U ovom seminaru izlagat ćemo o razvijanju vještina pisanja i čitanja kod predškolske djece. Novija istraživanja pokazuju kako je za pravilan razvoj tih vještina potrebna priprema, tj. razvoj predvještina, koju je moguće započeti već i od treće godine djetetova života. U predškolskom razdoblju značajan je razvoj djetetove ličnosti. Budući da je komunikacija s djetetom potrebna od prvog dana njegova rođenja, učenje putem komunikacije bit će učinkovitije ako postoji vizualna potpora. Obveza je svih roditelja upoznati dijete s pisanom riječi.

U prvom dijelu seminara govorimo o predčitačkim vještinama, fazama usvajanja čitanja, o važnosti okruženja i okoline u kojoj dijete odrasta. U drugom dijelu navodimo konkretne prijedloge kako stimulirati dijete, što ćemo mu čitati i kojim ga poučnim igrama zainteresirati. Spomenut ćemo, također, principe Montessori pedagogije i utjecaj računala na učenje i usvajanje pisma kod djece.

PREDČITAČKE VJEŠTINE

Predčitačke vještine su preduvjet za razvoj čitačkih vještina, a prema mnogim stručnjacima njihova razvijenost u određenom razdoblju djetetova razvoja može biti jasan znak hoće li dijete imati teškoća u čitanju u školi, pa i u odrasloj dobi. Početke predčitačkih vještina moguće je zamijetiti u djeteta između 2 i pol i 3 godine. Možemo ih definirati kao spoznaje o postojanju i karakteristikama pisanoga govora prisutne u svijesti djeteta znatno prije nego što dijete nauči čitati i pisati. To je, dakle, svjesnost djeteta o pisanom jeziku tj. o njegova tri aspekta: o funkciji pisanog jezika, o tehničkim karakteristikama pisma, te o procesima i tehnici čitanja.

Dijete s 2. i 3. godine prepoznaje da netko upravo čita ili piše te da pisani tekst nosi neku poruku, a svrha čitanja je da se ta poruka uoči i primi.

Oko 4. i 5. godine života dijete osvještava pojmove o pismu. Oni uključuju: osvještavanje razlika u slovima, svijest o smjeru pisanja slijeva nadesno i odozgo-dolje, usvajanje rječnika koji opisuje pismo i njegove karakteristike. U ovom periodu pojavljuje se i osviještenost glasovne strukture riječi, tj. da se svaka riječ sastoji od zasebnih glasova. Ta svijest se u početku pojavljuje kao prepoznavanje rime, a kasnije kao prepoznavanje prvoga glasa u riječi.

Između 5. i 6. godine zamjećivanje glasovne strukture riječi se poboljšava, a očituje se kao spremnost na igru s rastavljanjem riječi na glasove, uživanje u rimi i uočavanje aliteracije. To omogućuje djetetu da tijek glasovnog govora podijeli u apstraktne jedinice, tj. foneme, koji će odgovarati pisanim simbolima, odnosno slovima.

Između 6. i 7. godine, a u mnoge djece i prije, uspostavlja se spoznaja korespondencije između glasa i dogovorenog znaka za taj glas, tj. slova. Usvajanjem korespondencije glasa i slova, dijete poboljšava predčitačke vještine raščlambe riječi na glasove.

Razvijenost predčitačkih vještina ovisi o kvaliteti okruženja koje djetetu nudi primjere korištenja pisanog jezika.

Primjeri materijala za podučavanje

Američki istraživači u projektu Better Baby daju određene savjete za rad s djecom kod kuće. Za predvježbe čitanja koriste stotinjak kartica na kojima su riječi ispisane velikim slovima. Roditelju se nalaže da do dva tri puta dnevno djetetu pokaže te karte, ali vrlo brzo kako bi se izbjegla dosada. Ako dijete gleda kartu duže od jedne sekunde, pažnja se gubi. Kako roditelj pomiče svaku kartu glasno čita onu riječ koja piše. Isti princip je i s brojevima. Da bi potaknuli enciklopedijsko znanje, možemo napraviti karte na kojima će biti izrezane slike iz novina i to nacionalne zastave, pasmine pasa, povijesne ličnosti i sl.

Raspon dječjih reakcija je veoma širok tako da nekoj djeci ove vježbe mogu biti dosadne i zamorne, dok će ih druga oduševljeno prihvatiti. Ponekad je potrebno započeti nešto aktivnije. Jedna majka koja je vidjela da ne može zainteresirati dijete šarenim karticama i slikama, počela je raditi vježbe na strunjači gdje je nakon svake vježbe poticala dijete na još određeni broj vježbi: ˝Još samo petnaest! Bravo, još samo četrnaest!˝ itd.

FAZE USVAJANJA ČITANJA

Faza cjelovitog prepoznavanja

Kad dijete uči čitati najprije uči značenje cijele napisane riječi napamet. To je logografska strategija: cijela napisana riječ je znak za izgovorenu riječ. Ako se tako naučene riječi uklope u cjelinu teksta, dijete će «čitati» tekst tako što će prepoznavati naučene riječi i po smislu pogađati ostale riječi. Naravno, pri tome čini mnoge pogreške npr. ako još nije naučilo riječ «škola», onda će rečenicu « Ana i Ivo idu u školu» pročitati kao «Ana i Ivo idu u kino», ili kući i slično. Iz toga zaključujemo da dijete riječ koju prvi put čuje pogađa po smislu cijele rečenice, a ako riječ stoji sama za sebe, ne može je ni pogađati.

Faza početne glasovne raščlambe

U ovoj fazi dijete počinje obraćati pozornost na glasove koji tvore riječ, tj. slova. Sada nepoznate riječi ne pogađa samo po smislu cjeline teksta, nego i po prvom slovu, tj. glasu u riječi. Tako će rečenica iz prethodnog primjera «Ana i Ivo idu u školu» ovaj put glasiti «Ana i Ivo idu u šetnju». Dakle, dijete će riječ «školu» pogađati prema prvom slovu, tj. glasu «š».

Faza prevođenja slova u glas

Ovdje je dominantna abecedna strategija, tj. dijete prepoznaje slovo i prevodi ga u njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza zahtjeva glasovnu raščlambu riječi i glasovno pamćenje pa ju je stoga veoma teško za svladati. Kad dijete stekne sposobnost prevođenja slova u glas, ono može pročitati svaku riječ, pa i onu, čiji smisao ne poznaje.

Faza složenog prevođenja grafičkih u glasovne jedinice

U ovoj se fazi dijete u prevođenju slova u glas rukovodi cjelinom gramatičke i sintaktičke strukture, a nove riječi izgovara i naglašava po analogiji s poznatima. Dominantna strategija je ortografska strategija. Koriste je i djeca i odrasli, tako da pri čitanju ne rastavljaju više napisanu riječ na njene osnovne elemente, tj. grafeme, nego uočavaju poznate pravopisne cjeline. Kombinacija je logografske strategije i glasovne raščlambe.

VAŽNOST OKRUŽENJA ZA RAZVOJ PREDČITAČKIH VJEŠTINA i Stimuliranje uma u predškolskoj dobi

Ispitivanja na životinjama pokazala su da cerebralni korteks raste kada je okolina dovoljno stimulirajuća. Ta istraživanja nadahnula su brojne istraživače da stvore programe za obogaćivanje male djece. Sasvim je logično da djeca u dobi između dvije i pet godina mogu imati koristi od stimulirajuće sredine i aktivnosti. Još je više iznenađujući podatak o utjecaju dosade: smanjena stimulacija okoline imala je snažniji učinak na stanjivanje korteksa nego bogata stimulacija na rast korteksa.

Odrasli trebaju ohrabrivati djecu na istraživanje, pokazati im osnovne vještine, hvaliti njihova postignuća, pomagati im da vježbaju i proširuju svoje vještine, štititi ih od negodovanja, zadirkivanja i okružiti ih bogatom jezičnom sredinom. Dijete između tri i četiri godine razvija osjećaj za vrijeme i osjećaj za sebe, svoje ime, godine, obitelj. Rječnik se proširuje na 1500 riječi, raste uporaba gramatike i to je doba dugačkih priča. U dobi od četiri do pet godina rječnik može doseći 2500 riječi, može brojati do 30 ili više, imenovati boje, poznaje prijedloge i komparacije.

Uloga odraslih u poticanju pismenosti

Roditelji, odgojitelji i učitelji dužni su djetetu osigurati kvalitetno okruženje za razvoj pismenosti. To je takvo okruženje koje pridonosi kvalitetnom razvoju predčitačkih vještina. Ono mora biti opušteno, vedro, strpljivo prema greškama i optimistično prema ishodu. Roditelji ne smiju pokazivati znakove nestrpljenja, vremenske stiske, nezadovoljstva postignutim, razočaranja zbog neuspjeha. Neuspjeh i teškoće valja promatrati kao povremene i normalne pojave. Važno je hrabrenje, izbjegavanje kritike i dopuštanje djetetu dovoljno vremena da razmisli kad pogriješi prije nego što se pomogne ili ispravi. Od velike je važnosti da dijete dok čita s roditeljima osjeća ugodu i zadovoljstvo, a to se postiže ako roditelj čita zanimljiv pisani tekst kroz koji će dijete doživljavati njegovu ljepotu i humor.

Odrasli su primjer korištenja pisane riječi kao obavijesti, izvora znanja i pomoći u raznim životnim situacijama. Oni pokazuju djetetu što se događa ako u kutiju na kojoj piše ŠEĆER stavimo sol, što nam kazuju znakovi na kojima piše STOP, OPASNOST, OTROV, VISOKI NAPON... i što se događa nekome tko ih ne zna pročitati. Korisno je da roditelji izrađuju male natpise koji upozoravaju na važne obavijesti u kući: NE ULAZI, TIŠINA, ODMAH DOLAZIM itd., te da u to uključe i dijete. Dijete takve natpise može postavljati i na neočekivana i pogrešna mjesta radi šale i zafrkavanja odraslih i pri tome uživati. Istovremeno dijete tako uči i usvaja obavijesnu važnost riječi, ali uočava i njihove razlike u duljini, obliku, početnom i završnom slovu što je početak osvještavanja i glasovne raščlambe i abecednog načela ( svaki glas/fonem u izgovorenoj riječi predstavljen je pisanim znakom/grafemom koji ima dogovoreni, uvijek isti oblik/slovo ).

Zatim, roditelji pokazuju primjerom kako dobivaju važne i zanimljive obavijesti iz novina i knjiga, te koriste pitanja djeteta kako bi mu pokazali da se točni odgovori mogu dobiti iz pisanih izvora: enciklopedija, rječnika, udžbenika, telefonskih imenika... Također je korisno da roditelji s djecom odlaze u knjižnice i zajedno traže izvore obavijesti.

Odrasli su također i primjer odašiljanja pisane obavijesti. Djeca moraju zamijetiti da pisanje poruke prenosi značenje, tj. obavijest, naredbu, zabranu. Najprije moraju sudjelovati u roditeljskom pisanju pisma i čestitki, zatim samostalno diktirati neku obavijest. Dijete će najprije i najlakše napisati svoje ime. To okolina treba iskoristiti da potakne dijete da pošalje poruku na taj način što će se potpisati ispod nekog crteža i tako označiti posjedovanje nečega.

Dakle, dijete mora biti okruženo odraslima koji pišu i čitaju, te biti uključeno u te aktivnosti. Pri tomu je važno da one budu razumljive, imaju jasan cilj, zanimljive i zabavne što će onda pobuditi u djetetu želju i za vlastitim pismenim izražavanjem.

POTICAJNO ČITANJE - DIJALOŠKO ČITANJE

Učinkovito poticajno čitanje ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju s fazama razgovora o slikama i tekstu, a razgovor postaje sve složeniji i bogatiji. Sljedeća su načela poticajnog čitanja djetetu:

korisnije je aktivno sudjelovanje djeteta nego pasivno slušanje (bolje je djetetu postavljati pitanja nego tražiti od njega da mirno sluša ili da pokazuje na slici)

govor roditelja mora sadržavati više od samoga teksta (mora potaknuti dječji govor i reagirati na njega proširenjem, objašnjenjem, davanjem primjera, ispravljanjem i pohvalom).

zahtjevi za samostalnim govorom djeteta postupno se povećavaju: zahtjeva se sve veća samostalnost i sve složeniji oblici izražavanja.

Ta načela su primijenjena u programu dijaloškog čitanja (Arnold i sur., 1994.). Njega mogu primjenjivati roditelji, odgojitelji i učitelji u rehabilitacijskom programu. Njihova je uloga postupno vođenje djeteta u sve složeniju upotrebu riječi. Najprije se od djeteta traži imenovanje stvari i bića (krava), zatim imenovanje svojstava i funkcija (velika, daje mlijeko), i na kraju se od djeteta zahtjeva sve duži i bogatiji govor. Drugi stupanj složenosti jest zahtijevanje iskaza od nekoliko riječi i postupnog samostalnog opisa slike i sadržaja priče.

ŠTO ČITATI DJECI?

Slikovnice

Na govorni, estetski i misaoni razvoj djeteta djelovat će pozitivno samo dobra, umjetnički oblikovana i napisana slikovnica. Stoga je veoma važno izabrati upravo takvu slikovnicu. Među slikovnicama je naročito česta pojava kiča, što znači da one mogu biti jeftino dopadljive, ali bez prave estetske vrijednosti. Testovi su u njima jezično loši, često besmisleni i lažno djetinjasti, a slike su sladunjave, stereotipne i nemaštovite. Najčešće su to slikovnice kojima je nepoznat, nenaveden autor teksta i slika. Stoga trebamo birati slikovnice čiji je tekst napisao pisac za djecu, a ilustracije potpisao slikar. Jezik takvih slikovnica je dobar i lijep, daje kratku i jednostavnu poruku, smisao i zaključak. Za djecu mlađu od tri godine slike moraju biti velike, prikazivati jedan predmet jednostavnoga i jasnoga oblika i primarne boje. Dakle, najprije se čitaju slikovnice jednostavnog sadržaja, jasnih slika i s jednim ili dva glavna lika. Već oko 5. godine života dijete će uživati u proučavanju i otkrivanju sadržaja bogatoga crteža s mnogo elemenata i brojnim međusobnim odnosima likova u akciji. Atmosfera čitanja treba biti opuštena, ugodna, topla, a roditelj smiren i opušten. U suprotnom dijete neće uživati i nastojat će prekinuti čitanje. Pri čitanju slikovnice roditelj može koristiti i metodu dijaloškog čitanja. Odrasli i dijete čitaju slikovnicu tako da dijete sjedi odraslom u krilu i da oboje istodobno gledaju tekst. Vedri komentari djeteta i roditelja smjenjuju se s dijelovima «običnog» čitanja. Važno je svakodnevno čitanje slikovnica pa čak i nekoliko puta za redom istu slikovnicu. Odrasli ponavlja i ispravlja za djetetom riječi koje je dijete usvojilo čitanjem i u svakodnevnim situacijama podsjeća dijete na razgovor o slikama i događajima u priči.

Priče

Nakon što dijete preraste jednostavne slikovnice, potrebno je dio vremena posvetiti čitanju priča. Tu se također preporučuje dijaloško čitanje, a ne doslovno čitanje. Dijete ćemo motivirati za čitanje priče ako razgovaramo o naslovu priče ili knjige, naslovnoj i ostalim ilustracijama, te mu postavljamo pitanja o mogućem sadržaju i likovima u priči. Korisno je tijekom ili nakon priče pogađati ili smišljati kraj priče, te tražiti drugačija rješenja ili priču preseliti u drugo vrijeme ili prostor. Pozivanje djeteta na zamišljanje osobina likova i svojstva opisanoga u tekstu potaknut će dijete na samostalno unutarnje zamišljanje stvarnosti, što će mu olakšati i obogatiti buduće čitanje. Svi ti oblici aktivnog čitanja moraju biti nenametljivi, umjerene količine i ne smiju pokvariti priču ili volju za njenim slušanjem.

Pjesmice

Čitanje i podučavanje djece pjesmicama nije tako često kao čitanje slikovnica i priča, no one igraju veoma važnu ulogu u poticanju pismenosti. Često slušanje, čitanje i ponavljanje jednostavnih pjesmica u rimi, hrabrenje djeteta da predvidi završetak u rimi, da nadopunjuje stihove rimom, da pamti rimu vrlo je korisna vježba za fonološko osvješćivanje djeteta. Djeca su već od početka 4. godine, a mnoga i prije, sposobna prepoznati i ponavljati rimu kao i veseliti se rimi i uživati u njezinu ponavljanju. Stoga im valja često i ponovljeno čitati dječje stihove u rimi i proširivati postupno zahtjeve da je zapamte, predvide i sami proizvode.

Igre čitanja i pisanja za predškolsko dijete

Sally Goldberg, dr.sc., profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja na Sveučilištu Nova Southwestern, SAD u svojoj knjizi «Razvojne igre za predškolsko dijete» navodi mnoge načine kako roditelji mogu proširiti djetetova znanja u matematici, prirodnim znanostima, umjetnosti, a tako i jezična znanja. To su jednostavne i brze aktivnosti koje ne zahtijevaju neko veće vremensko ili financijsko ulaganje.

Vezano uz našu temu, obratit ćemo osobitu pozornost na igre čitanja i pisanja. Kao što učimo govoriti jezik tako da ga slušamo, djetetu je potrebno da mu se čita kako bi naučilo čitati. Svakako da imamo mnogo toga na izboru, ali dobar način je s knjigama i slikovnicama koje imaju velika i krupna slova, istaknuto prvo slovo, riječi vezane uz sliku...

Za konkretno učenje slova i riječi, postoji jedna jednostavna igra s karticama na kojima se nalaze slova i riječi. Kartice na kojima su slova mogu služiti za imenovanje predmeta koji počinju tim slovom, mogu se objesiti na one predmete koje počinju tim slovom, V na vrata, S na stol itd. Svrha ove igre je poučiti dijete slovima abecede, a na koji način ovisit će o kreativnosti i maštovitosti roditelja.

Još jedan od primjera koji navodi dr. Goldberg je učenje slova putem pjesmice. Ta pjesmica treba sadržavati slova abecede, a dijete će ju lako zapamtiti ako nauči pjevati.

Kartice s riječima imaju svrhu poučiti dijete vizualnom prepoznavanju riječi. U engleskom jeziku sastavljen je popis 100 riječi koje se najčešće izgovaraju. Te riječi predstavljaju 50 posto cijelog sadržaja čitanja u početnim razredima. S tim karticama može se postupati kao u igri Memory, sa zadatkom skupljanje parova ili sa zadatkom čitanja i prepoznavanja kartice. Kako bi dijete vježbalo vještine vizualnog pamćenja, može mu roditelj pročitati sadržaj kartice i tražiti da dijete ponovi tek nakon što ju roditelj sakrije iza leđa. Na taj način mora zapamtiti ono što je vidjelo, a sama igra je usmjerena na pamćenje viđenog, a ne na ispravnost čitanja.

Riječi i rečenice

Možemo organizirati igre kojima ćemo se posebno usredotočiti na određenu vrstu riječi, kao što su npr. glagoli i imenice. Za početak počnemo s malo riječi koje trebaju biti jednostavne i razumljive. Napišemo na kartice: skači, pleši, plješći. Bitno je povezivati sadržaj kartice i radnju. Za početak neka to budu riječi: hodaj, trči, sjedi, spavaj, plivaj, govori i pjevaj.

U takvim igrama razvijamo u djece ljubav prema glumi. U igri s imenicama možemo napravit komplet kartica s različitim zanimanjima: vatrogasac, policajac, liječnik, odvjetnik, učiteljica i tajnica ili to mogu biti različite životinje.

Da se približimo čitanju rečenica, možemo uzeti igre imenovanja i povezivanja riječi. Kartice s riječima stavimo na one stvari koje označavaju. Na svaku karticu stavimo jednu riječ, a cilj je posložiti kartice pravilnim redoslijedom u rečenice. To trebaju biti jednostavne riječi, uglavnom imenice, a mogu započinjati: « To je....». «To je lopta. To je stolica.»

Kako bismo spojili aktivnosti koje će zainteresirati dijete i poboljšavanje vještina čitanja potrebno je učiniti čitanje zanimljivim, pristupačnim i konkretnim. U tu svrhu koristimo se porukama i uputama. To mogu biti:

otvori vrata

zaveži cipelu

složi maramicu

pomakni knjigu

dođi ovamo

Vježbe pisanja

Samim vježbama pisanja prethode vježbe grafomotorike. Preslikavanje je važno zbog koordinacije oko – ruka. Preslikavanje i bojenje su jednako važni kao crtanje. Kako dijete bude ovladavalo jednostavnim likovima postupno će moći prelaziti na složenije likove. Jedan od težih zadataka je crtanje kompozicija. Svrha je poučiti dijete vještinama crtanja i vještini vizualizacije koja je bitna za razumijevanje rečenog i pročitanog. Prijedlozi su: livada sa zelenom travom, drvećem i cvijećem, buket cvijeća, ormar s knjigama.

Vježbe pisanja počinjemo od ravnih crta koje ćemo dijete poučiti tako da spaja točke u ravnom nizu. Te točke mogu biti i u određenom nizu kako bi ispala slika. Mogu biti krugovi, zaobljene linije i kose crte. Odlična vježba za poučavanje urednom pisanju crta je rješavanje zadataka poput labirinta. Izrađujući vlastiti labirint prilagođavamo njegovu složenost djetetovoj razini. Svaki labirint mora imati zadatak zbog motivacije u djeteta: pomozi psu pronaći kost; pomozi dječaku da se vrati kući; pomozi djevojčici da nađe izgubljenu lutku.

Za poučavanje pisanju slova autorica navodi igru «Potraga za slovima». Napišemo jednu jednostavnu rečenicu: «Ivana, danas lijepo izgledaš» i kažemo djetetu da zaokruži sva slova A u toj rečenici. Zadatak možemo nastaviti da zahtijevamo pronalazak i nekih drugih slova, svih samoglasnika ili nekih slova s kojima je dijete već upoznato, početno slovo njegovog imena i sl.

Montessori princip obrazovanja

Model pedagogije koja danas nosi njezino ime Marija Montessori je oblikovala na temelju promatranja djece u različitim fazama njihova razvoja. Uočila je da djeca neovisno o mjestu rođenja, kulturi, jeziku i naciji, imaju jedinstvene karakteristike razvoja.
Djetetov um nesvjesno upija sve informacije iz svoje okoline, te dijete na taj način uči. Zbog toga je jako važno svako iskustvo djeteta već iz najranijeg djetinjstva jer ima utjecaj na kasniji razvoj. Od 0 - 3 g. učenje je nesvjesno, a od 3 - 6 g. svjesno: dijete je aktivno, razvija se govor i postavlja pitanja.
U dječjem razvoju postoje razdoblja posebne preosjetljivosti u kojima dijete ima sposobnost usvajanja pojedinih vještina kao nikada više kasnije u životu. Dijete više puta iznova ponavlja neku aktivnost, ona ga posve zaokuplja.

Slušajući ljudski govor od rođenja do svoje šeste godine dijete upija jezik bez ikakve izravne poduke, sa osnovnim rečeničnim strukturama, gramatikom i naglascima. Važno je razgovarati s djetetom kako bi usvajalo nove riječi i obogaćivalo jezik.

Vježbe govora i jezika

U Montessori vrtićima koriste se mnogobrojni materijali na području pripremanja za početno čitanje i pisanje. Predvježbe su vježbe za razvoj osjeta i mišića. Prva pretpostavka je govor, dobar izgovor, obogaćivanje vokabulara, obrada tema kao što su: posjet kolodvoru, imenovanje svojstava predmeta, igre pridruživanja.

Od velike je važnosti i vladanje tijelom, te vještine izrezivanja, modeliranja i spretnosti. Djeca se zatim upoznaju s pojedinim slovom koje "shvate" ne samo vizualno već i pomoću osjetila opipa za što se koriste slova od brusnog papira. Djeca najprije čitaju takoreći prstima. Pojedina slova se potom sastavljaju u riječi.

Ovdje je važno naglasiti da Montessori pedagogija ne poznaje slučajeve koji bi imali teškoća u čitanju ili pisanju. Maria Montessori sugerira da se najprije počne djecu učiti pisati, a tek onda čitati i to tako da se djecu najprije upozna s pisanim, a zatim sa tiskanim slovima.

Razdoblja osjetljivosti

Ukoliko su roditelji svjesni tih perioda i ukoliko ih prepoznaju, uvelike mogu pomoći djetetu da baš u to najoptimalnije vrijeme dijete razvije vještine i osjete do maksimuma.

1,5 – 3 god. - razvoj jezika

3,5 – 4,5 god. - pisanje

4,5 – 5,5 god. - čitanje

Montessori materijali

Sve materijale koje koriste odgajatelji Montessori pedagogije možemo grupirati u četiri osnovne skupine:

materijali za vježbe iz svakodnevnog života
materijali za vježbanje osjeta
materijali za vježbanje govora i jezika
materijali za vježbanje matematike

Svaki materijal ima svoje fiksno mjesto u prostoriji vrtića - smisao za red se razvija od malih nogu i on je temelj za kvalitetan proces učenja. Strogim se redom kreira stabilna okolina u kojoj se dijete lako orijentira i time neutralizira strah od novog. Kontrola pogreške - dijete može samo kontrolirati je li pronašlo ispravno rješenje. "Specifično pripremljeno okruženje" - dijete točno zna što ima na raspolaganju tako da samo može planirati svoje aktivnosti. Jedan primjerak svakog materijala - pospješuje proces socijalizacije jer se djeca moraju dogovoriti tko će uzeti koji materijal ili će ga pak zajedno koristiti.

RAČUNALO U POTICANJU PISMENOSTI

Utvrđeno je kako već trogodišnjaci mogu početi koristiti računalo bez većih zapreka. Stoga se danas upotreba računala sve više koristi u poticanju djetetove pismenosti. Evo nekoliko primjera što sve može predškolac u susretu s računalom:

pritisnuti nekoliko tipki kojima će prizvati šarene sličice što će njegovu pozornost zadržati koliko i nova igračka
igrati se brojevima, naučiti pisati prije nego li počne čitati
otkriti neke osnove programiranja
vježbati svoj mozak logičkim zagonetkama i razvijati svoju inteligenciju i kreativnost s beskrajnim mogućnostima razmišljanja na novi način

Računalo predočava sadržaje na djetetu zanimljiv način, tj. kroz igru, a zbivanja na ekranu su uvijek dinamična i stoga zanimljivija od slika u udžbeniku. Djetetu je omogućeno svladavanje gradiva uz stalnu povratnu informaciju o njegovoj uspješnosti što predstavlja veći izazov od klasičnog učenja gdje rijetko može provjeriti naučeno.

Danas se za predškolce izrađuju vrlo poučni programi koje oni prihvaćaju kao zanimljivu i omiljenu igru. Također je utvrđeno kako su predškolcima najomiljeniji programi u kojima mogu pisati i crtati sama za sebe i samostalno davati i ispitivati neke vlastite ideje, a ne oni u kojima se samo igraju. Dužnost roditelja i odgajatelja je da omoguće djeci i takvo iskustvo učenja, ali pri tome moraju biti oprezni da programi koje dijete koristi budu primjereni. Stoga izbor programa nikada ne bi trebali prepustiti onima koji pri tom vode ponajprije ekonomski interes!

Opismenjivanje djece uz pomoć računala

Postoji nekoliko vrsta programa prilagođenih predškolskoj djeci koji omogućuju da dijete već sa 4 ili5 godina bez problema nauči čitati i pisati uz pomoć računala.

Usvajanje vještine čitanja i pisanja tumači se na nekoliko načina. Dr. Marija Montessori utvrdila je da mlađa djeca prije i lakše nauče pisati nego čitati. Tek kad shvate smisao pisanoga, ona otkrivaju da to mogu i pročitati, i to ne samo što su sama napisala nego i druge napisane riječi.

Programi početnog opismenjivanja idealni su za djecu predškolske dobi. Naime, njima je jednostavnije pritisnuti tipku na tipkovnici nego ispisivati slova rukom, jer fina grafomotorika još nije razvijena. Računalo, uz to, olakšava ispravljanje pogrešaka pa i dotjerivanje teksta, što djecu čini osobito ponosnim na svoj rad. Eksperimentalni su programi pokazali da petogodišnjaci mogu napisati logičnu, povezanu priču od dva do tri ulomka, sa tek malo pomoći za čitanje. ( McCormick i Piestrup, 1984. )

ZAKLJUČAK

Za poticanje pismenosti u ovom smo seminaru izdvojili nekoliko vježbi i igara za predškolsko dijete. Važno je da se dijete potiče na njemu zanimljiv način, a to se postiže različitim igricama i pitalicama, a u novije vrijeme putem računala. Svim igrama i aktivnostima zajedničko je nastojanje da dijete osvijesti da se svaka riječ sastoji od zasebnih glasova te da ju je moguće raščlaniti na glasove i ponovo sastaviti. Bitno je da se upotrebljavaju igre u kojima dijete neće steći osjećaj neuspjeha, manje vrijednosti, potrebe za isticanjem ili natjecanjem. Dakle, igre ne smiju biti zadaci koje ćemo bodovati, ocjenjivati i uspoređivati jer će takve igre razviti u djeteta strah i odvratnost prema svemu što je povezano s čitanjem i školom. Dijete se treba veseliti čitanju i uživati u pročitanim sadržajima zajedno s odraslima.

Ako roditelji djeci svakodnevno čitaju knjige, posebno tijekom predškolskog perioda, djetetov rječnik će postati bogatiji i njihova sposobnost razmišljanja će rasti zajedno s njihovim intelektualnim napretkom. Na ovaj način djeca će naučiti da slušaju i da govore. Odrast će kao individue koje vole čitanje. Dok se nešto čita djeca često postavljaju pitanja, jer ona uče postavljajući pitanja. Treba im pružiti logične i zadovoljavajuće odgovore. Njihova pitanja nikada ne smiju biti ignorirana ili podcijenjena. Nikada ih ne treba dezinformirati. Djeci nikada ne dosadi slušanje istih priča svaki put iznova. Ovo im pomaže pri upoznavanju rječnika i olakšava upijanje poruke koju knjiga pruža.

Prije svega, ako odrasli kod kuće stalno čitaju i međusobno dijele mišljenja o temama i karakteristikama knjiga koje čitaju, djeca će razviti interes za čitanjem. Čitanje počinje od porodice. Čak i malo dijete koje ne zna ni čitati ni pisati drži knjigu, lista je, zagleda slike, postavlja pitanja o knjizi i na kraju čitanje postaje prirodno kao unos hrane i pića. U kratko, ako čitanje ima svoje mjesto u našem životu i naša djeca će čitati.

Popis literature

Arnold, D. H. i sur.: Accelerating language development through picture book reading: Replication and extension to a videotape training format, Journal of Educational Psychology, 1994., 86, 235 – 243. U: Čudina – Obradović, M., Igrom do čitanja, Školska knjiga, Zagreb, 1991., str. 35.

Cvetković – Lay, J., Darovito je, što ću s njim?, Alinea, Zagreb, 1999.

Cvetković – Lay, J., Ja hoću i mogu više, Alinea, Zagreb, 2002.

Čudina – Obradović, M., Igrom do čitanja, Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Diamond, M., Hopson, J., Čarobno drveće uma, Ostvarenje d.o.o., Lekenik, 2001.

Đurek, V., Vježbe za razvoj grafomotorike, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

Goldberg, S., Razvojne igre za predškolsko dijete, Ostvarenje d.o.o., Lekenik, 2003.

Hitrec, G., Kako pripremati dijete za školu, Školska knjiga, Zagreb, 1991.

Mc Cormick i Piestrup, A. (1984.): A Computer in the Nursery School. U: Cvetković – Lay, J., Darovito je, što ću s njim?, Alinea, Zagreb, 1999., str. 174.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD