OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ ISTORIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Predhistorijsko doba na području Slovenije
Ogromno vremensko razdoblje kada je čovjek živo na najnižem stepenu društvene
svijesti označavama kao period prvobitna zejednice ili kao prazajednica.
Taj period u ljudskom razdoblju nazivamo još i prahistorija. U prvobitnoj
zajednici prije nego što će Rimljani zavladati današnjom Slovenijom čovjek
se mijenjao kao fizičko i duhovno biće. Prema stepenu razvitka i vrsti
materijala po kojim je čovjek izrađivao bio oruđa i oružja dijelimo prahistoriju
na : kameno i metalno. Kameno doba dijelima na: paleolit ( starije kameno
Doba) i neolit ( mlađe kameno Doba), dok metalno dijelimo na : bakarno,
bronzano i metalno doba.
Sva ta razdoblja su zastupljena i na području današnje Slovenije. Svako
od njih ima poseban značaj za društveno – kulturni pravac. Teško ih je
vremenski odrediti jer se na završavaju svugdje u isto vrijeme niti počinju.
Starije kameno doba se završava oko 3000. st.e., mlađe oko 1900. st.e.
, bakarno traje oko 1800 st.e. bronzano od oko 1700 do 1000. St.e. i gvozdeno
do oko 100 do početka našeg doba.
Paleolit na području Slovenije
Nesumnjivo je da je područje današnje Slovenije bilo naseljeno ljudima
već u paleolitsko doba. Najstariji tragovi čovjeka padaju u prvo kameno
doba,a ostaci se nalaze iz vremena posljednjeg međuledenog doba. Najstarija
oruđa datiraju iz perioda od oko 250.000 st.e. u Pekajloj pećini. Tokom
zadnjeg Ledenog Doba Slovenija je bila naseljena Neandertalcima. Ljudi
iz tog perioda su se bili prehranjivali sakupljanjem plodova i biljaka,
a docnije kada je upotreba oružja postala normalna i lovom na divljači
i ribolovom. Takođe su pronađeni ostaci krapinskog čovjeka u Sloveniji
u Betmelovom Spodojlu kod Pojstojne. Naročito je značajno ovo nalazište
jer dokazuje postojanje materijala koje pripada premousterijasnkom periodu
a dokazan je i musterijanski period. Vjerojatno je tada već bila postojala
podjela rada između muškarca i žene. Glavni posao muškarca bila je izrada
oružja i oruđa od kresanog i tesanog kamena, zatim raznih alatki i itd.
od kostiju, kremena... Takvo oružje i oruđe služilo je muškarcu pri lovu,
a ženi u kućnim poslovima. Takođe su se bile žene brinule puno o vatri.
Prva nalazišta paleolitske kulture otkrivena su na Slovenačkom krasu.
Tu su bile otkrivene desetine pećina u čijim je slojevima nađen takav
paleontološki materijal da smijemo pretpostaviti da su u pitanju paleolitske
stanice diluvijalnih lovaca. Prvobitna iskopavanja u ovom području su
vršena bez nekog velikog znanja. Kasnija istraživanja su dokazala da je
Slovenački Kras jedan od najznačajnijih i najbogatijih oblasti naše zemlje
u broju i vrstama paleolitskih kultura. Istraživanja na Slovenačko Krasu
se mogu podijeliti u tri perioda
I- Istraživanja vršena u 19.st. i prvim decenija 20. st.
II- Istraživanja vršena između dvva svjetska rata.
III- Istraživanja nakon drugog svjetskog rata.
Jedna od nazanimljivijih lokacija je Potolčka Zijalka na Olševini. Nalazi
se na ndm. visini od 1700m. Njen sadržaj čini tipična orinjačka kamena
oruđa kao i velika količina predmeta od kostiju, koji su imali praktičnu
i umjetničku namenu. Na nekim koštanim šiljcima paleolitski čovjek urezivo
je izvjesne znake. Ova lokacija je uvrštena kao prijelaz u orinjački period
između musterijanskog i soliteriskog ledenog perioda, u drugu fazu svog
ledenog doba. Kasnije je dokazano da sedimneti ove pećine pripadaju interstadijalu
Wurm I –II. Prema tome, ovom dobu pripadaju i stariji slojevi srednjoevropskog
orinjasijena.
Istočno alpijskoj oblasti pripadaju i stanice paleolitskih lovaca u pećinama
Mornova Zijalka kod Šoštonja i Špehovka nad Hukom Loknjom, kod Gornjeg
Doliča. U prvoj je otkrivena industrija orinjačke epohe, u kojoj su zastupljeni
brojni kvarcitni artefakti. U Špehovki je nađen jedan „ gigantolit“,
čija se pojava inače češće sreće u donjem i srednjem, nego u gornjem paleolitikumu.
Predalpijanksom području pripada i lokalitet Njivice kod Radeča, u kojoj
je zastupljen tz. Kvarcitni orinjasijen, odnosno pseudomustrijen. U pitanju
su kvarcitni artefakti koja u svojim tipološkim odlikakama nose u orinjačkoj
epohi izvjesne crte musterijanske tipologije.
Paeolitik Slovenije se datuje između Riss – Wurmske epohe na osnovu geološke
stratigrafije i tipologije artefakata. U vrijeme malđeg paleolitika nastaju
značanjne promjene. Dolazi do izumiranja neandertalaca i pojave Homo
Sapiensa. Dolazi do sve veće upotrebe kvarca. Takođe i još značajne
promjene u materijalnoj kulturi. Po nalazištu koštanog oružja izdvaja
se Potolčka Zjalka.Ljudi su imali potrebu da uvije idu za životinjama,
pa bi ih tako pratili i vršili nomadski život u potrazi za hranom. Za
razliku od ostalih nalazišta u Evropi, ovdje nema nikakvih morfnih niti
zomorfnih crteža u mlađem paleolitu. U nalazištima su uglavnom pronađeni
plodovi, ostaci nekih biljaka i oruđa. Faunu ovog doba su sačinjavali
uglavnom: sjeverni jelen, pećinski medvjed, mamuti, ris, lisica, konj...
Mezolit
Mezolit na posljednji period divljaštva nakon čega se vrši prijelaz na
period barbarstva – neolit. Materijalna kultura mezolita u početku ima
karakter paleolitkse, a kasnije prelazi na sličnost neolitskoj. Mezolit
se smatra da je trajao od oko 11.000. st.e. do 8 000 st.e. Karakterističnost
mezolitika su novi klimatski sulovi, zatopljenje kao i selidba dotadašnjih
životinja prema sjeveru i njihova izumiranja na ovim prostorima. Kao i
u paleolitu ljudi izrađuju svoje oruđe i oružje prije svega tesanjem i
udaranjem kamenom. Mjestimično se javlja motičarska zemljoradnja. Iz ovog
perioda poznato je nalazište pećine Špehovki kod Donjeg Zgohovića, gdje
su iznad paleolitskih slojeva nađene jednodomne ostve.
Rad na istraživanju Mezolitskog doba pripadaju: H. Volpi, F. Hestettcher,
H. Frayer i dr. U Potolčkoj jami su otkrivena mnogobrojna nalzišta iz
vremena mlađeg paleolita i mezolita, prije svega lovaca i njihovog materijala.
Za razliku od tridesetakk stanica iz vremena paleolita, iz doba mezolita
je veoma malo. Najneospornije nalazište iz mezolita je pećina Špehovki
gdje su otkrivena mezolitska oruđa i oružja ( jednokratni harpun). Otkopano
je i mezolitsko oruđe u jamama kod Šembrijka. Takođe se skupljaju mezolitski
kameni artifakti kod Postojne.
Neolit u Sloveniji
Mnogo življu sliku možemo stvoriti kad je u vezi mlađe kameno doba (
neolit). Tada i u svijetu i kod nas ljudi nisu više lovci nego zemljoradnici
i stalno naseljeni, koji poznaje i posjeduje neke domaće životinje. Stalno
boravi u zemunicama, u četverouglim nadzemnim kućama... Svoje nastambe
najčešće gradi u blizini močvara i rijeka ili u prirodnim jamama i šupama.
Neolitski čovjek je ravnomjerno nastanjen u Sloveniji. Karakteristično
je posuđe od gline ukrašeno raznoraznim ornamentima kao i svugdje u svijetu
rađeno rukom. Oruđe i oružje kojim se bio tadašnji čovjek koristio je
još uvijek od kamena, životnjskih kostiju i roga ali veoma lijepo izrađeno
i ukraašeno. Neolitska kultura je raznolika, na nju utiču mnoge seobe
i pripada raznim kulturnim grupama. Neolitski čovjek sahranjuje svoje
mrtve u pojedinačne grobove i ima određene vjerske predstave. Čovjek živi
u primitivnoj, rodovskoj organizaciji.
Neolit se odlikuje razvitkom uma i raznih sposobnosti homo sapiensa. Sakupljačka
privreda tada dobiva sporadično značenje. U Sloveniji iz neolitskog doba
postoje samo sporadični nalazi, koji ne dopuštaju da ih svrstamo u određenu
kulturnu grupu. Ipak na jednom užem području Slovenija to određenje je
moguće. Stanovnici su tu živjeli ponajviše u kraškim pećinama kao što
su : Predjamni kod Postojne, Škocjanska jama kod Divača, i Bestalovom
smodolu. U Predjamni stanovnici su gradili nastambe i u samim pećinama
ili su pak te pećine ograđivali. Tu je pretspostavlja se lov bio važniji
od zemljoradnje.
Područje Slovenije je bilo važno za širenje uticaja preko srednjoeuropkog
područja pa na Mediteran i Bliski Istok. Alpsko - Lasinjska kulturna grupa
je posve nova pojava u svijetu arheologije. Prije ovg tipa na području
Slovenije je dominirala Sopotska kultura ali ne u tolikom broju materijala
i nalazišta. Alpsko - Lasinjska kultutra ima svoja nalazišta kod Ajdovske
jame kod Krškog. U obom nalazištu se ističu: visone bikonične zdjle, zdjele
na nožice, glinena kašika.... Četvrta protolasinska manifestacija je Alpsko
– Lasinjska kultura. Vjerska predstavljanja su u statuetama, koje se mogu
tretirai kao idoloplastika. Jedan dio životinjskih stueta se može objasniti
kao igračke. Najveći kult je bi „ boginja majka “ „boginja
plodnosti“ ( magna mater). To je bilo prije svega povezano sa zemljoradnjomNeolitsko
doba trajalo je u Sloveniji do oko 1900. st.e.
Bakarno doba
Već pri kraju neolitika počeo je čovjek za svoja oriđa i oružja upotrebljavati
bakar u njegovoj izradi. Razvijeno je rudarstvo s topljenjem bakra, tkanje
i već naprijednije grnčarstvo. Oruđa i posuđa su uglavnom ista kao u neolitiku.
U Ljubljanskom barju imamo specifične zgrade toga doba na kolju ili sojenice.
Drvene kuće sagrađene su naKolju uz obalu jezera. Nalazi u ljubljasnkom
barju se ubrajaju u onu tipa Slavonske kulture. I z ovog perioda Pločnik
kod Prokuplja, pripada čokanskoj kulturnoj grupi.
Dož Poharja i u kolini Idije leže velika rudna nalazišta u Sloveniji.
Lasinjska kultura još uvijek traje na prostoru oko Kranja. Od poluemnih
objekata naznačajnija je tzv „ duga kuće“, karakteristična
poluzemunica iz Cerja Novog. Sojenice se što je karakteristično za Lasinsku
kulturu nalaze na njenoj periferiji, i mogao bi imati funkciju refugiuma.
Podizanje sojeničkog naselja implicira određena tehnička dostignuća. Lasinska
kultura bila je prisutna i u špiljski područjima ( Vrlovka, Ajdanska jama
i Kevderc). No to nisu bili nastambni objekti, nego prije svega usputne
stanice stočara.
Brončano doba
Brončano doba je vrijeme preobražaja ljudi, materijalne kultura i prirede.
To doba je zasada veoma malo ispitano. Nalazišta iz ovog perida su: Drvnova,
Postojna i Radovoljnica. Nova materijalna kultura tog doba je bronca,
legura bakra i kalaja. Naselja brončanog doba nisu više nazaštićena, nego
su opasana zidinama i građena na uzvišenjima. U Sloveniji su nađena votivna
kolica izrađena od bronce. Osim toga nađeno je i raznovrsno obredno posuđe,
u obliku ritona, koje je nekad bilo služilo kao i urna ( Ljubljana).
U Bronzanom dobu mijenjaju se socialno – ekonomski odnosi. Stočarstvo
ima veće značenje. Neki brončano doba dovode u vezu s kretanjem Indoevropskog
stanovništva koje je bilo ratnički raspoloženo, s područja Urala i Velikih
Ravnica. Značajno je i sve veće usavršavanje prerade metala, koji su nađeni
u nekim zgradama, nam pokazuje potrebu za metalom i u manjim naseljima.
Nađene su veće ostavke predmeta, naročito od bronze, koje se dovode u
vezu s taljenjem i livanjem bronze. Vača u Sloveniji je jedno od najznačajnih
nalaza Halštatskog perioda.
Sloveniju je naročito na sjevrne krajeve privlačila nalazišta jantara.
Zbog toga je Slovenija bila važno trgovačko mjesto. Takođe su ih bila
privlačila i nalazišta soli i izlata na prostoru Istočnih Alpih. Glavni
bodeži dugi mač i nož su se dobijali preko Mađarske i Italije. Od oruđa
nađeno je u Sloveniji najviše sjekira. Mrtve sahranjuju u velike mogile,
a kasnije ih spaljuju, a pepeo čuvaju u urnama ili ga kasnije zakopavaju
u zemlju.
Gvozdeno doba
U našim krajevima se oko 100. Počinje upotrebljavati gvožđe, najprije
samo za ukras a kasnije i za oružje. Trgovci su gvožde donosili s juga
iz Italije i Grčke. Starije gvozdeno doba se naziva Halštatsko i u Sloveniji
traje otprilike do oko 400. st.e. Oružje, oruđa i nakit su veoma raznovrsni.
Takođe su se izrađivali i predmeti od bronce tzv. „ situle“.
Stočarstvo, rudarstvo, prerada metala i trgovina su bili izrazito razvijeni.
Kao dokaz velikog uvoza jantara s Baltika nalazimo velika nalazišta u
nekropolama : Vačama, Mosta an Soči, Libne, Poštele su dokaz velike upotrebe,
ali i raznovrstnosti predmeta. Nastaju krupnije promjene u socijalnoj
strukturi. Imućnije se podižu nad manje imućnim. Plemena se prema potrebe
udružuju u plemenske saveze
.
Slovenija je u halštatsko doba gusto naseljena. Naročiti Notrlnska, Kras,
Doljnska, Bela Krajina i Ljubljanska kotlina. Nosioci halštatske kulture
u Slovenii su docnije mnogobrojna Ilirska plemena. Oni pripadaju indoevropskoj
grupi naroda. Oblast Južne Koruške, Furlanske nizije pa do istočnih granica
BiH pripadaju jedinstvenoj kuluri u doba halštata, koja se po svojim tipičnim
osobinama dijeli na više manjih. Glavno ilirsko pleme u Sloveniji su Japodi.
Rimski pisci iz Gvozdenog doba dijele ih na planinske i primorske. Druga
značajna plemena su: Kopijani, Noričani, Histri...
La Ten je mlađe gvozdeno doba. Starije doba se prekida prodiranjem Kelta
sa područja sjevera. Kelti su bili nosioci kulture La Ten, koje otprilike
počinje od oko 400. st.e. Bilo je više plemena Kelta, od kojih u Sloveniju
dolaze Taurisci, koji su se na području Istočnih Alpih pomiješali sa ilirskim
plemenima prije svega Noričanima. Kelti kao ii Iliri su bili prije svega
zemljoradnici a bavili su se i kopanjem ruda, trgovinom i izradom metalnih
oruđa. Norički metalni se mač izrađivao, kao i traženje zlata i ruda u
raznim Slovenskim rijekama, bili su glavni artikli koji su se izvozili
iz područja Istočnih Alpi u sjevernu Italiju. Promet je bio poprilično
velik, jer ne nađen velik broj rimsko – grčkog, sicilijanskog novca i
drugih. Keltsak plemena kovala su svoj novac ali samo neka. Ti novčići
su veoma slični novcu Filipa II Makedonskog. U Istočnim Alpama nisu se
stvarali veliki plemenski savezi za razliku od drugih dijelova Slovenije.
Latenska kultura je prije svega značajna za dobrodošlice Kelta ali nije
uhvatila nekog velikog korijena za razliku od drugih dijelova Evrope.
La Tenska kultura se svuda izmiješala sa ilirsko – halštatskom. Upadom
Kimbra 133. St.e završava se otprilike gvozdeno doba a ovi krajevi potpadaju
pod vlast Rimljana.
LITERATURA