DRUGI SVJETSKI RAT – ISTOČNI FRONT
Drugi svjetski rat smatra se najvećim i najdužim krvavim sukobom u novoj
historiji. Počeo je napadom Njemačke na Poljsku 1. Septembra 1939 godine.
Brzo se proširivao na sve kontinente i obuhvatio je gotovo sve države
svijeta. Rat je trajao šest godina i završio je kapitulacijom Japana 2
septembra 1945 godine. Posljedice koje je ostavio rat prisutne su i danas
u mnogim državama. „Njemački, italijanski i japanski fašisti poveli su
osvajački rat s ciljem da izvrše novu podjelu svijeta i stvore novi poredak
u kojem će imati ekonomsku, političku i vojnu dominaciju, uspostaviti
vladavinu terora i nasilja i uništiti svaki oblik ljudske slobode, dostojanstva
i humanizma.“
U prvim godinama agresori su postigli velike uspjehe jer su imali prethodno
razrađene planove i imali su element iznenađenja. Francuska, Velika Britanija,
SSSr, Kina i mnoge države Evrope pretrpjele su na početku rata poraz,
te su pružile otpor i počele sa stvaranjem antifašističkog saveza. Saveznici
su tek 1943 godine počeli sa ofanzivama na moru, kopnu i vazduhu koje
su 1945 godine doživjele veliki uspjeh. Drugi svjetski rat bio je rat
u kojem su angažovane sve ljudske snage i sva materijalna sredstva država
koje su sudjelovale u istom. Pored kopna i mora veliki udio u bitkama
imale su bitke u vazduhu. Avioni, leteće bombe povećali su uspjeh država
ali su istovremeno donosili velike žrtve i razaranja.
U Drugom svjetskom ratu postojala su dva saveza tj. dva bloka, sile osovine
i saveznici. Svaka država pripadala je jednom od ova dva bloka. Sile osovine
su cinile savez između Italije, Njemačke i Japana. Dogovor između ovih
država donesen je Trojnim paktom koji je potpisan 1940 godine.
Saveznici su imali za cilj suprostavljanje fašističkim silama. Prvi sporazum
potpisan je između SSSR-a i Velike Britanije 12. Jula 1941. godine. Poslije
toga SSSR potpisuje sporazum sa SAD-om dok kasnije savezničkim silama
pristupaju Francuska, Kina i druge države.
2. UZROCI DRUGOG SVJETSKOG RATA
Prvi svjetski rat je završen 1918. Godine. Njegove posljedice osjetile
su se dugo nakon njegovog završetka. Nestali su imperijalistički savezi
ali ne i neptrepeljivost između država.
2.1 LOŠ POLOŽAJ NJEMAČKE UZROKOVAN VERSAJSKIM SPORAZUMOM
Zbog Versajskog mirovnog sporazuma koji je potpisan 1919. godine Njemačka
se našla u veoma lošem položaju nakon 1. svjetskog rata. Versajskim mirom
ona je morala vratiti gradove Loren i Alzas Francuskoj te neke pogranične
dijelove Belgiji, morala je priznati pripajanje pokrajina Poljskoj. Mnoge
kolonije su joj oduzete zajedno sa imovinom i pripale su Velikoj Britaniji,
Francuskoj, Japanu i drugim državama. U roku od 30 godina morala je isplatiti
štetu koja je nastala ratom a od toga morala je saveznicima isplatiti
20 milijardi zlatnih maraka. Ukinula je vojnu obavezu a armija je mogla
imati najviše 100 000 osoba.
Flota je smanjena na malo broj brodova a veliki broj teškog naoružanja
morala je predati silama Antante te je uništila veliki broj pušaka. Zbog
svega sto joj je oduzeto Njemačka je veoma kasno profitirala kao industrijska
država te je znatno zaostajala za Velikom Britanijom i Francuskom.
2.2 TOTALITARNI REŽIMI
Ono što je karakteristično za period prije 2. Svjetskog rata je pojava
totalitarnih političkih sistema koji se nazivaju fašističkim.
2.2.1 ITALIJA
Nakon
prvog svjetskog rata italijansko građanstvo je bilo razočarano ratnim
plijenom. Na sjevernoj obali Jadranskog mora nalazila se Kraljevina SHS
što je spriječilo Italiju da izvrši svoje teritorijalne ambicije. Razlika
u razvijenosti između sjevera i juga Italije bila je velika. Došlo je
do formiranja raznih stranaka jer je postojalo izborno pravo. Zbog svih
dešavanja u ljeto 1920. godine sve je upućivalo na socijalističku revoluciju.
Sva ova dešavanja olakšala su uspon Benita Musolinija. On je iskoristio
uznemirenost naroda i osnovao vlastiti pokret.
„Protiv generalnog štrajka, koji je ljevica najavila u oktobru 1922. godine,
Mussolini je svojim borbenim sastavima-Crnokošuljašima (Camicie Nere)
zapovjedio marš na Rim. Kralj se pokorio i povjerio Mussoliniju da sastavi
vladu te je time legalizovan fašistički pokret."
Unutrašnjo-političko stanje u Italiji učvrstilo je fašistički režim te
je dobio veliku društvenu potporu.
2.2.2 NACIZAM
Treći
Rajh je bio zasnovan na političkim stavovima koje je Hitler pretvorio
u Praksu. Dolaskom na vlast nacionalsocialistički pokret poleo je da stvara
državu rasne čistoće. Čitav pokret se zasnivao na antisemitizam. Formiraju
se dva Nirnberška rasna zakona, prvi koji se zvao „Zakon o zaštiti Rajha“
a drugi „Zakon o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti“. „Prva među tim
naredbama od 14. Novembra 1935. Utvrdila je princip da Jevrej ne može
biti državljanin Rajha. On ne raspolaže pravom glasa u političkim pitanjima
i on ne može vršiti javne funkcije.“ Pored Jevreja i Romi su bili ugroženi.
Bili su progonjeni te su ih slali u logore već od decembra 1938. godine.
Fašizam se pojavio i u drugim državama a uzrok je bio sličan kao Italiji
i Njemačkoj.
2.3 VELIKA EKONOMSKA KRIZA
1929. godine dolazi do velike ekonomske krize zbog koje su se znatno
zaoštrile i produbile postojeće suprotnosti u svijetu. Kriza je najprije
zahvatila Poljsku, Rumuniju i ostale balkanske države a potom Sad, Japan
i Kinu. 1930 g. Kriza je pogodila države Zapadne Evrope. Za razliku od
ostalih država SSSR je postigao velike uspjehe u industrijalizaciji zemlje.
Dok je kod zapadnih kapitalističkih država 1932. industrijska proizdvodnja
daleko pala od one predratne, u SSSR-u zahvaljujući velikom zalaganju
svog naroda, dostigla je čak 359 % predratnog nivoa. Zbog toga su snage
međunarodne buržoazije smatrale da izlaz iz krize mogu tražiti u ratu
sa SSSR-om. „U vezi s tom kampanjom Francuska i neke druge zemlje su zabranile
uvoz izvjesnih artikala iz SSSR-a ili preduzele druge mjesre u cilju bojkota
i ekonomske blokade ove zemlje. S druge strane, da bi zaštitio svoje interese,
SSSR je 20 oktobra 1930 donio odluku o smanjenju kupovine robe u zemljama
koje su zavele režim ograničenja trgovine i o smanjenju upotrebe njihove
trgovačke flote.“
Ekonomska kriza je dodatno zaoštrila odnose među državama.
2.4 ŠPANSKI GRAĐANSKI RAT
General Francisco Franco pokušao je sa svojom vojskom uz pomoć fašističkih
organizacija da preuzme vlast u zemlji. Izbio je građanski rat koji je
trajao od 1936. Do 1949. godine a postao je i međunarodni problem. SSSR
je pomagao republikance snadbjevanjem ratnog materijala dok Francuska
i Velika Britanija nisu se mješale. S druge strane Njemačka i Italija
pružile su podršku pobunjenicima na čelu sa generalom Francom. „Njemačka
ih je snadbjevala oružjem, tehničarima i pilotima, a Italija sa više desetina
hiljada dobrovoljaca.“ Nakon što je savladana republikanska odbrana u
Madridu i Barceloni, uspostavljena je fašistička diktatura.
2.5 ANŠLUS AUSTRIJE I KOMADANJE ČEHOSLOVAČKE
Hitler je bio opsjednut velikom Njemačkoj te je zbog toga vršio stalni
pritisak na Austriju. Versajski ugovor ponovo je bio prekršen 1938. godine.
Te godine uz pomoć fašiste Arthura Inquarta njemačke trupe su ušle u Astriju
i izvršile anšlus (pripajanje).
Hitler je imao sve veće Ambicije o širenju Njemačke te je tako na red
došlo osvajanje Čehoslovačke. Hitler je ustupio zahtjev da se Njemačkoj
ustupi Sudetska oblast što je i učinjeno Minhenskim sporazumom 1938. godine.
1939 godine njemačka vojska je ušla u Čehoslovačku i raskomadala je čime
je stvoren Češki Protektorat pod njemačkom vlašću dok je Slovačka postala
satelitska država.
U Njemačkoj došlo je do novog terora nad jevrejima. U kristalnoj noći
9/10 septembra ubijeno je oko 100 jevreja te su uništene i zapaljene jevrejske
ranje i sinagoge.
3. KRATAK PREGLED DEŠAVANJA U 2. SVETSKOM RATU
(IZUZEV ISTOČNOG FRONTA)
Rat počinje 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku. Dva dana poslije
toga Velika Britanija i Francuska objavljuju rat Njemačkoj čime rat dobija
osobine svjetskog. Poljska ne dobija dovoljnu potporu od Francuske i Velike
Britanije pa se zbog toga osjeća izdano. Nakon što je otpor savladan Poljska
je raskomadana. Zapadni dio pripao je Njemačkoj a istočni SSSR-u. SSSR
je ubrzo prisvojio Litvu, Estoniju i Letoniju a nakon toga je prisilio
Finsku na teritorijalne podjele.
Nijemci u aprilu 1940. godine ulaze u skandinavske zemlje. Danska je
odmah kapitulirala bez ikakve borbe dok u Norveškoj su vođene borbe. Nijemci
su vršili bombardovanje na norveške gradove sve do jula 1940. godine kada
je Norveška prisiljena na kapitulaciju. Pored Norveške Nijemci su prisilili
Belgiju, Holandiju i Luksemburg na kapitulaciju. Iako jakom odbrambenom
sistemu Nijemci ulaze u Francusku bez borbe te proglašavaju Pariz otvorenim
gradom. Ubrzo nakon toga i Francuska je kapitulirala, krajem juna 1940.
godine.
Hitler je ponudio mir Velikoj Britaniji ali uz uslov da Njemačkoj budu
vraćene kolonije koje su joj oduzete, što su Britanci odbili. Nakon toga
počinje bombardovanje Velike Britanije ali Britanciju uspjevaju da se
odbrane te je Hitler bio primoran povući svoje trupe.
U Africi su vođene borbe između britansko-francuskih i italijansko-njemačkih
snaga gdje se posebno istakao maršal Ervin Romel.
Japan je želio premoć na Pacifiku pa zbog toga 7. decembra 1941. godine
Japan napada američku luku Pearl Harbour zbog čega SAD ulaze u rat.
1942. godine saveznici su uspjeli ostvariti premoć u zraku. Japan je
doživio velike uspjehe te se u njegovim rukama nalazila Malezija, Filipini,
Borneo, Celebes, Nova Britanija itd. Nastojeći da dokrajči američku flotu
dolazi do bitke kod otoka Midvej gdje Japanci doživljavaju poraz. Nakon
toga situacija se mijenja te počinje američka protuofanziva.
1943. godine dolazi do poraza maršala Romela koji je zabilježio veliki
uspjeh od strane britanske armije na čelu sa generalnom Montgomerijem.
Čerčilova zamisao bila je izbacivanje Italije iz rata te je počelo iskrcavanje
na Siciliju. Kapitulacija Italije je potpisana 8. septembra 1943. godine.
Iako je Italija kapitulirala borbe na njenoj teritoriji su nastavljene.
1944
godine dolazi do iskrcavanja britansko-američkih snaga na zapadnoj obali
Francuske poznata kao operacija Overlord. „U operaciji je na strani saveznika
učestvovalo 2 856 432 vojnika sa 12 873 aviona, 6 941 brod i oko 5 000
tenkova. Njemačke vojne snage brojale su oko 1 370 780 vojnika, naoružanih
sa 394 broda, 500 aviona i 1 900 tenkova.“ Bila je to najveća vojna operacija
u historiji poznata kao i DAN D. „Noć prije dana D 15.000 američkih i
7.000 britanskih padobranaca iskočilo je iz 2395 zrakoplova i 867 zračnih
jedrilica što bi značilo da je svake minute tjekom 24 sata poletio jedan
zrakoplov. Većina padobranaca nije uspjela sletjeti u svoje zone zbog
njemačke zračne obrane.“ Do jeseni 1944. godine oslobođena je Francuska,
Belgija, Holandija i Luksemburg.
1945. godine počeo je napad na Berlin od strane SSSR-a. Hitler se ubija
te Berlin kapitulira 2. Maja 1945. godine. Njemačka je kapitulirala 8
maja pred zapadnim saveznicima a 9 maja pred SSSR-om.
Japan je pretrpio velike gubitke nakon uzastopnog bombardovanja ali su
se nastavili boriti svim sredstvima i kamikazama. Nakon što su se američke
trupe iskrcale na Okinawi i približile se Japanu, on je imao bezizgledne
šanse. Bačene su dvije atomske bombe 6. i 9. augusta na Hirošimu i Nagasaki
što je dovelo do kapitulacije Japana 2 septembra.
4. ISTOČNI FRONT
Istočni front ubuhvata sve sukobe vođene u Istočnoj Evropi od juna 1941
godine do maja 1945 godine. Dvije velike sile su ratovale na ovom frontu.
To su Njemačka i SSSR. Sovjetski savez je na ovom frontu izašao kao pobjednik
i kao vojna i industrijska sila. Istočni front bio je najkrvavije i najveće
bojište tokom Drugog svjetskog rata. U ove dvije sile postojale su dvije
različite ideologije, fašizam i komunizam, što je dodatno zaoštravalo
političke odnose između SSSR-a i Njemačke.
Dosta bitaka vođeno je u blizini ili u samim naseljima što je uzrokovalo
ogromne patnje stanovništvu. Na Istočnom frontu poznate su tri operacije.
To su operacija Barbarosa, bitka za Staljingrad i bitka kod Kurska.
4.1 OPERACIJA BARBAROSSA
Razvoj vojnih snaga SSSR-a između 1939. i 1941. godine
Adolf Hitler je u svojoj knjizi Mein Kampf opisao važnost osvajanja Sovjetskog
saveza. Imao je mnogo razloga za osvajanje kao što je plodno zemljište
u Ukrajini, izvori nafte u Kavkazu itd. Njegov glavni razlog bio je taj
da je smatrao da je rat sa Sovjetskim savezom neophodan jer će SSSR prije
ili kasnije napasti Njemačku. S druge strane SSSR je također znao da je
rat sa Njemačkom te napad Njemačke neizbježan ali su mislili da se neće
dogoditi 1941 godine. Staljin je počeo da dobija informacije od svojih
obavještajaca o pripremama i primicanju njemačkih trupa granicama SSSR-a.
On je znao da će doći do rata ali njegova politika se zasnivala na kupovanju
vremena za formiranje vojne snage što možemo i vidjeti iz tabele gore.
Hitler nije želio da mu se desi ono što se desilo Napoleonu pa je zbog
toga armiju podjelio u 3 skupine koje su imale različita mjesta za napad.
„Grupa armija "Sjever" je tako dobila naređenje da osvoji Lenjingrad,
Grupa armija "Centar" Moskvu, a Grupa armija "Jug"
je trebala izbiti na Volgu. Za ovaj napad Njemačka je zajedno s svojim
saveznicima pripremila sveukupno 4 306 800 vojnika, 4171 tenk i 4846 zrakoplova
tako da je početkom ratnih operacija imala više vojnika, ali drastično
manje tenkova i zrakoplova. Ova tablica najbolje pokazuje to stanje 22.
lipnja 1941 godine“
21. juna SSSR šalje podatke svojim postrojbama blizu granica o napadu
Njemačke. Napad je već bio počeo što je već bilo kasno za SSSR. Iako su
vojske bile podjednake ono pto je donijelo pobjedu Nijemcima u prvima
danima borbi bilo je njihovo iskustvo.
Armija koja se kretala sjeverno i imala zadatak da osvoji Lenjingrad napredovala
je veoma brzo zbog ustanaka u Litvi i Estoniji te je prvi dan prodrla
čak 80 kilometara u unutrašnjost.
Armija centar koja je trebala da stigne do Moske prve sedmice prešla je
čak 1/3 puta a zračne snage ove armije uništile su gotovo 2000 neprijateljskih
aviona. Iza leđa ostalo je čak pola miliona ruskih vojnika sa kojima će
se ova armija kasnije obračunati.
Armija jug je naišla na najspremnije vojnike Crvene armije koja iako je
izgubila uspjela ih je znatno usporiti.
Nove
bitke počinju kada Hitler daje naređenje za osvajanje Smolenska. Ova bitka
je počela 6 jula a završena je 5 augusta. Crvena armija je ponovo koristila
masovne formacije tenkova ali bez zračne potpore što je rezultiraro gubitkom
700 tenkova. Njemačka armija centar je ubila ili zarobila oko 350 000
neprijateljskih vojnika. Hitler donosi odluku o tome da će zaustaviti
napad na. On usmjerava tenkove prema Kievu i Lenjingradu. Do kraja augusta
oni dolaze na 11 kilometara od Lenjingrada. Hitler gubi strpljenje i povlači
jedinice kako bi pojačao napad na Moskvu. Drugi dio armije koji je otišao
prema Kijevu povlači se nakon završetka bitke u kojoj je zarobljeno oko
500 000 vojnika Crvene armije. Jedinice se povlače iz istog razloga, da
bi se pojačao napad na Moskvu.
Vojni plan za osvajanje Moskve bio je putem operacije Tajfun. Prema ovome
Njemačka armija bi trebala opkoliti grad sa tri strane i time uništiti
protivnika. “ Prva faza ove operacije počinje napadom njemačke oklopne
armije na grad Orel. Po svim sovjetskim vojnim projekcijama ovaj napad
armije koja je prije sudjelovala u osvajanju Kijeva je bio potpuno neočekivan
tako da postiže potpuni uspjeh osvajanjem grada 3. listopada. Koristeći
to iznenađenje druga njemačka grupacija je napala prema gradu Brjansku
da bi se spojila s osvajačima Orela i zatvorila okruženje oko Sovjetskih
armija na južnom području obrane Moskve. Na sjevernom dijelu fronte koja
je branila glavni grad Wehrmacht postiže gotovo identičan uspjeh zatvarajući
okruženje oko tamošnjih Sovjetskih snaga 10. listopada. Bez obzira na
tamošnju potpuno beznadnu situaciju vojnika Crvene armije oni se nastavili
pružati otpor sve do 23. listopada onemogućavajući tako daljnje Njemačko
napredovanje.“
Napredovanje Njemačkih trupa izazvalo je velike reakcije u Moskvi. Staljin
je izjavio da neće biti evakuisan te da će ostati u Moskvi.
Prva faza napada bila je osvajanje grada Klina . Cilj im je uspio te su
se njemačke trupe našle na 35 kilometara od centra Moskve. Uslijedili
su protunapadi Crvene armije. Početkom decembra uslijedila je zadnja faza
napada na Moskvu gdje se na temperaturama od oko -25 stepeni celzijuza
sukobilo oko 1 milion sovjetskih i 1 milion njemačkih vojnika. Njemačka
je izgubila ovu bitku jer su se njihovi vojnici pomrzli, nenaviknuti na
niske temperature, umorni od dugotrajnih borbi borili protiv potpuno odmornih
sovjetskih vojnika.
Postoje dva razloga zbog čega ova operacija nije uspjela. Prvi je taj
da je zbog invazije na Jugoslaviju pomjerena operacija Barbarosa te su
se zbog toga vojnici našli u ledenim uslovima na kojim im je ledila nafta
u kamionima i tenkovima.
Drugi razlog je taj što je zbog straha Hitler povukao trupe centralne
armije i usmjerio ih ka sjeveru i jugu.
4.2 BITKA ZA STALJINGRAD
Bitka za Staljingrad trajala je od 23. augusta 1942 do 2. februara 1943
godine. Smatra se jednom od najvećih i najkrvavijih bitaka u Drugom svjetskom
ratu. Vođena je na teritoriji Staljingrada (današnjeg Volgograda) i u
njoj su Sile Osovine izgubile ¼ od ukupnih ljudi na istočnom frontu te
se od toga nikada nisu oporavile.
Hitler je smatrao da je SSSR iskoristio sve rezerve te da je na kraju
svojih snaga i zbog toga je naredio bitku za osvajanje Staljingrada.
S druge strane Staljin je imao oko 16 miliona ljudi sposobnih za vojsku
a „ vojna industrija, koja je s početkom rata bila izmještena iza Urala,
proizvela je do 1942. 4.500 tenkova, 3.000 borbenih zrakoplova, 14.000
topova i 50.000bacača granata.“
Staljingrad je imao veliki značaj. Kao prvo zbog toga što je bio jak
industrijski grad a kao drugi zbog njegovog položaja čime se mogao prekinuti
vodeni saobraćaj na rijeci Volgi.
Njemački napad na Staljingrad vodio je Fridrih Paulus koji je zapovjedao
armijom koja je brojala od 200 000 do 250 000 ljudi. Napad je počeo 28
juna 1942 godine. U to vrijeme jedan dio Njemačke armije „jug“ napala
je ciljeve na Kavkazu. 23 augusta Nijemci bombardiraju Staljingrad pun
civila jer je Staljin zabranio evakuaciju smatrajući da će se grad bolje
odbraniti ako bude pun civila, uključujući i djecu jer to povećava motiv
za odbranu. „ Njemačko ratno zrakoplovstvo bacilo je na grad oko milijun
bombi u ukupnoj težini od oko 100.000 tona.“ Ubrzo su vođene teške borbe
za svaku ulicu u gradu i Njemačka armija je zauzela veliki dio grada.
Sovjetska vojska držala je samo još par malih dijelova u sjevernom dijelu
grada. Dolazi do sovjetske protuofanzive pod nazivom „Operacija Uran“.
Staljin je dugo zaustavljao evakuaciju stanovništva do koje je došlo
tek krajem augusta nakon bombardovanja. U gradu je ostalo oko 75 000 stanovnika.
Borbe unutar grada postajale su sve intenzivnije. Zrakoplovstvo je postalo
nemoćno a tenkovi su se našli kao laka meta pješadije.
Sovjetske snage su se odlučile na utvrđivanje mnogi tvornica a neke od
njih nisu prestale sa radom. Borbe su bile strašne i imale su velike smrtne
posljedice za obje strane. Posebnu važnost imala je borba za Mamajev kurgan,
uzvišicu iznad grada gdje su sovjetske snage izgubile čak 10 000 vojnika
za samo jedan dan.
Mapa Bitke za Staljingrad
Ono što je također bilo karakteristično za Staljingradsku bitku je mnogo
snajperista i sa jedne i druge strane koji su bili utvrđeni na Staljingradskim
zgradama.
SSSR je shvatio da su Nijemci došli potpuno nespremni na uslove koji
su ih dočekali. Nisu bili naviknuti na rusku zimu pa je SSSR zbog toga
odlučio pokrenuti niz operacija i ofanziva kao što su Operacija Uran i
Operacija Kolzo.
U Operaciji Uran Crvena armija kreće na rumunjsku armiju koja se nalazila
na sjevernom dijelu Staljingradskog fronta. Sovjetske snage doživljavaju
uspjeh te se rumunjska vojska raspada odmah nakon prvog dana ofanzive.
Poslije toga Crvena armija kreće u ofanzivu na jugu gdje nastavljaju svoj
uspjeh. General Paulus kasno je shvatio ozbiljnost situacije. Iza rumunjske
armije stojala je oklopna njemačka jedinica ali upkos tome Sovjetske snage
uspjevaju da zatvore Njemačke snage.
U Operaciji Kolzo Sovjetske snage željele su da razbiju okružene jedinice
Nijemaca. Jedan dio vršio je pritisak na obruč njemačkih snaga a drugi
dio protjerivao ih je i izmjštao front dalje od Staljingrada prema zapadu.
Sovjetske snage preuzimaju prevlast nakon osvajanja oba aerodroma (Pitomnik
i Gumrak). Operacija Kolzo završila je 2. februara 1943. godine.
Nakon toga Nijemci su se našli u problemima sa hranom. Minimalna količina
hrane nije mogla biti dostavljana pa je zbog toga veliki broj vojnika
umro od gladi a ne u borbama.
Pored problema sa manjkom hrane Nijemci su imali problema i sa manjkom
streljiva. SSSR ponudio je generalu Paulusu da se preda a zauzvrat će
se pobrinuti za izgladnjele vojnike i zatvorenike. Paulus to odbija zbog
naredbe Hitlera ali nakon što su vojnici Crvene armije upali u njegov
kamp on se predaje i naređuje svojim časnicima da ne smiju počiniti samoubistvo
kako im je Hitler naredio.
„Sahranjeno je 147 200 njemačkih i rumunjskih leševa. U zarobljeništvo
je palo 91 000 Nijemaca među kojima više od 2500 oficira i generala. Poraz
Nijemaca na Volgi znači veliki vojno-politički događaj u Drugom svjetskom
ratu. Velika bitka koja je završena okruženjem, razbijanjem i zarobljavanjem
elitnih njemačkih snaga označila je početak prekretnice rata ne samo na
sovjetsko-njemačkoj fronti nego i u Drugom svjetskom ratu uopće“
4.3 BITKA KOD KURSKA
Nijemci ponovo u ljeto kreću u ofanzivu. 1943. godine istočni front bio
je veoma stabilan osim džepa kod mjesta Kursk. Nijemci su željeli osvojiti
taj džep jer su smatrali da će im to olakšati naredni period rata. Cilj
im je bio da istovremeno napadnu sa sjevera i juga. Hitler je dugo odgađao
bitku zbog tenkova te je ofanziva počela tek 5. jula.
„U bitci je s njemačke strane angažirano 50 divizija (od kojih 14 oklopnih
i 2 motorizirane) - ukupno oko 800.000 vojnika, 2.700 tenkova i samovoznog
topništva, 10.000 topova i minobacača, uz podršku oko 2.000 zrakoplova,
a sa sovjetske 12 armija (od kojih 2 oklopne). Rusi su imali izvjesnu
brojčanu nadmoćnost u ljudstvu i naoružanju - 20.000 topova i minobacača,
920 raketnih bacača (kaćuša), 3.600 tenkova, uz podršku 2.400 zrakoplova.“
Napad njemačkih snaga je krenuo istovremeno i sa sjevera i sa juga. Sa
sjevera je krenula Armija Centar a sa juga Armija Jug. Sjever je dosta
sporije napredovao od juga. Zbog neisprobane opreme (tenkovi Panzer V
Panther) koja se stalno kvarila ofanziva je dodatno usporena. U međuvremenu
uslijedio je protunapad.SSSR je poslao svoje isprobane tenkove T-34 te
se desio najveći sudar tenkova u historiji.
Prizori iz bitke kod Kurska 1943 godine
Sovjetske snage nanijele su veliku štetu Nijemcima od koje se nisu mogli
oporaviti. Već dovoljno iscrpljeni zastali su na već zauzetim položajima
i nisu napredovali dalje.
Njemačke snage uopšte nisu bile spremne na Sovjetsku protuofanzivu koja
je uslijedila na sjeveru a potom na jugu te su do 23 augusta poraženi
i bačeni daleko od svojih položaja.
Zaključak
Drugi svjetski rat donio je žrtve u čitavom svijetu. Ukupan broj vojnih
i civilnih žrtava iznosio je 41 620 600-51 942 900. Mobilisano je ukupno
oko 110 miliona osoba dok je bilo angažovano oko 80 000 tenkova, 500 000
artiljerijskih oružja i preko 5 miliona mitraljeza. To je bio najkrvaviji
sukob u historiji sa preko 50 000 poginulih.
Istočni front bio je front sa strašnim brojem poginulih.
U Operaciji Barbarossa na strani SSSR-a poginulo je oko 800 000 ljudi
dok je bilo 3 000 000 ranjenih i 3 300 000 zarobljenih. Sa druge strane
broj zarobljenih i nestalih njemačkih vojnika bio je oko 4 500 000.
U bitci za Staljingrad sahranjeno je oko 150 000 Njemačkih i Rumunjskih
leševa. Crvena armija je pretrpila također velike ljudske gubitke (oko
1 milion). Mnogi smatraju bitku za Staljingrad prekretnicom rata dok ostali
za to smatraju bitku kod Kurska.
U bitci kod Kurska Nijemci su imali oko 60.000 poginulih i oko 150.000
ranjenih vojnika. Stvarni ruski gubici objelodanjeni su tek 1991. i iznosili
su oko 80.000 poginulih, uz velik broj ranjenih i nestalih.
Mirovnim sporazumom koji je potpisan poslije rata Italija je morala vratiti
Jugoslaviji sve oblasti osim Trsta, morala je vratiti ostrva oteta od
Grčke kao odreći se Albanije i kolonija u Africi . Rumuniji su vraćene
teritorije koje su joj otete u ratu a SSSR i Poljska su se proširile na
osnovu Njemačke dok je Austrija dobila nezavisnost.
Drugi svjetski rat bio je krvavi sukob koji nikome nije donio ništa dobro.
On je donio samo veliki broj poginulih, zarobljenih i nestalih. Veliki
broj civila je ubijen u bombardovanjima gradova. To je bio oružani sukob
koji je donio u svijet veliko razaranje koje se u pojedinim dijelovima
osjeti i danas.
LITERATURA
- Zijad Šehić, Aida Kovalević, Alma Leka, Historija za 4. Razred gimnazije,
Sarajevo 2007
- Vojni istoriski institut Jugoslovenske Narodne Armije, Drugi svetski
rat (pregled ratnih operacija), Beograd 1957
- Drugi svjetski rat 2, Mladost
- John Weeks, II svjetski rat, Streljačko naoružanje, Alfa-Zagreb 1980
- Aleksandr Mihailovič Samsonov: Stalingradskaja Bitwa. Isdvo Akademii
Nauk, Moskva 1960.
- Erich von Manstein: Verlorene Siege (Izgubljene pobjede). Athenäum,
Bonn 1955 (zadnje 17. izdanje: Bernard und Graefe, München 2004
- Matthew Cooper: Die Luftwaffe 1933- 1945: Eine Chronik (Ratno zrakoplovstvo
1933. - 1945.: Kronika), Motorbuchverlag Stuttgart 1988.
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Barbarossa
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Staljingrad
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_Kurska
- http://militera.lib.ru/research/meltyukhov/11.html
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|