Povelja Kulina bana
Tema
mog rada je „Značaj povelje Kulina bana“, koju je izdao najpoznatiji
bosanski ban (ban Kulin). U daljem radu ću govoriti nešto više o njemu,
njegovim djelim i junaštvu, ali i onom glavnom po čemu je on poznat, Povelji
izdatoj Dubrovačkoj republici za slobodno trgovanje i kretanje po ovim
prostorima. Razlog zbog kojeg sam odabrao ovu temu je to što smatram da
je bio jedna od najznačajnijih ličnosti u historiji Bosne te da je Povelja
koja je njegovo djelo ustvari osnova na kojoj se Bosna gradila. Ove teze
potkrijepljujem primjerima njegovog junaštva, lukavstva i svih osobina
pomoću kojih je nesebično spasio narod Bosne i naravno historijom i činjenicama
vezanim za Povelju Kulina bana. Pored toga, smatram da je jako važno što
su se granice Bosne za vrijeme vladavine Kulina bana, proširile. Pored
poznate Povelje, pisat ću takođersaboru na Bilinom Polju, gdje je naš
ban pokazao veliku lukavost i hrabrost te izvukao tj. spasio sebe i svoj
narod. Boreći se svim sredstvima za bosansku samobitnost, ovaj mudri ban
znao se praviti i nevješt- kako ne razumije u čemu su doktrinarne vjerske
razlike između katoličanstva i paterenstva, naravno, kao sto sam već navelo,
samo da bi i sebi i Bosni skinuo s vrata papu i ugarskog kralja, koji
su mu prijetili da će ga protjerati iz zemlje i zaplijeniti mu imovinu.
Za vrijeme vladavine bana Kulina, pored političke stabilnosti vezuje se
i značajan privredni prosperitet Bosne, utemeljen na razvoju rudarstva
i trgovačkim vezama gdje je glavnu ulogu odigrala upravo temelj naše države,
Povelja Kulina bana.
KULIN BAN
Slijedeći vladar Bosne koji se po imenu spominje nakon bana Borića bio je ban Kulin, poznat kao veliki bosanski ban (Culin magno bano Bosniae)
Moguće je da je Kulin došao na vlast nešto prije smrti cara Manojla 1180., kao bizantski vazal. U svakom slučaju , ban Kulin je poslije 1180. definitivno utvrdio temelje, bosanskoj državnosti.
Boreći se svim sredstvima za bosansku samobitnost, ovaj mudri ban znao se praviti i nevješt- kako ne razumije u čemu su doktrinarne vjerske razlike između katoličanstva i patarenstva, naravno samo da i sebi i Bosni skinuo s vrata papu i ugarskog kralja. Za vladavinu bana Kulina, pored političke stabilnosti vezuje se i značajni privredni prosperitet Bosne, utemeljenna razvoju rudarstva i trgovačkim vezama sa dalmatinskim gradovima, posebno, Dubrovnikom.
Bosanska se država u doba bana Kulina prostirala od Drine do Grmeča, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim Krajevimaoko Sane. Obzirom na njenu teritorijalnu rasprostranjenost papski izaslanik Ivan de Kazamaris predložio je da 1203. u Bosni uspostave tri-četiri biskupije jer je Kulinova zemlja prostrana, velika deset i više dana hoda.
Za vrijeme Kulina bana Bosna se među balkanskim zemljama javlja kao već
izgrađena i stabilna država koja se u diplomatskim spisama različito naziva:
vojvodstvo (ducatus) regia, terra, districtus,, banovina (banatus), te
na kraju regnum (kraljevstvo).
POVELJA KULINA BANA
Ban Kulin je najtipičnija ličnost srednjovjekovne Bosne
i jedini je bosanski vladar koji je ostao sačuvan u tradiciji i narodnoj
poslovici: „Od Kulina bana i dobrijeh dana“
U vrijeme potpune feudalne anarhije u Bosni početkom XV stoljeća jedna
skupina bosanske vlastele obratila se napuljskom kralju Ladislavu da se
bosanske granice potvrde u opsegu koje su imale za vrijeme bana Kulina.
To pokazuje da se u Bosni, zahvaćenoj feufalnim rasulom, dva stoljeća
nakon bana Kulina čuvala uspomena na njegovu vladavinukao doba postojanosti
i državničke mudrosti. Iz ugovora (povelje) o trgovini koji je ban zaključio
dubrovačkom općinom 29.VIII 1189.
Može se reći da je u to vrijeme u Bosni postojala određena struktura vlasti.
Kulin se ponašao kao i svaki drugi patrimonijalni feudalni vladar. On
se smatra vlasnikom cjelokupnog državnog teritorija. Kao gospodar Bosne
on jamči Dubrovčanima slobodu trgovine i kretanja po zemlji kojom vlada.
Oko bana se već nalazi određeni, izvršni i prinudni aparat vlasti, pošto
Kulin obećava dubrovačkim trgovcima zaštitu od eventualnih nasilja i nereda.
Naizad tu je i njegova dvorska kancelarija, što obično predstavlja posljednju
kariku u izgradnji feudalne državne organizacije.
Ova povelja pokazuje da je u vrijeme njegovog izdavanja krajem XII stoljeća
na tlu Bosne postojala država sa svojom osobenom organizacijom vlasti
i određenim pravnim sistemom.1
Ona istovremeno predstavlja prvi pisani dokument koji govori o trgovačkim
vezama Bosne sa Dubrovnikom, koje su sigurno postojale i ranije. Ugovorom
se prema tome, samo određuje jedna uhodana praksa trgovačkog prometa i
veza Bosne sa Dubrovnikom.
Jačanjem tog prometa i veza u Bosni se vremenom izdvajaju mala trgovačka
redišta.
ZNAČAJ POVELJE KULINA BANA
Povelja Kulina bana, je jedan od najvećih i najvažnijih
događaja u historiji Bosne, ona svjedoči o hiljadugodišnjoj tradiciji
Bosne, o kulturnom, istorijskom i etničkom nasljeđu na ovom području.
Poveljom Kulina bana udareni su temelji državnosti Bosne i Hercegovine,
ona nam govori o političkoj i ekonomskoj snazi Bosne prije bana Kulina,
ali i kasnije za vrijeme kralja Tvrtka I kada je Bosna dostigla vrhunac
svoje državne i ekonomske moći, teritorijalne veličine i ugleda. Iz ovih
razloga, trebamo biti ponosni na činjenicu da je Visoko mjesto nastanka
Povelje Kulina bana iz 1189. godine, te da Visoko možemo s pravom afirmisati
kao kraljevski grad. Ta Povelja ustvari znači temelj za daljnji razvoj
Bosne i Hercegovine u političko-privrednom smislu.
Junaštvo Kulina bana
Po ondašnjem običaju vladari su u boju stajali na čelu svoje vojske jer
su junaštvom trebali biti uzor ostalima.
Često se cijela bitka odlučivala dvobojem vojskovođa sukobljenih vojski.
Bizantske kronike kažu za našeg bana da je bio pravi div.
„Tokom borbe udario je mačem svog protivnika po licu tako snažno
da mu se vizir kacige dopola usjekao u meso“
Opasnost za Bosnu i Kulina bana
Bikanova dostava i izvještaj splitskog nadbiskupa da je ban Kulin dao
utočište progranim hereticima iz Splitai Trogira su podstakla papu da
11. oktobra 1200, uputi pismo kralju Emeriku u kojem ga upozorava da ban
Kulin otvoreno štiti heretike te da ga zaustavi u tome.
Ako ban ne istjera heretike iz zemlje i ne oduzme im imanja, moga bi biti
protjeran te postoji mogućnost da u se i zaplijene imanja.
Opasnost za Kulina bana je bila velika. On joj je vješto izbjegao na taj
način, što je stvar produžio i sveo na teološu disputaciju, mjesto da
održi u tom tonu apsolutne osude.
On je tako paralisao sve intervencije u zemlji i sve namjere protiv Bosne,
koje su se možda osjećale s Bikanove strane
Njegova je taktika bila dovoljno jasna: on nije htio otvorene sukobe čiji
bi ishod po njega bio vrlo sumnjiv i koji bi zemlji bez potrebe nanio
velike štete.
Ne izazivajući pape i ne dajući im sumnje o svojoj sklonosti da učini
po njihovoj želji, on je otklonio opasnost unaprijed određene kazne i
dobio je mogućnosti da stvari uglavnom uredi sam.
Napravivši se, da mu nisu izvjesne vjerske pojave u zemlji nisu jasne,
on je tražio obavještenja i pouke te tako oduzeo protivnicima svaki razlog
da protiv njega preuzmu oštre mjere.
Sva intervencija u toj stvari završila se umjesto krvi i progona jednom
legitimskom istragom i vještim kompromisom.
Sabor na Bilinom Polju
Papa Inočentije uputio je 21. novembra 1202 poslanicu splitskom nadbiskupu
Bernardu i svom kapelanu Ivanu.
Papa se obratio ugarskom kralju Emeriku naravno radi vjerskih prilika
u Bosni, te zatražio, kao što sam već navela da Kulin protjera sve heretike
iz zemlje.
Kulin se izvinjavao, odgovarajući da misli da su katolici ustvari heretici
i da bi on s toga poslao neke ljude samom papi da tamo izlože svoje vjerovanje
pa bi ih on utvrdio u dobrom ili odvratio od zlog.
Kulin ban je čak molio papu da pošalhje nekog svog pouzdanika u njegovu
zemlju da taj ispita i pouči njega i njegove ljude. Papa je taj prijedlo
primio i odredio da za tu misiju kapelana Ivana a da bi se uvjerio da
se stvari vode ispravnije pridružio se i nadbiskup Bernard, kao susjed
bolje upoznat sa prilikama 8. aprila 1203 na Bilinom Polju.
Za
lokalitet održavanja zbora Bosanaca i predstavnika Katoličke crkve 1203.,
pored Bilinog Polja u Zenici u novije vrijeme pominje se (a inače i ranije
je tako bilo predlagano) područje Visokog. Po tom tumačenju Bolino
Poili apud Bosna bi trebalo biti u samom središtu bosanske države,
upravo na području Visokog.2 Prema istom prijedlogu radilo bi se o naselju
Bosna, a ne rijeci Bosni. Inače se uzima da je naselje pod nazivom Bosna
postojalo na području Visokog.
Kulin ban se pokazao jako vješt i sebi a i Bosni je skinuo problem sa
vrata.
U vrijeme potpune feudalne anarhije u Bosni početkom XV stoljeća jedna
skupina bosanske vlastele uputila je napuljskom kralju Ladislavu da se
bosanske granice potvrde u opsegu koje su imale za vrijemebana Kulina.
Ovim kao i još mnogim događajima dokazuje se važnost ovog bana, što potvrđuje
i sama narodna izreka „Od Kulina bana i dobrijeh dana“
Zaključak
Nakon završetka samog rada, sa sigurnošću mogu reći da je ban Kulin jedna
od najvažnijih ličnosti srednjeg vijeka. Smatram također da je on jedan
od najupečatljivijih ličnosti tijekom cijele historije naše zemlje, te
da je povelja koju je on izdao ustvari pečat Bosansko-Hercegovačke državnosti.
Kulin ban je spasio i sebe i Bosnu od nepotrebnih šteta, prvenstveno krstaških
ratova sto navodim u svom radu. Pored političke stabilnosti vezuje se
i značajni privredni prosperitet Bosne, utemeljenna razvoju rudarstva
i trgovačkim vezama sa dalmatinskim gradovima, posebno, Dubrovnikom. Povelja
Kulina bana je ustvari rodni list naše domovine, a Kulin ban kao vladar
je uspio proširiti teritorijalne granice svoje zemlje, politički je osnažio,
također i ekonomski. To su neki razlozi zbog kojih sam odredio da pišem
seminarski rad o značaju povelje Kulina bana, a da se pri tome osvrnem
na Kulina bana i njegove sposobnosti kao vladara.
Literatura
-Imamović, Mustafa (1996). „Historija Bošnjaka“ , Sarajevo
-Imamović, Enver (1999) „Historija bosanske vojske“, Sarajevo
-Čorović, Vladimir(1999) „Hisrorija Bosne“, Glas srpski, Banja
Luka
-Klaić Vjekoslav (1990) „Povjest Bosne“, Svjetlost Sarajevo
-www.zemljabosna.com; (5.12.2009)
-http://bs.wikipedia.org/wiki/Bilino_Polje (4.12.2009)
-Hadžihuseinović, Salih Sidki Muvekkit, „Povijest Bosne 1“
(1990), El-Kalem, GaziHusrev- begova bibliotek
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|