Razmatranje logistike u proizvodnim, odnosno u procesnim poduzećima je
svakako imperativ vremena. To se, posebno, odnosi na preduzetne sisteme
sa zastarjelim i nekonkurentnim tehnologijama kao što je to slučaj sa
preduzećima u zemljama koje još uvjek prolaze tranzicijske porocese.
Proizvodnja može biti uspješna ako zadovoljava potrebe kupaca i uspješno
konkuriše na globalanom tržištu. Osim toga, svako nacionalno preduzeće
mora temeljiti svoj razvoj na proizvodnji. Savremena proizvodnja je sve
kompleksnija u pogledu sudjelovanja tehnologije ili proizvodnih postupaka
odnosno operacija. U kompleksnoj procesnoj proizvodnji logistika je posebno
važna. Naime, logistika u proizvodnji je najviše povezana sa alokacijom
inputa, a u prvom redu reprodukcijskog materijala i opreme za ugradnju.
Učinkovita se logistika temelji na savremenoj informatičkoj tehnologiji.
Imajući u vidu da u procesnoj industriji do punog izražaja dolazi kvalitet
postupaka, posebna pažnja je potrebna kod pravovremenosti i količinskom
sadržaju prilikom alokacije inputa u samoj proizvodnji.
Proizvodni proces će biti učinkovit ako se obave i prethodne radnje koje
počinju sa nabavkom. Već prilikom nabavke je potrebna velika koordinacija
sa pripremom, skladištem i posebno proizvodnjom. Priprema proizvodnje
je takođe bitni dio logističkog proizvodnog sistema. Kvaliteta pripreme
zavisi već o razvoju proizvoda kojim su definisani svi tehnički, komercijalni
i finansijski gabariti. U sklopu logistike u proizvodnji posebno je važno
pitanje kvaliteta ne samo proizvoda nego i postupaka, pripreme, nabavke,
te same proizvodnje i informatičke tehnologije.
2. POSEBNOST PROCESNE PROIZVODNJE
Organizacija procesne proizvodnje je sistem s velikim brojem operacija
koje su izvor visokih troškova.To proizlazi iz kompleksa koji započinje
nabavkom, a nastavlja se kontrolom materijala i pripremom, te konačnom
raspodjelom po određenom programu na pojedine operacije. Sve je to kontrolisano
kako bi se ostvario kvalitet ne samo proizvoda nego i cijelog procesa
ali uz optimalane troškove.
Razmatranje proizvodne odnosno procesne logistike polazi od analize
same procesne proizvodnje. Poznati su tipovi proizvodnje:
• pojedinačna proizvodnja.
• serijska proizvodnja.
• masovna proizvodnja.
• kontinuirana ili procesna proizvodnja.
U idealnom slučaju svaka od navedenih vrsta proizvodnje može imati elemente
procesa. Ako bismo ulazili u kompleksniju analizu, onda bismo usporedna
obilježja pojedinih vrsta proizvodnje mogli prikazati kao na slici l.
Slika 1. Glavne razlike između proizvodnih sustava
Izvor: Fraidoon,M.,(1998):Engineering Management, Harlow,England
:Addison Wesley Langoman, str.407.
Posebne procesne proizvodnje su, prije svega, njezino vrijeme izgradnje
i vrijeme izvođenja procesnih operacija. Vrijeme izgradnje se sastoji
od modeliranja i memoriranja operacija uz pomoć informacijskih tehnologija.
U vremenu izvođenja je bitna organizacija i kontrola.
Osnovno je obilježje procesa veleki broj i kompleksnost operacija.Proizvodne
operacije imaju svoje posebni značaj:
• proizvodni postupci, kao što su nabavka, organizacija proizvodnje
i kontrola zaliha, često se temelje na računarskim sistemima te u modernim
proizvodnim operacijama informacijske tehnologije imaju značajnu ulogu;
• proizvodni sistemi su angažirani u svrhu proizvodnje dobara ili usluga
i zato moraju biti u stanju odgovoriti zahtjevu za količinom izlaznih
proizvoda, ali i zahtjevu za proizvodnjom više proizvoda (mix);
• upravljanje materijalima pokriva proces ulaska i izlaska materijala
iz fabrike;
• upravljanje ljudskim resursima je posebno važno, jer zaposlenici u
proizvodnoj jedinici posjeduju širok spektar kvalifikacija i upravljanje
takvom raznolikom grupom ljudi zahtjeva izuzetnu vještinu.;
• upravljanje kvalitetom je danas nezaobilazan zahtjev i potreba svake
proizvodnje.
Trendovi u proizvodnji odnose se na skraćivanje vremena isporuke i smanjenje
veličine serije. Proizvodnja se često odvija tako da se čekaju narudžbe
prije nego što se pokrenu materijali, kapaciteti i ljudstvo. Posebno
su bitne informacije o narudžbama kupaca, a na temelju istraživanja
tržišta. Narudžbe kupaca i predviđanja prodaje predstavljaju inpute
za planiranje proizvodnje. Na temelju saznavanja količine gotovih proizvoda
i nedovršenih proizvoda, kontroliše se širina proizvodnje, a informacijama
se hrani i nabavlja kako bi se omogućio potreban ulaz sirovina.
3. LOGISTIKA U PROIZVODNOM PROCESU
3.1. Temeljni elementi proizvodne logistike
Prema već poznatoj definiciji logistika poduzeća je ukupnost zadataka
i mjera koje proizlaze iz ciljeva poduzeća a odnose se na optimalno
osiguranje materijalnih, informacijskih i vrijednosnih tokova u transakcijskom
procesu poduzeća. Prema navedenom izvoru u logistiku proizvodnje spadaju,
između ostalog:
• razmatranja: proizvoditi ili kupovati,zajednički sa nabavkom,
• stuktura proizvodnje prema logističkim aspektima,
• planiranje proizvodnje i upravljanje proizvodnjom,
• oblikovanje fizičkog i informatičkog toka kroz proizvodnju.
Logistika je u ovom slučaju koncept koji obuhvata tok robe od nabavljača,
kroz proizvodno postrojenje i van do kupaca. Ovdje treba posebno napomenuti
da se razmatra funkcija logistike u procesnoj organizaciji. To znači
da logistika treba pokriti aktivnosti nabavke reprodukcijskog materijala,
distribucija u samom procesu proizvodnje i u nekim prilikama i isporuku
kupcima. Dakle, logistika pokriva mnoga područja unutar proizvodne okoline
kao što su: nabavka, prihvat robe, poluproizvodi, kontrola zaliha, skladištenje
gotovih proizvoda i distribucija do kupaca. U to je uključeno nekoliko
tehnika kao: „upravo na vrijeme“ (JIT) i planiranje potreba materijala
(MRP). Mnogo je stvari koje treba uzeti u obzir prilikom nabavke. To
uključuje specifikacije na osnovu kojih se materijali ili komponente
kupuju, cijenu proizvoda i popust zbog količine, vrijeme i način dostave,
način plaćanja.
Prema slici 2 vidi se da proces kreće od nabavke preko skladišta i pripreme
u proizvodnju. U proizvodnom procesu (PR) se vrši kontrola kvaliteta
(Q) uz potporu informacijskih tehnologija (IT). Prema tome, logistika
je sastavljena od nekoliko posebnih procesa koji sudjeluju u optimalizaciji
proizvodnog procesa.
3.2. Nabavka
Treba imati u vidu da troškovi materijala po jedinici, posebno u procesnim
industrijama, često dostižu visok postotak ukupne cijene proizvoda.
U modernoj tehnološkoj industriji ovaj trend je uzlazan. Dio vrijednosti
reprodukcijskog materijala koje preduzeća kupuju u ukupnom proizvodu
raste, a dio vrijednosti jedinica proizvedenih u kući pada zajedno sa
režijskim troškovima povezanim sa tim aktivnostima. Zbog toga značenje
logistike nabavke raste.
Slika 3. pokazuje jedan pristup nabavki gdje više službi učestvuje u
nabavnom procesu. To se događa kada je preduzeća u ovisnosti o dobavljačima.
Kompleks nabavke itekako povećava troškove koji se mogu smanjiti osiguranjem
dugoročne saradnje sa dobavljačima. Cilj saradnje je osigurati dobavljače
koji će pažljivo raditi i brzo mijenjati plan i tehnologiju kako bi
zadovoljili promjenjive potrebe kompanije. Odnos između kompanije i
dobavljača treba biti partnerski. Dobavljač treba sarađivati sa projektnim
timom preduzeća kako bi razvijao nove proizvode.
Slika 3. Tok proizvodnje i informacija unutar postrojenja
Izvor: Fraidoon, M.,(1998):Engineering Management, Harlow,England
:Addison
Wesley Langoman, str.416.
Sniženje režijskih troškova, može se osigurati samo povećanjem vrijednosti
kupljenih proizvoda, odnosno kooperantske proizvodnje inputa, kako to
pokazuje slika 4.
GODINE
Slika 4. Trend u sadržaju proizvoda
Izvor: Fraidoon,M.,(1998):Engineering Management, Harlow, England:
Addison Wesley Langoman, str.417.
Proizvođači su često nervozni zbog kupovine kritičnih komponenti od
jednog, malog dobavljača. Međutim, to je često najbolja metoda koja
osigurava kontinuitet nabavke. U cilju učinkovite logistike proizvođač
mora sarađivati sa dobavljačem koji treba raditi kao nastavak kompanije.
Proizvođač može sarađivati sa dobavljačem u svrhu poboljšanja cjelokupnog
kvaliteta. Na taj način proizvođač može eliminisati mnoge svoje unutarnje
inspekcije i kontrole koje je obavio dobavljač. Uštedu je moguće podijeliti
sa dobavljačem tako da oba subjekta imaju koristi od saradnje.
3.3. Kontrola materijala
Skladište s kontrolom materijala ima veliku ulogu u ostvarivanju učinkovite
logistike u procesnoj proizvodnji. S obzirom da je poznati cilj skladišta
da bude što manje, logistički se posebna pozornost posvećuje kontroli
materijala. Uobičajeno se koriste dva sistema za kontrolu toka materijala
unutar fabrike: „upravo na vrijeme“ (JIT), i planiranje potreba materijala
(MRP), kako to pokazuje slika 5. Oba sistema su dostupna u obliku računarskih
programa koje proizvode nekoliko proizvođača. Sistemi uključuju više
od informacijske tehnologije i zahtijevaju temeljne promjene u načinu
na koji poduzeće vodi svoje poslovanje. Tehnika planiranja je ona u
kojoj se zalihe koje drži preduzeće mjere u obliku sati proizvodnje,
a ne u danima ili mjesecima. Razvijena je bliska poslovna saradnja između
preduzeća i njegovih dobavljača tako da se materijali i komponente dostavljaju
onda kada su potrebni i idu direktno od postrojenja nabavljača do postrojenja
proizvođača. Troškovi koji nastaju zbog rukovanja i skladištenja proizvoda
su minimalni iako je povećan rizik koji kašnjenje dostave ima na proizvodnu
liniju. MRP je metoda naručivanja i organiziranja materijala koji su
potrebni u proizvodnji. Ovo je sad prošireno na druga područja izvan
materijala i često se naziva sistem upravljanja proizvodnjom i zalihama,
a JIT je alat za planiranje i kontrolu zaliha i kapaciteta u proizvođačkim
kompanijama. On povezuje dnevne zadatke svih funkcija unutar organizacije
sa cjelokupnim okvirima i planovima i na taj način ima pregled cjelokupnog
rada, odnosno povezuje navedene tehnike.
Slika 5. Primjer planiranja i naručivanja materijala
Izvor: Fraidoon,M. (1998): Engineering Management, Harlow,England:
Addison Wesley Langoman, str.415.
MRP program omogućuje komercijalnu pomoć u predviđanju zaliha, toka
novca, plata, obrade prodajnih narudžbi, obrade nabavnih narudžbi, skladištenja
poluproizvoda, planiranja materijala i kapaciteta. On omogućuje mjerenje
napredovanja na osnovi plana. Jedna od ključnih funkcija kontrole materijala
je minimiziranje količina zaliha materijala, poluproizvoda i dovršenih
proizvoda. Višak zaliha veže kapital koji se može korisno upotrijebiti
u drugom poslovanju. Nije više dovoljno moći bilježiti količinu zaliha
koje se drže u proizvodnom postrojenju, nego sistem mora biti u mogućnosti
predvidjeti širinu prodaje i upravljati zalihama tako da se nivo zaliha
održava na minimumu.
3.4. Priprema proizvodnje
U procesnoj proizvodnji priprema proizvodnje ima ključni utjecaj na
cijenu proizvoda i vrijeme potrebno da dođe na tržište što konačno može
uticati na njegov tržišni dio i šanse da proizvod uspije. Proizvodnja
počinje već prilikom razvoja proizvoda gdje se unose zahtjevi u cilju
učinkovite logistike. Ovo je poznato kao projektovanje za proizvodnju,
a može se nazvati i logističko projektovanje. Stručnjaci u sklopu pripreme
treba da iskoriste prednosti postrojenja kao što je automatizacija da
bi poboljšali učinkovitost procesa, smanjili troškove dijelova, smanjili
potrebnu količinu novih alata i smanjili poluproizvode i troškove rukovanja
njima.
U tome im izuzetno pomažu informacijske tehnologije. Naime, računarski
projektni alati koji sadržavaju proizvodna pravila pomažu projektantima,
ali za maksimalan učinak u projekt treba biti uključena i proizvodnja.
Osim toga, projektanti moraju razumjeti proizvodni proces i njegova
ograničenja. U cilju stimulacije razvojni stručnjaci se trebaju ocjenjivati
na osnovi komercijalizacije proizvoda, a ne na osnovi brzine završetka
projekta.
Slika 6. prikazuje funkcije koje se uključuju u tipično projektovanje
za proizvodnju.Većina funkcija kao što su marketing, projektovanje i
proizvodnja su uključeni u fazu zahtjeva na proizvod. Važno je da su
i dobavljači uključeni u ovu i kasniju projektantsku fazu budući da
cijenu finalnog proizvoda u velikoj mjeri određuju materijali i komponente
koje se kupuju pa je važno da se oni izaberu zajedno sa nabavljačem.
U svakoj fazi procesa projektovanja za proizvodnju se trebaju uvažiti
zahtjevi kupaca. Ako oni nisu zadovoljeni, tada proizvod neće biti uspješan
ma kako učinkovito bio proizveden.
Slika 6. Funkcije koje se uključuju u pripremu
proizvodnje
Izvor: Fraidoon,M.,(1998): Engineering Management, Harlow,England:
Addison Wesley Langoman str.419.
3.5.Upravljanje kvalitetom
Uz pojam kvaliteta se vežu razne definicije. Taj termin se upotrebljava
za proizvode ili usluge koji udovoljavaju očekivanjima kupaca, ali vrijedi
i interno za preduzeće. Politika kvaliteta može se, dakle, odnositi
na ukupno poslovanje, ali kvalitet proizvoda ili usluga mora biti predmet
posebnog razmatranja. Kada su u pitanju proizvodi ili usluga onda treba
imati u vidu sljedeće elemente kvaliteta:
• učinak,
• svojstva,
• povezanost,
• trajnost,
• cijena,
• korist,
• izgled .
Kupac mora imati osjećaj da proizvod ili usluga vrijedi novca kojeg
je on izdvojio. Dakle, kupac je konačan sudac kvaliteta, a preduzeća
moraju imati pojedince ili timove sa zadaćom da poboljšaju kvalitet
i predlože planove koji će poticati inovacije i promjene. Formalno,
odjel kvaliteta je zadržan, ali u mnogo manjem obimu izvršavajući savjetničku
funkciju. U svakom slučaju upravljanje kvalitetom utiče na ukupnu učinkovitost
preduzeća i sastavni je dio logističkog sistema u procesnoj industriji.
U sklopu proizvodnje je posebno važan kvalitet materijala koji se nabavljaju,
isto kao i kvalitet jedinice koja je izgrađena u kući. U prošlosti je
naglasak stavljan na kupovanje po najnižoj cijeni i upotrebu unutarnjih
inspekcija i jednostavnih testiranja kako bi se kontrolisao kvalitet
kupljenih materijala. Ovo se pokazalo kao vrlo skupo pa se umjesto inspekcije
od dobavljača traži certifikat usklađenosti. Na taj način se zahtjev
za kvalitetom kupljenih proizvoda premjestio od postrojenja proizvođača
na postrojenje nabavljača. Preduzeća su došla do zaključka da je kvalitet
jedno od najdjelotvornijih i najmoćnijih oružja u borbi s konkurencijom
i kod proizvoda i kod usluga. Kvalitet treba biti način razmišljanja
i jednom kada se prihvate niži standardi oni ubrzo postanu norma u organizaciji.
Slika 7. prikazuje ravnotežu kvaliteta-troškova. Kada se uvodi sistem
kvaliteta pojavljuju se slijedeći troškovi:
• troškovi prevencije kao npr. kvalitetna obuka za osoblje, provjeravanje
kvaliteta i interno i kod nabavljača, razvoj procesa i procedura kvaliteta.
• troškovi nastali zbog održavanja kvaliteta putem procjenjivanja, inspekcija
i testiranja robe u postrojenju i robe koja se kupuje.
Troškovi koji nastaju zbog toga što se proces ne odvija kvalitetno (poznati
i kao troškovi nekvaliteta) premašuju troškove uvođenja kvaliteta što
je prikazano na slici 7. U troškove nekvaliteta su uključeni troškovi
dorade robe i škarta, garancijskih popravaka i zamjene neispravne robe
te vrlo ozbiljni troškovi zbog gubitaka kupaca.
Slika 7. Odnos kvaliteta - troškova
Izvor: Fraidoon,M.,(1998):Engineering Management, Harlow,England:
Addison Wesley Langoman, str.423.
Dobar sistem upravljanja kvalitetom mora težiti ka ciljevima za poboljšanja
kao što su stimulacija i mjera napredovanja. Ciljevi, na primjer, mogu
biti smanjenje škarta u postrojenju, smanjenje garancijskih reklamacija.
Dakle, treba težiti jednom permanentnom poboljšanju kvaliteta za što
je potreban informacijski sistem koji će skupljati i analizirati ove
podatke te pratiti njihovo kretanje.
3.6. Informacijska podrška
Preduzeća su u proteklom vremenu uložila u informacijske sisteme u svim
područjima, od projektovanja, proizvodnje, prodaje do marketinga. Menadžeri
su upoznati sa osnovnim informatičkim baziranim sistemima kao što je
obrada teksta, softveri za prezentaciju i za tablične proračune. Međutim,
mnogi informatički projekti nisu ispunili očekivanja. Računali mogu
standardne, racionalne zadatke izvršiti brže i jeftinije od čovjeka.
Ali je i intuitivno razmišljanje je jako važno u savremenom poslovnom
okruženju. U svakom slučaju informatičke tehnologije treba mijenjati
skladno potrebama i njihovim mogućnostima da učinkovito djeluju na proizvodne
procese.
Informacijske sisteme treba projektovati s obzirom na savremene poslovne
probleme, a ne na temelju prošlosti. Ne treba težiti tome da se kompjuterizira
ono što je učinjeno sada nego je važnije otkriti što se treba učiniti
i onda to kompjuterizirati. Poslovni proces se treba analizirati, potpuno
razumjeti i tada doraditi.
Slika 8. prikazuje jedan primjer integriranog informacijskog sistema
koji omogučava učinkovitost, ne samo logistike, nego kompletnog proizvodnog
i poslovnog sistema.
Slika 8. Integrirani it sistem
Izvor: Fraidoon,M.,(1998):Engineering Management, Harlow,England:
Addison Wesley Langoman, str.429.
Integrirani informacijski sistem omogućava preduzeću da učinkovito radi
sa sistemima dobavljača pa narudžbe idu direktno od kupaca u proizvodno
postrojenje: kontrolisu se zalihe, naručuju se podizvođači, planira
se proizvodnja, provjeravaju kreditni limiti i pripremaju fakture. U
tom slučaju se može, kod prodaje po narudžbi, gdje je veličina serija
manja i vrijeme dostave kraće, povećati učinkovitost i smanjiti troškove.
Naime, preduzeća često čekaju da se narudžba zaprimi prije nego angažuju
materijale, kapacitete i sredstva. Zato se proizvodi po narudžbi, a
ne po prognozi o mogućoj prodaji. To omoggućava čvršću kontrolu zaliha,
ali i traži učinkovit sistem proizvodnog menadžmenta koji može izvršiti
brze promijene u rasporedu proizvodnje.
ZAKLJUČAK
Na temelju prethodnih razmatranja se može doći do više zaključaka.
Prije svega, elementi logistike se nalaze u svim dijelovima poslovnog
procesa, a posebno u proizvodnji. Poseban naglasak ovoga rada je na
logistiku proizvodnje gdje se posebna pažnja obraća na nabavku, kontrolu
materijala i pripremu proizvodnje. Učinkovitost proizvodnog procesa
se osigurava upravljanjem, kvalitetom i podrškom informatičkih tehnologija.
LITERATURA
1. Fraidoon, M. (1998): Engineering Management, Harlow, England: Addison
Wesley Langoman.
2. Kelly, J.M. (1997): Upravljanje ukupnom kvalitetom, prijevod: Zagreb,
Potecon.
3. Lacković, Z. (2008): Inženjerski menadžment, Osijek: Elektrotehnički
fakultet Osijek.
4. Segetlija, Z. (2002): Temelji poslovne logistike, Osijek, Ekonomski
fakultet Osijek.
5. Weske, M. (1998): Business Process Management, Potsdam,Germany:Springer
Verlag.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|