rođene ili
uzgojene na ekološkom gospodarstvu, a za životinje koje se nalaze na gospodarstvu
na početku prijelaznog razdoblja i njihovi proizvodi mogu se smatrati
ekološkim tek nakon isteka prijelaznog razdoblja. Posebna se pozornost
mora posvetiti uzgojnoj praksi i uvjetima smještaja životinja, pogotovo
njihovom broju po jedinici površine koji mora biti ograničen kako bi se
smanjila prekomjerna ispaša i onečišćenja koja uzrokuju životinje. Ishrana
životinja mora biti ekološkom hranom za životinje, zatim životinje moraju
imati stalni pristup pašnjacima ili sijenu, a upravljanje zdravljem životinja
mora se temeljiti na sprečavanju bolesti odabirom pasmine i soja, uzgojnom
praksom, visokom kakvoćom njihove hrane, ograničavanjem broja životinja
po jedinici površine te smještajem u higijenskim uvjetima, dok se liječenje
provodi kako životinja ne bi patila uz upotrebu veterinarsko-medicinskih
proizvoda samo ako upotreba fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda
nije primjerena i učinkovita.
Načela ekološke proizvodnje su:
- biološke i krajobrazne raznolikosti,
- usklađivanje i pravilno gospodarenje glede izbora usjeva, biljnih vrsta
i sorti,
- odabir načina obrade tla, gnojidbe i zaštite, te jačanje otpornosti
na štetočine,
- briga za pravilnu njegu tla,
- zaštita korisnih organizama,
- i proizvodnja koja dozvoljava uporabu agrokemikalija
Prijelazno razdoblje odnosno konverzija je razdoblje prijelaza iz ne-ekološke
u ekološku proizvodnju tijekom kojega se primjenjuju odredbe o ekološkoj
proizvodnji. Ono počinje najranije kada proizvođač uključi svoje gospodarstvo
u sustav stručne kontrole, a njeno trajanje ovisi o vrsti proizvodnje.
Tako, primjerice, prijelazno razdoblje za ekološku proizvodnju u uzgoju
bilja i proizvodnji biljnih proizvoda traje najmanje 2 godine prije sjetve
za jednogodišnje bilje, najmanje 2 godine za travnjake prije početka korištenja
u ekološkoj proizvodnji, a najmanje 3 godine prije berbe za višegodišnje
nasade osim travnjaka. Prijelazno razdoblje može najdulje trajati 5 godina.
Datum početka prijelaznog razdoblja računa se od datuma obavljenog prvoga
stručnog nadzora, odnosno stručne kontrole.
Proizvodi biljnog podrijetla u prijelaznom razdoblju mogu nositi oznaku
''proizvod u prijelaznom razdoblju'' ukoliko je zadovoljen rok za prijelazno
razdoblje od najmanje 12 mjeseci prije žetve te ukoliko proizvod sadrži
samo jednu kulturu odnosno sastojak poljoprivrednog podrijetla. Sama oznaka
mora biti u boji, veličini i obliku slova koji nisu uočljiviji od naziva
proizvoda, a cijela oznaka mora imati istu veličinu slova i naravno, uz
oznaku mora biti naveden kodni broj kontrolnog tijela.
Eko-znak se koristi pri označavanju, reklamiranju i prezentiranju ekoloških
proizvoda koji su proizvedeni sukladno propisima i pravilima za ekološku
proizvodnju, koji su pod stručnom kontrolom i za koje je izdana potvrdnica
da su proizvedeni sukladno propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku
proizvodnju. Ono mora biti na samoj ambalaži zapakirane hrane ili pretpakovine.
Na ambalaži također mora biti vidljiv kodni broj kontrolnog tijela čijoj
kontroli podliježe subjekt u ekološkoj proizvodnji kod kojeg je obavljena
završna faza proizvodnje ili prerade. Kodni broj ne smije biti naveden
bilo gdje na ambalaži, nego se mora nalaziti točno ispod eko-znaka.
Eko-znak nije dopušteno koristiti za proizvode u prijelaznom razdoblju
i za prerađenu hranu ukoliko sadrži manje od 95 % sastojaka poljoprivrednog
podrijetla iz ekološke proizvodnje. Životinje i proizvodi životinjskog
podrijetla proizvedeni tijekom prijelaznog razdoblja ne smiju se stavljati
na tržište s oznakama koje su određene pravilima o označavanju i reklamiranju
proizvoda dobivenog putem ekološke proizvodnje
Radi zaštite potrošača pojmovi ekološki, organski, biološki ili njihove
kratice bio ili eko kojim se opisuju i označavaju ekološki proizvodi i
njegovi sastojci ili sastojci hrane za životinje, mogu se koristiti pri
označavanju i prezentiranju živih ili neprerađenih poljoprivrednih proizvoda
(u promidžbenim materijalima ili komercijalnim dokumentima) samo ukoliko
su svi sastojci tog proizvoda proizvedeni sukladno zahtjevima ekološke
proizvodnje određene zakonom.
Za one proizvode koji se moraju označiti ili reklamirati kao proizvodi
koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od GMO-a
zabranjeno je korištenje spomenutih pojmova. Što se tiče prerađene hrane,
spomenuti pojmovi mogu se koristiti u nazivu hrane, u popisu sastojaka
ili u popisu sastojaka i u istom vidnom polju kao i naziv hrane pod određenim
strogim uvjetima.
To znači da prerađena hrana mora udovoljavati zakonskim zahtjevima ekološke
proizvodnje prerađene hrane i da je najmanje 95% masenog udjela sastojaka
te hrane poljoprivrednog podrijetla ekološko. Što se tiče uporabe pojmova
kao što su ekološki i organski u popisu sastojaka prerađene hrane, sastava
tako ekološki prerađene hrane, mora ukazivati da je ta hrana proizveden
uglavnom od sastojaka poljoprivrednog podrijetla, a da razni aditivi i
pomoćne tvari u procesu proizvodnje kao i ostali mikronutrijenti u hrani
za posebne prehrambene potrebe koji su korišteni su odobreni za ekološku
proizvodnju, te da ekološki sastojak ne može biti prisutan zajedno s istovjetnim
ne-ekološkim sastojkom ili sastojkom dobivenim u prijelaznom razdoblju.
Dok korištenje spomenutih pojmova u popisu sastojaka i u istom vidnom
polju kao i naziv hrane, moguće je ako je glavni sastojak te hrane u biti
proizvod lova ili ribolova, a svi drugi sastojci poljoprivrednog podrijetla
su ekološki te da je hrana prerađena sukladno posebnih proizvodnim pravilima
ekološke proizvodnje prerađene hrane. Valja još napomenuti da u popisu
sastojaka mora biti naznačeno koji su sastojci ekološki, te da se upute
na postupak ekološke proizvodnje mogu se odnositi samo na ekološke sastojke.
Popis sastojaka još mora sadržavati naznaku ukupnog postotka ekoloških
sastojaka u odnosu na ukupnu količinu sastojaka poljoprivrednog podrijetla.
1.3. Ekološka proizvodnja hrane u Hrvatskoj
Proizvodnja zdrave hrane i njena prisutnost na tržištu i kod nas je sve
više zamjetna. Dugogodišnji nered i nezaštićenost eko proizvođača hrane
i prehrambenih proizvoda zadnjih godina čini se polako posustaje, a takvi
proizvodi dobivaju sve više mjesta na policama, u javnim akcijama i marketingu.
Ipak, u nas je još uvijek premalo konkretnih eko proizvoda za formiranje
pravog eko tržišta, s naglaskom na domaćoj proizvodnji.
Domaća proizvodnja je svima prva rečenica koja se izrazito ponosno izgovara,
ali kad se pođe u kupovinu, onda optimizam kopni vrlo brzo. Ukratko, u
debelom smo zaostatku za zemljama EU po pitanju proizvodnje i ponude ovakvih
proizvoda. Početna faza neorganiziranog tržišta na kojem nije bilo nikakvih
normi je prošla. Danas imamo ekološke nadzorne stanice, sustav certificiranja
i kontrole, znači osnovne uvjete za proizvodnju, označavanje odnosno deklariranje
proizvoda i prepoznatljivost na tržištu. Čak je razvijen i jedan nacionalni
maloprodajni lanac (Bio & Bio) s dobro uhodanom franšizom, iako u
njihovoj ponudi prevladavaju uvozni proizvodi.
Jednostavna ekonomska logika kaže da bez potrošnje nema motiviranih proizvođača,
bez proizvođača nema ponude i to je krug koji se vrti već godinama, a
nejako tržište i ponuda eko-proizvoda trpi takve nelogičnosti (recimo
uvoz ekoloških suhih šljiva iz Kalifornije je čini se isplativiji nego
domaća proizvodnja takvog proizvoda), kakve je djeci u osnovnoj školi
kojoj se tumači proizvodnja hrane teško objasniti, nekmoli odraslim ljudima.
Uz poslovičnu opterećenost bremenitom ekonomskom situacijom koja još uvijek
ne pogoduje ovakvoj proizvodnji, i bez ozbiljnijih planskih subvencija
i poticajnih mjera agrarne politike koje bi pogodovale veći porast eko
proizvođača, te gotovo nasljedno nerazvojnu politiku u ovom sektoru proizvodnje
hrane prepoznatljivu za većinu dosadašnjih političkih vlasti, danas imamo
ovakvu ponudu kakvu imamo. Nije nikakva, ali je toliko teško pronaći ekoloških
proizvođača, na razini Hrvatske, poput endemske rijetke biljke.
Dođe li u našu državu gost iz recimo Australije ili Kanade te poželi ili
treba kupiti ekološke jabuke ili ekološko meso, što mu možemo reći o najboljem
mjestu kupovine? Hoće li mu prosječan čovjek na ulici nekog našeg grada
znati dati uputu do najbližeg mjesta kupnje eko proizvoda? Hoće li u svakoj
turističkoj zajednici nekog grada znati predstaviti eko proizvođače sa
svog područja? Većina je stanovništva pozitivno usmjerena na ekološku
proizvodnju, jer smo zemlja sa snažnom tradicijom, ali u globalnim uvjetima
ekonomije i pritisku za otvorenim tržištem potrebno je domaći ekološki
segment ojačati i pripremiti za tržišnu utakmicu. Ojačati ga možemo samo
na jedan način, a to je kupovinom ekoloških proizvoda.
Interes za ekološku proizvodnju u znatnom je porastu što ukazuje na činjenicu
da su ljudi počeli uvidjeti kako u tome leži budućnost. Tome idu u prilog
i trenutno dostupni podaci o broju proizvođača koji se bave ekološkom
poljoprivredom. Tako je primjerice broj proizvođača sa samo 130 u 2003.
godini porastao na 817 u 2009. godini. Što za sobom povlači brojku da
je u 2009. godini ukupno 51 ha površina u ekološkoj proizvodnji, odnosno
udio površina u ekološkoj proizvodnji u odnosu na ukupne obradive površine
u Republici Hrvatskoj iznosilo je 1,29% u 2009. godini.
Dakle, veoma je bitno i u Hrvatskoj uspostaviti što bolji sustav proizvodnje
ekološke hrane, budući da smo mi turistička zemlja, a turisti pokazuju
veliku potražnju za tom vrstom hrane. S daljnjim razvojem proizvodnje
ekološke hrane, postoji mogućnost da će i turisti radije dolaziti kod
nas, ukoliko budemo poznatiji po tome da se kod nas može kupiti kvalitetna
ekološki proizvedena hrana. Međutim, da bi došli do toga, potrebno je
napraviti još mnogo predradnji vezanih uz tu proizvodnju. Primjerice,
trebali bi prilagoditi i zakonodavstvo, tako da bude poticana proizvodnja
ekološke hrane. Takvi poticaji bi se dugoročno sigurno isplatili, budući
da bi stjecanjem ugleda zemlje koja proizvodi kvalitetnu i ekološki proizvedenu
hranu sigurno došlo do povećanja potražnje za tom hranom, a uz to bi se
povećao i broj turista koji bi eventualno dolazili od nas.
Sljedeći dijagram će nam pokazati koje količine ekološki proizvedene
hrane se proizvode po količinama i po županijama.
Slika 1 Ukupne površine pod ekološkom poljoprivredom po županijama
Kao što se može vidjeti na slici, najveća količina ekološki
proizvedene hrane se proizvodi u Primorsko-goranskoj županiji. Veće količine
takve hrane još se proizvode samo još u Istarskoj županiji, dok je proizvodnja
u drugim dijelovima zemlje veoma mala. Budući da će potražnja za takvom
vrstom hrane u budućnosti sigurno rasti, moralo bi se poraditi na tome
da bi se iskoristili potencijali naše zemlje za proizvodnju, te da povećamo
količinu ekološki proizvedene hrane. Naravno, povećanje takve proizvodnje
bilo bi dobro i za naše gospodarstvo, budući da bi takvu hranu mogli i
izvoziti na strana tržišta, na kojima je potražnja za takvom hranom velika.
Na sljedećoj slici biti će prikazano da ipak dolazi do povećanja proizvodnje
ekološke hrane, osobito u nekoliko posljednjih godina.
Slika 2 Broj ekoloških gospodarstava i površine pod ekološkom
proizvodnjom
Na ovoj slici se može vidjeti veliko povećanje broja ekoloških gospodarstava
i povećanje obradivih površina na kojima se na ekološki način proizvodi
hrana. U promatranom razdoblju od 2000. do 2005. godine, broj gospodarstava
je praktički od nule došao na više od 250 gospodarstava koji se bave ekološkom
proizvodnjom hrane. Dakako da je to još uvijek veoma mala brojka ako gledamo
potencijale koje ima naša zemlja za proizvodnju ekološke hrane, ali ipak
je to pozitivan pomak na bolje. Kad pogledamo površine koje su pokrivene
ekološkom proizvodnjom, s povećanjem broja gospodarstava došlo je i do
povećanja površine zemlje na kojima se proizvodi hrana na ekološki način.
Međutim, kao što ćemo moči vidjeti na sljedećoj slici, vrste ekološki
proizvedene hrane u Hrvatskoj još uvijek nisu količinski podijeljene na
zadovoljavajući način. Može se vidjeti da se najviše gospodarstava opredijelilo
za proizvodnju meda i ostalih pčelinjih proizvoda, dok je proizvodnja
povrća, voća i ostalih kultura koje bi bile veoma tražene na tržištu još
uvijek u začecima i količinski veoma mala. To bi trebalo promijeniti,
budući da je potražnja za takvim proizvodima veoma velika, a i dalje će
dolaziti do povećanja za takvom vrstom proizvoda. Dakle, trebalo bi poraditi
na takvoj proizvodnji i povećati količine koje se proizvode.
Slika 3 Udio ekološki proizvedene hrane po kategorijama (2005.
g.)
Ekološki proizvedena hrana u Hrvatskoj dobiva svoj ekoznak. Ekoznak je
okruglog oblika. Ispod gornjeg dijela ruba ispisano je zelenim slovima
na bijeloj podlozi ''HRVATSKI'', a iznad donjeg dijela ruba ispisano je
zelenim slovima ''PROIZVOD'', dok se između natpisa nalazi zelena točka
s lijeve i desne strane. Cjelokupan tekst izražen je u Comic Sans MS fontu.
U sredini znaka nalazi se krug zelene boje u kojemu je ispisana bijelim
slovima riječ EKO.
Minimalna veličina ekoznaka je promjera 15 mm (vanjska zelena linija je
širine 1mm, širina bijelog okvira ispunjena tekstom ''HRVATSKI PROIZVOD''
iznosi 4mm a promjer zelenog kruga u centru iznosi 10 mm). Referentna
boja je Pantone 363C ili Zelena (C:85%, M:15%, Y:99%, K:2%) ako se koristi
četverobojni tisak. Također tu valja skrenuti pozornost na još dvije varijante
u kojoj možemo zateći ekoznak. Ukoliko je boja pozadine na ambalaži ili
deklaraciji tamna, znakovi se mogu uporabiti u negativu koristeći boju
pozadine na ambalaži ili deklaraciji. Ukoliko se koristi znak u boji na
obojenoj pozadini, zbog čega je teško vidljiv, može se koristiti vanjska
linija razgraničenja oko znaka, kako bi se poboljšao kontrast s bojama
pozadine.
ZAKLJUČAK
Ekološka hrana je kvalitetnija od konvencionalne hrane, jer u sebi su
sačuvani svi prirodni hranjivi sastojci karakteristični za takav proizvod.
Ekološka hrana će biti sve traženija, ali nažalost preskupa su ulaganja,
pa je tako finalna cijena je puno skuplja od ne ekološke hrane. A kod
nas je takva situacija, da nam kupovna moć govori što ćemo jesti, jeftina
hrana-slabije kvalitetni proizvodi, skuplja hrana-kvalitetniji proizvodi.
Nadamo se da će se to jednog dana promijeniti.
Kao što je i navedeno u seminarskom radu, potrebno je razlikovati hranu
koja je proizvedena ekološkim putem od hrane koja je proizvedena konvencionalnim
metodama. Naravno, kod prodaje takve hrane, potrebno ju je i označiti
i jasno odvojiti, tako da se može jasno vidjeti da je baš ta hrana proizvedena
ekološkim putem. Potražnja i potreba za ekološki proizvedenom hranom je
sve veća, pa bi se i naša država morala uključiti u njezinu proizvodnju
pomoću poticaja i pomaganjem gospodarstava koja se žele baviti takvom
proizvodnjom. Hrvatska posjeduje vrlo dobar potencijal za eko hranu, kvalitetno-manje
zagađeno zemljište u odnosu na europske zemlje, ali nedostaje nam neorganizirana
edukacija, odgovarajuća pomoć države i organizirano tržište kako bismo
tu uzgojenu hranu mogli sigurno plasirati i prodati. Hrana koja je uzgojena
na eko način u sebi je sačuvala sve hranjive tvari. Tako recimo jedna
jabuka uzgojena na biološki način sadrži dosta više hranjivih tvari nego
ista ta jabuka uzgojena na ne eko način. Organski uzgojena hrana neusporedivo
je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija.
Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja
pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti,
naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Dakle, može se zaključiti
da ekološki proizvedena hrana ima mnogo prednosti pred konvencionalnom
hranom, a na nama je da te prednosti na najbolji mogući način iskoristimo.
LITERATURA
- Šimundić,B.: Prehrambena roba,prehrana i zdravlje, Fakultet za turistički
i hotelski menadžment Opatija, 2008.
- Internet
- Znaor D.: Ekološka poljoprivreda, Nakladni zavod Globus, Zagreb,
1996.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|