|
LANDAU – KLEFFNER
SINDROM
POVIJEST I NOMENKLATURA
1957. g., Landau i Kleffner, opisali su tzv. «sindrom stečene afazije
s konvulzivnim poremećajem» kod šestero djece. Kasnije je otkriveno
da su problemi s jezikom
u te djece različiti od tipične afazije u dječjoj dobi, koja je obično ekspresivne
naravi. Stečena epileptička afazija je opisana i kao slušna agnozija (Rapin,
1997.). Epileptička aktivnost u jednom ili oba slušna područja u temporalnom
režnju, koja ukazuje na abnormalnu EEG aktivnost od samog početka je smatrana
razarajućom za ta područja. Nefunkcionalnost tih područja utječe na gubitak
jezika.
Mantovani i Landau pratili su šestero spomenute djece zajedno s još četiri
i otkrili da su rezultati varijabilni: kod petero djece je otkrivena uredna
jezična funkcija kao i u odraslih (Mantovani i Landau, 1980.) Zbog toga hipoteza
o korelaciji jezičnih simptoma s epileptičkom aktivnošću nije prihvaćena
kao vrlo bitna (Deonna, 1977; Holmes, 1981.).
1989. g. Međunarodni Antiepileptički Savez smjestio je ovaj sindrom u klasifikaciju
«epilepsija i sindroma karakteriziranih fokalnim i generaliziranim napadima»
(Commission on Classification and Terminology of the International League
Against Epilepsy, 1989.). U tu kategoriju bio je uključen napad kod kojeg
je nalaz
u EEG-u karakteriziran šiljak – val kompleksom za vrijeme spavanja kao zaseban.
U novije vrijeme uočene su neke zajedničke karakteristike između tih dvaju
sindroma, i postavljalo se pitanje jesu li to dvije različite pojave ili
podvrste istog sindroma (Deonna i Roulet, 1995; Hirsch, 1995; De Negri, 1997;
Smith,
1998; Rossi, 1999; Tassinari, 2002.).
KLINIČKA SLIKA
Stečena afazija je postala zanimljivija otkad su napadi uočeni u samo
70 do 80% pacijenata (Beaumanoir, 1985; 1992; Paquier, 1992.). Javlja
se obično između
treće i osme godine, i češća je u dječaka nego u djevojčica (Beaumanoir, 1985.).
U početnoj fazi nastajanja, afazija se obično teško otkriva, te je progresivna
sa spontanim poboljšanjima i pogoršanjima. Poremećaj je najčešće opisan kao
slušna agnozija, što potvrđuje činjenica da u mnogim slučajevima oštećenje
sluha spada u početnu dijagnozu (Rapin, 1997). U nekim slučajevima početak
može biti iznenadan i mogu se pojaviti različiti tipovi afazija (Soprano, 1994.).
Vrijeme koje može proteći od smanjene sposobnosti razumijevanja jezika do ekspresivne
afazije je različito. Općenito, ustanovljeno je da je prijašnji psihomotorički
i jezični razvoj pacijenata bio normalan. Detaljnije istraživanje jezičnih
sposobnosti pokazalo je da je devet od dvanaest pacijenata prije pokazivalo
karakteristike razvojne disfazije (Soprano, 1994.). Vrlo rijetko, mucanje može biti
jedna od karakteristika (Tutuncuoglu, 2002.), premda je vrlo teško razlikovati
pravo mucanje od oštećena govora s ponavljajućim elementima u ranim etapama
stečene epileptičke afazije.
Prisutne su neuropsihološke smetnje i smetnje u ponašanju, a najčešće pojave
su hiperaktivnost i deficiti pažnje. Uočeno je da djeca s tako ozbiljnim poteškoćama
u razumijevanju jezika pokazuju psihotična i autistična obilježja jedino ako
se afazija pojavi u ranijem razdoblju (Deonna, 1982; Fejerman i Medina, 1986;
Deonna, 1991; Klein 2000.).
Napadi su uočeni u 70 do 80% pacijenata i mogu se pojaviti prije i poslije
samog nastanka afazije (Deonna, 1977.). Najčešći dodatni znakovi su: mioklonija
očnog kapka, treptanje očima, automatizmi i djelomični motorički ispadi sa
sekundarnom generalizacijom.
ETIOLOGIJA
Landau – Kleffner sindrom naizgled asocira na cerebralnu patologiju
(npr. akutne upalne bolesti, artritis, cistircekoza, tumori i arahnoidna
cista) (Cole, 1988;
Otero, 1989, Pascual – Castroviejo, 1992; Nass, 1993; De Volder, 1994.).
Operacijski zahvati na četrnaest pacijenata s Landau – Kleffner
sindromom na patološkom
odjelu ukazali su na različite abnormalnosti (Smith, 1992.). Ipak, jezična
simptomatologija interpretirana je kao disfunkcionalni poremećaj povezan
s bilateralnim epileptičkim EEG izbijanjem u temporalnom režnju
(Landau i Kleffner,
1957; Gordon 1990, 1997; Beaumanoir 1992.). Brza reakcija na antiepileptičke
lijekove u nekih pacijenata s Landau – Kleffner sindromom ukazuje na bilateralno
epileptičko izbijanje (Fejerman, 2000; Dalla Bernardina, 2002.).
PATOGENEZA I PATOFIZIOLOGIJA
EEG najčešće pokazuje kratka odstupanja temporalnog ili temporo –
okcipitalnog režnja i promjene u valovima, bile one simetrične
ili asimetrične. Tipičan
EEG nalaz vidljiv je za vrijeme spavanja u kontinuitetu od 1.5 do 5 Hz, što
se može vidjeti u 85 % zapisa (Beaumanoir, 1992; Deonna i Roulet; 1995; De
Negri, 1997; Smith, 1998.). Ustanovljeno je da je kod većine slučajeva ishodište
u primarnoj epileptičkoj regiji (Morrell, 1995.).
Nekoliko autora naglasilo je povezanost između abnormalnih izbijanja kod
Landau – Kleffner sindroma i dječje epilepsije (Dulac, 1983; Cole, 1988,
Deonna i
Rouletz, 1995.). Kod neke djece epilepsija s ishodištem u centralnim strukturama
prethodila je nastanku Landau – Kleffner sindroma (Fejerman i Medina, 1986;
Cole, 1988; Deonna, 1993, Fejerman. 2000.). Postavljalo se pitanje povezanosti
između učestalosti abnormalnog EEG izbijanja i stupnja jezičnih smetnji.
Praćenjem pacijenata s Landau – Kleffner sindromom, EEG nalaz kod svih pacijenata
ukazao
je na kontinuiran šiljak i odstupanja u valovima (Tassinari, 2002.). Duljim
praćenjem i promatranjem tih pacijenata, nađena je čvrsta povezanost između
trajanja šiljak – val kompleksa i oštećenja u jezičnom sustavu (Robinson,
2001; Veggiotti, 2002.).
Predloženo je da su abnormalne EEG aktivnosti i napadaji manifestacije abnormalnosti
područja za govor, a ne uzrok afazije (Holmes, 1981.). Što se tiče patofiziologije
Landau – Kleffner sindroma, bila je predložena specifična hipoteza da ustrajno
paroksizmalno izbijanje za vrijeme dužeg vremenskog perioda sinaptogeneze
može pojačati sinaptičke kontakte rezultat čega je degeneracija neuroloških
funkcija
koje posreduju u normalnom ponašanju. Pojačanje tih nepravilnih kontakata
za vrijeme razvoja temporo – parijetalnog područja proizvodi trajnu jezičnu
disfunkciju
kod bilateralnih paroksizmalnih izbijanja (Morrell, 1995, Smith, 1998.).
Nadalje, pravovremeno liječenje je jedini način u prevenciji trajne afazije.
Ovaj mehanizam
također objašnjava zašto eventualna normalizacija EEG-a nije nužno povezana
s kliničkim poboljšanjem. Epileptičko EEG izbijanje je također bilo prisutno
u određenom postotku pacijenata s razvojnom disfazijom (Maccario, 1982; Echenne,
1992; Picard, 1998.).
Magnetoencefalografija se koristila za utvrđivanje područja u kojem se nalazi
žarište epileptičkog napada u djece s Landau – Kleffner sindromom. Izvršena
je temeljna studija na četvero dešnjaka s Landau – Kleffner sindromom uključujući
EEG i magnetoencefalografiju što je omogućilo pretkiruršku evaluaciju tri
do šest godina nakon prvih znakova jezičnog pogoršanja. Zaključeno je da
je Sylviusova
brazda područje epileptičkog izbijanja kod Landau – Kleffner sindroma zahvaljujući
magnetoencefalografiji koja je dala vrlo važne informacije o izbijanjima
u kortikalnom području (Paetau, 1999.). Kod devetnaest pacijenata sa sumnjom
na dijagnozu Landau – Kleffner sindroma bila je preporučena magnetoencefalografija.
Rezultati upućuju na to da magnetoencefalografija može pomoći u eliminiranju
abnormalnih EEG napada kada je operacija preporučena pacijentima s takvim
stanjem
(Sobel, 2000.).
Abnormalni slušno evocirani potencijali su uočeni u nekoliko pacijenata s
Landau – Kleffner sindromom. Neki autori ukazuju na normalne slušno evocirane
potencijale
i abnormalno dugu latenciju evociranih potencijala (Fejerman i Medina, 1986.).,
dok drugi ukazuju na abnormalne slušno evocirane potencijale i srednju latenciju
evociranih potencijala (Isnard, 1995.). Zapaženo je unilateralno smanjenje
napona kasnih slušno evociranih potencijala u temporalnom režnju, što je
utjecalo na trajnu disfunkciju asocijativnog slušnog područja (Wioland, 2001.).
Sve
studije potvrđuju hipotezu o manjku aktivacije u tom području.
EPIDEMIOLOGIJA
Broj slučajeva s Landau – Kleffner sindromom je nepoznat. Beaumanoir
je 1992. g. zabilježio najmanje 198 slučajeva.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Progresivna degenerativna neurološka oštećenja najčešće utječu i
na jezične sposobnosti. Strukturalne lezije dominantne hemisfere
u djece ispod pet godina
ne utječu negativno na jezični razvoj jer je za tu funkciju zaslužna nedominantna
hemisfera. Nadalje, recepcijska i ekspresijska afazija nije karakteristična
za mlađu djecu sve dok ne dođe do disfunkcije temporalnog režnja. Akutna
afazija u djece kronološke dobi od dvije do osam godina, bez unilateralne
stečene pareze
ili simptoma encefalitisa, najčešće vodi do dijagnoze Landau – Kleffner sindroma.
Mnogo se raspravljalo o tome gdje su granice između Landau – Kleffner sindroma
i epilepsije čiji je nalaz u EEG-u karakteriziran šiljak – val kompleksom
za vrijeme spavanja (Hirsch,1990; Tassinari 1995; Smith, 1998; Tassinari,
2002.).
Taj tip EEG-a je također uočen u nekoliko djece s primarno generaliziranim
epi napadajima s ishodištem u centralnim strukturama (Fejerman i Di Blasi,
1987; Roulet, 1989; Fejerman 1996; 2000.).
Diferencijalna dijagnoza Landau – Kleffner sindroma kod rane progresije i
razvojne disfazije povezane s EEG izbijanjem može biti vrlo teška. To se
odnosi i na
djecu s autizmom, teškoćama u razvoju i epilepsijom (Tuchman i Rapin, 1997.).
Ipak, mnogi slučajevi Landau – Kleffner sindroma su na početku dijagnosticirani
kao psihoze i emocionalni poremećaji zbog nastale nesposobnosti u razumijevanju
govora. Nažalost, u značajnom broju slučajeva, dijagnoza je zakašnjela.
PROGNOZA
Napadi se najčešće kontroliraju antiepileptičkim lijekovima, dok
su abnormalnosti EEG-a vidljive i nakon nekoliko godina. Jezični
poremećaji se nikad ne mogu
ukloniti kod većine pacijenata (Mantovani i Landau, 1980; Paquier, 1992.).
U puno slučajeva nije pronađena veza između porasta EEG odstupanja i afazije.
LITERATURA
Internet: http://web.ask.com/redir
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
SEMINARSKI
RAD
|
|