|
ARAPI I POJAVA ISLAMA
Treća velika država iz doba Srednjeg vijeka je Arapska
država. Arapi su narod semitskog
podrijetla. Arapski poluotok je prekriven raslinjem, jedini dio koji
je pogodan je istočni dio. U 6. stoljeću Arapi još uvijek žive u rodovsko-plemenskom
društvu. Većina Arapa su stočari i nomadi. Izabrani vođa roda zove se
šeik, a vođa plemena emir. Odnosi se
među njima rješavaju po talionskom pravu – oko za oko, zub za zub. Svako
pleme, svaki narod je imao svoja božanstva, jedino što ih je sve povezivalo
bilo je hodočašćenje u Meku. U tom su dobu Meka i Medina
bile središta za razmjenu. Meka je bila za sve Arape mjesto hodočašća.
Tamo je bio podignut hram u kojem se štovao crni kamen – ćaba ili kaba.
Taj crni kamen bio je zapravo meteorit. Crni kamen je jedina poveznica
među Arapima. Ime Arapi i Arabija javlja se još u asirskim tekstovima
kao mâtu arbâi /Arab land/, točna lokacija ovog područja nije poznata,
kasnije se javljaju termini Arabi, Arubu, Urbi. –U srodnom hebrejskom
jeziku riječ `aravah’ i ‘arav’ označava pustinju, pa bi se moglo prevesti
da su Arapi ‘pustinjski narod’. Poluotok Arabija prekrivena je nepreglednim
pustinjama i pradomovina je ovog ekspanzivnog naroda koji se proširio
preko cijele sjeverne Afrike. Najveći je dio Arapa islamske vjere te mnogi
žive po učenju Kur'ana. Kuran je često zakon neke države kojima su regulirani
svi aspekti njihova života, premda je tek manji broj država u kojima je
propisano šerijatsko pravo. Muškarac je glava obitelji i žena je kod njih
u podložnom položaju. Poligamija je dozvoljena, a Arapin, zavisno o mogućnosti,
može imati do četiri žene. Dana riječ kod ovih ljudi vrednija je od bilo
kakvog ugovora i ona se mora poštovati.
Ipak, ima i Arapa koji nisu muslimani, već pripadaju drugim religijima,
osobito na području Bliskog istoka, što u mnogočemu određuje i njihov
način života i običaje. Među arapskim kršćanima uloga žene u obitelji
sasvim je drugačija nego što je to slučaj u muslimanskima. Osima toga
u bliskoistočnim će se krajevima naći arapskih obitelji koje proizvode
alkoholna pića, što je u isključivo muslimanskim zemljama nezamislivo.
Među poznatija pića pripada arak (عرق), svojevrsni liker od anisa, sličan
grčkom piću uzo i turskom piću raki. Usto, u nekim krajevima među kršćanskim
Arapima uzgajaju se svinje i jede se svinjsko meso, dok ga u drugim krajevima
ni kršćani ne jedu.
Muslimanski Arapi, kao ni Židovi, svinjetinu ne jedu, ovčetina je zato
česta. U Libiji je poznato nacionalno jelo kus-kus, priprema se s ovčetinom
i ribom i raznim povrćem. Umjesto masti Arapi koriste maslinovo ulje,
a kolači se često prave od meda. Svaki Arapin-musliman trebao bi barem
jednom u životu otići na hadž u Meku.
Kulturni identitet Arapa nije samo islam. Mnogi Arapi u Palestini samo
se izjašnjavaju kao muslimani, iako ne žive po zahtjevima Kur'ana. Alkohol,
značajan simbol zapadnjačke kulture prisutan je i kod nekih Arapa koji
ga proizvode za svoje vlastite potrebe, o čemu postoje i pisani dokazi
iz razdoblja prije islama. Postoje dokazi o proizvodnji araka (koji je
i danas vrlo raširen), kao i o proizvodnji vina (koje se danas proizvodi
u mnogo manjoj mjeri). Jedini alkohol koji je simbol zapada, a koji se,
npr., proizvodi na Zapadnoj obali je pivo. Drugo sve je domaće i pripada
arapskoj kulturi. Tako se u vodenu lulu (nargilu) odavno dodavao arak
u vodu, što je pojačavalo opojno djelovanje. Naravno, s time su nastavili
samo Arapi kršćani (muslimani to obično neće činiti javno). Što se tiče
postotaka, premda su postotkom u Palestini malobrojni, utjecaj je kršćanskih
Arapa na ostatak arapskoga društva mnogo veći, već i zbog toga što imaju
više škole i više novca. Usto, kršćanski su Arapi i tradicionalni i nekoć
(u Palestini do 1948., ponegdje i do današnjeg dana) pretežni stanovnici
gradova. Slično je i u Siriji i Iraku (u te dvije zemlje upravo su kršćanski
Arapi izmislili stranke BAAS i BATH, kao stranke ljevičarskog usmjerenja,
kako bi se zaštitili u većinskom muslimanskom okruženju). Arapski kršćani
u mnogočemu diktiraju i kulturno usmjerenje čitavog arapskog društva.
Tako u krajevima gdje ima više kršćana (Libanon, gradovi Zapadne obale,
Sirija, Jordan) i muslimanski Arapi prihvaćaju mnoge njihove običaje ili
se odriču nekih svojih (npr. u tim zemljama manje muslimanki pokriva glavu).
Islam nije jedino kulturološko određenje Arapa, a pogotovo ne na Bliskom
istoku. Glavno kulturološko određenja Arapa na Bliskom istoku upravo je
religijska raznolikost. Zato nije korektno određivati Arape religijskom
odrednicom i to još tako
POJAVA ISLAMA
Inače se u 7. vijeku među Arapima počinje razvijati rodovsko-plemenska
aristokracija. Javlja se osiromašeni sloj arapskih stočara – to su
beduini. Polako se stvara i robovlasničko društvo. U toj fazi pojavljuje
se Muhamed. On je bio član jedne aristokratske ali siromašne obitelji
iz Meke. Muhamed se bavio trgovinom i jako je puno putovao i to prema
Sredozemnom moru. Vrlo često je bio i u Siriji i u Libanonu i u Palestini
i tu se upoznao s obje monoteističke religije – i s kršćanstvom
i s judaizmom. Obje religije
su tako djelovale na njega da je i on počeo propovijedati jednoga Boga
– Alaha. Nazvao se posljednjim božjim prorokom. Tvrdio
je da Bog određuje što će se kome dogoditi, a vjernici moraju pokazivati
potpunu predanost bogu. Potpuna predanost bogu zove se islam,
a oni koji vrše potpunu predanost bogu zovu se muslimani.
Muhamed je svoje učenje ostavio u svetoj knjizi koja se zove Kuran.
Muslimani vjeruju u zagrobni život, u pakao i raj, i u neuništivost boga.
U Kuranu su navedeni i zakoni o načinu prehrane, odijevanja, o ponašanju
prema drugima, odredbe pravnih, obiteljskih i trgovačkih propisa. Pravni
propisi zovu se šerijatsko pravo. Svaki musliman mora pomagati siromašne,
bolesne i stare. Jednom u životu svaki musliman mora otići na hodočašće
u Meku. Ta hodočašća u Meku bila su žarišta epidemija. U Kuranu stoji
da se svaki musliman mora boriti za širenje islama i to ne propagandnim
programom nego oružjem. Iz toga je nastao džihad – sveti
rat. Onaj koji pogine u takvom ratu ide ravno bez ikakvih prepreka Alahu
u ruke. Islam se razvija u VII. stoljeću u polunomadskome politeističkom
društvu Arabijskog poluotoka, gdje je već bilo gradova s trgovačkom elitom.
Karavane iz Meke i Jathriba (Medina) prometuju sa Sirijom i Palestinom,
koje su onda bile unutar kršćanskoga Bizantskog Carstva. Na sjeveroistoku
je zarathustrističko Perzijsko Carstvo, na jugu nestorijanski Jemen, a
na zapadu, s one strane Crvenog mora, monofizitska Etiopija. U Medini
i nekim drugim arapskim gradovima živjele su dobro organizirane židovske
zajednice.
Islam, poput judaizma i kršćanstva, gaji strog monoteizam. Islam je nastao
usavršavanjem prethodnih abrahamskih religija. Kako su se razvijali narodi
i njihova svijest, tako su se mijenjali propisi. Muslimanima se smatraju
ne samo sljedbenici Muhammeda, već i ljudi koji su kao Božje poslanike
i Božje robove prihvatili Abrahama
NASTANAK ARAPSKE DRŽAVE
Muhamed je počeo okupljati Arape oko sebe pa je arapska država nastala
kad i islam. 622. godine vladari Meke su protjerali Muhameda
iz Meke. Muhamed prelazi u Medinu i povezuje ljude kao najviši svećenik
i ljudi ga priznaju kao najvećeg svjetskog vođu. Medina je sad postala
središte, a Meka je počela siromašiti pa su vlasti dopustile Muhamedu
povratak u Meku. Meka je postala prijestolnica no ne zadugo. Ubrzo je
započeo džihad. Tada je prijestolnica prenesena u Damask. Islam se proširio
istočno od Arapske države, u Mezopotamiju.
U Arapskoj državi je zavladala dinastija Omejidi. Arapski
vladari su se nazivali kalifi jer su oni vrhovni svjetovni vjerski poglavari
i zato se Arapska država zove i kalifat. Ubrzo se formirao feudalizam
i aristokracija. Arapska država je poprilično brzo dospjela u krizu. U
Perziji je buknuo ustanak pod vodstvom perzijske dinastije Abasidi. 750.
godine Abasidi su odlučili preuzeti vlast. Riješili su se svih Omejida,
samo je jedan princ uspio pobjeći i otišao je u Španjolsku i tamo osnovao
Kordobski kalifat. Perzijanci su osnovali Bagdadski kalifat na području
Arapske države. Bagdadski kalifat nije dugo izdržao.
1258. kad je stigla mongolska vojska, Bagdadski kalifat se raspao na manje
država. Kalifi su tad postali samo vrhovni vjerski vladari, a zapovjednici
kalifatske osobne straže preuzeli su svjetovnu vlast – sultani.
ARAPSKA KULTURA
Od 5. do 8. stoljeća Arapi su najrazvijeniji narod na Zemlji. Najrazvijenija
znanost i kultura su kod Arapa. Njihova država je nastala na prostoru
starih civilizacija i oni su puno toga naučili os starih civilizacija
i sve su to prenosili u Europu. U arapskoj državi se jako očuvala pismenost
i školstvo. Donijeti su zakoni da se nitko nije mogao baviti obrtom i
trgovinom ako nije bio pismen. Kod Arapa je ostala vrlo razvijena znanost.
Oni su nastavili proučavanja na području prirodnih znanosti. Arapima je
i dalje ostao najvažniji način istraživanja pokus.
Izuzetno se razvija matematika, geometrija i algebra. U matematici
su Arapi preuzeli brojke od Indijaca i dodali su još nulu. Tako su još
proširili brojeve na Europu. Jako puno toga su otkrili i izračunali na
području astronomije.
Arapi su utemeljili i kemiju. U 8. stoljeću su htjeli napraviti kamen
mudrac. On bi imao dvije funkcije – izliječio bi sve bolesti i imao bi
funkciju goldfinger, pretvarao bi svaku stvar u zlato. Tako su Arapi počeli
istraživati svojstva tvari – to je bila alkemija.
Zahvaljujući kemiji jako se razvijala i medicina. Arapu su znali su proizvoditi
razne lijekove. Osnovali su najstariju medicinsku školu na jugu Italije.
U ranom srednjem vijeku su već svoje pacijente operirali pod narkozom.
Arapi su razvijali i društvene znanosti. Značajan doprinos dali su i zemljopisu
i povijesti. Bili su izuzetni jezikoslovci. Arapi su napisali prve gramatike.
Među društvenim znanostima ipak je bila najrazvijenija filozofija jer
su Arapi učili od Grka. Pokušavali su prevesti sva djela grčkih filozofa.
Arapi su jedini sačuvali djela grčkih filozofa. Od grana književnosti
najrazvijenije je pjesništvo.
Što se tiče likovne umjetnosti, tu je najrazvijenije graditeljstvo. Arapi
puno toga preuzimaju od Grka i Rimljana, ali razvio se čak i posebni graditeljski
stil – maurski stil. Mauri ili Saraceni su Arapi iz Sjeverne Afrike. Maruski
stil se ističe po savršenoj obradi kamena. Najpoznatije građevine su džamije,
ali isto tako i dvorci za kalife. Iz daljine izgleda a je cijeli dvorac
u zavjesama, a zapravo je sve to od kamena. Što se tiče kiparstva i slikarstva
tu Arapi loše stoje zato što Kuran zabranjuje crtanje ljudskog lika. Kiparstvo
je svedena na reljefe, pa tako Arapi imaju razno ukrašene fasade. U slikarstvu
su se razvile posebne slike koje se zovu arabeske. Arabeske se sastoje
od geometrijskih motiva koji su obojani živim bojama. I najčešće je napisan
jedan red iz Kurana.
slam je treća velika svjetska monoteistička religija. Podrijetlo vuče
iz istog izvora kao i ostale dvije, judaizam i kršćanstvo. 'Islam' je
arapska riječ, dolazi od korijena riječi koja znači ' predanje': islam
je religija podređenja, pokornosti. Sljedbenici islama 'muslimani' su
'oni koji su se predali i podredili volji Boga (Alaha).
Islam je također religija koja naglašava uspjeh i zato je religija agresivnog
misionarskog duha. Svjesni slavne prošlosti, ojačani novom snagom koja
dolazi iz bogatih arapskih zemalja proizvođača nafte, toj religiji je
cilj osvojiti svijet. Muslimani vjeruju da njihova religija može ispuniti
sve religijske i duhovne potrebe čovječanstva.
Prorok
Islam vuče svoje podarijetlo od proroka
Muhameda, rođena u gradu Meki u Arabiji oko 571. godine. U to doba nije
bilo snažnih država između dviju velikih imperija Istoka i Zapada, Perzije
i Bizanta; Meka je bila središte uspješne trgovine, kroz koju su prolazile
mnogobrojne karavane izemđu Južne Arabije i Sredozemlja.
Ostavši u djetinjstvu siroče, Muhameda su odgajali mnogobrojni rođaci.
Konačno ga je prihvatio bogati ujak i poslao na trgovačko putovanje na
sjever gdje je upoznao kršćane. U starosti od 25 godina, na njegovo iznenađenje,
zaprosila ga je bogata udovica stara 40 godina imenom Hadidža. Rodila
mu je tri kćeri ali nijednog sina.
U svojim zrelim godinama Muhamed je počeo izražavati mistične značajke
i stekao naviku povlačiti se u brda na razmišljanje. U jednoj takvoj prilici,
u dobi od 40 godina, primio je objavu po kojoj je pozvan da žigoše poganstvo
i politeizam koji je cvao u Meki i počeo propovijedati postojanje jednoga
Boga, Alaha. u tome ga je ohrabrivala njegova žena, a u prvih deset godina
stekao je svega nekolicinu sljedbenika. Neki su bili uvaženi građani,
poznati kao 'Pratioci'.
Islam se učvršćuje
Tada je 622. godine, na zahtjev građana obližnje Medine, Muhamed napustio
Meku i otišao u Medinu u pratnji nekolicine sljedbenika. To je proslavljena
hidžra (preseljenje), događaj od kojeg počinje muslimanski kalendar. U
sljedećih nekoliko godina Muhamed je organizirao svoje sljedbenike i građane
Medine kao religijsku i političku zajednicu i počeo napadati trgovačke
karavane koje su stizale iz Meke. U međuvremenu je istjerao većinu židovskih
plemena, koje se nadao predobiti i postupno ujedinio beduine zapadne i
središnje Arabije i muslimansku zajednicu. Godine 630. vodi veliki napad
na Meku koja se konačno predala u njegove ruke. Muhamed se odmah dao na
uklanjanje pogana, politeista. Posvetio je Alahu drevno svetište Kabu,
napravivši od njega vrhovno svetište za muslimansko hodočašće. Ono i danas
stoji u istu svrhu.
Sljedeće su dvije godine bile utrošene na učvršćivanje arapskih plemena.
Tada je odjednom 632. godine Muhamed umro bez imenovanja nasljednika.
Naslijedili su ga razni kalifi ('nasljednici'), prva dvojica su bili 'Pratioci',
Bakr i 'Uma.Kaba (Ka'aba) glavno je svetište Meke, svetoga grada za muslimane.
Radi se o kamenoj tvorevini koja sadrži crni kamen, vjerojatno meteorit,
koji datira iz predislamske Arabije. Svaki musliman, ako mu dopuštaju
prilike i sredstva, treba jednom u svom životu poduzeti hodočašće (hadž)
u Meku.
Kuran i Hadis
Ubrzo nakon Muhamedove smrti sastavljene su objave koje je on primio,
na temelju usmenih i pismenih izvora pa je tako sačinjen Kur'an. Ovlašteno
izdanje na neusporedivom klasičnom arapskom jeziku bilo je pripremljeno
oko 650. godine za vladavine trećega kalifa 'Otmana. Muslimani vjeruju
da je Kur'an nepogrešiva Božja riječ poslana s neba i ništa je nije promijenilo.
Čitati Kur'an na izvornom jeziku, razumio ga čitalac ili ne, donosi vjerniku
milost (baraku).
Po važnosti, odmah iza Kur'ana nepogrešiva Božja (predaja), u kojoj se
nalaze zapisani događaji i djelovanje Muhameda kao i rane islamske zajednice.
Sadrži sunnu ('primjere') proroka, mjerila koja svaki musliman treba slijediti.
Kur'an i sunna zajedno sačinjavaju šerijat ('zakon') neobično opširan
vodič za život i ponašanje.
Bog i njegovi anđeli
Nauka o Bogu središnja je u Kur'anu. Poput Biblije, Kur'an pretpostavlja
postojanje Boga i ne dokazuje ga. Bog je jedan i jedinstven, bez takmaca.
On je dobar i svemoćan, kao što se vidi iz prirodnih pojava, koje su 'znaci'
Božje moći i njegove dobrostivosti. Premda Kur'an uči da Bog posvuda vlada,
ipak naučava i čovjekovu odgovornost.
Kur'an naučava da Bogu pripadaju najljepša imena i razvitkom islama Božja
su imena počela igrati važnu ulogu. Nastalo je devedeset i devet imena,
koja se izgovaraju dok se vjernik služi molitvenom brojanicom. Među najvažnija
imena dolaze: 'Veliki', 'Milostivi', 'Božanski'.
Kur'an snažno potvrđuje postojanje anđela, koji su Božji poslanici. Također
vjeruje u postojanje duhovnih bića nazvanih jinn (džin) . Stvoreni su
iz ognja a ne iz zemlje kao ljudi, a svrha im je služiti i štovati Boga.
Buntovni džinovi nazivaju se demonima. Glavni demon je Iblis ili Sotona,
kojem Bog dopušta da ljude navodi na zlo. Uz anđele, Bog je postavio i
proroke da mu budu poslanici, počevši od Adama, pa preko Abrahama do Isusa,
završivši s Muhamedom, 'pečatom' svih proroka.
Sadašnji život i posljednji dani
Slijedeća po važnosti uz doktrinu o Bogu u Kur'anu je doktrina o Posljednjem
sudu. Tog će dana ljudi ustati iz mrtvih i pojaviti se pred Bogom da im
on sudi i pošalje u nebo ili pakao, što ovisi o tome da li su im djela
bila dobra ili zla.
Kur'an također sadrži odredbe za život u islamskoj zajednici. Bavi se
vjerskim i društvenim ponašanjem kao molitvom, davanjem milostinje, postom,
hodočašćem, preljubom, brakom i rastavom braka, nasljeđivanjem, hranom
i pićem, lihvarstvom i ropstvom.
Islam je glavna religija u većini
afričkih zemalja. Jedna od dužnosti pobožna muslimana je da još za mladih
dana nauči tekstove iz Kur'ana.
"Bog je najveći, svjedočim da nema boga osim Boga. Svjedočim da je
Muhamed Poslanik Božji. Dođite na molitvu. Molitva je bolja nego spavanje."
Te riječi mujezina odjekuju prije svanuća dok s minareta džamije poziva
vjerinke. Riječ džamija znači mjesto klanjanja ili klečanja, u njoj nema
sjedala, samo prostirači za molitvu. Ustvari, gotovo da i nema namještaja
- propovjedaonica, možda stol za čitanje, s obje strane niše u zidu (mihrab),
okrenute prema Meki kojoj se svi muslimani okreću u molitvi (kibla).
Molitva se sastoji od određenog broja naklona, između kojih se izriču
ispovijedanje vjere i obred pozdravljanja. Klanjanje ima sedam pokreta,
a završava prostiranjem tijela na tlo.
Džihad
Džihad ili sveti rat, doslovce znači 'borba'. S jedne strane Kur'an poziva
vjernike da se bore na strani Boga protiv onih koji se bore protiv njega
- premda im zabranjuje agresiju. S druge strane, također preporuča da
treba ubiti one koji niječu Božje jedinstvo (pridodaju Bogu dionike),
a Židovi i kršćani trebaju plaćati danak, ako se ne pokore.
Islamsko vjerovanje
O vjernici! Vjerujte Boga, Njegova Poslanika, Knjigu koju je objavio
Svome Poslaniku i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj koji ne vjeruje
Boga, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan,
taj je daleko zalutao.
(Kur'an IV. 136)
Isus u Kur'anu
Islam vjeruje u proroke koje Bog šalje da propovijedaju jedinstvenost
Boga i upozoravaju ljude na Sud. nekoliko proroka su veći od ostalih,
posebno Adam, Noa, Abraham, Mojsije, Isus i Muhamed. Prema Kur'anu. Isusa
je rodila Marija, ali on nije umro, a Bog je podigao Isusa k sebi. Jer
smrt bi bila pogreška, a Prorok ne smije pogriješiti. Vjerovati da je
Isus bio Bog, bio bi veliki grijeh 'pridodavanja dionika Bogu'
Pet stupova Islama
1. Ispovijedanje vjera (šahada): "Nema boga do
Boga i Muhamed je Božji prorok." Već i samo izgovaranje tog priznanja
može biti dovoljno da netko postane vjernik.
2. Molitva (salat): Muslimani mole pet put dnevno - pri
svanuću, u podne, usred popodneva, nakon zalaska sunca i rano uvečer -
sami, u društvu ili u džamiji. Posebno je važna za odrasle muškarce zajednička
molitva petkom u podne, kad se obično održi i propovijed.
3. Post (ramazan): U mjesecu ramadanu muslimani ne smiju
jesti, piti, pušiti ili imati spolne odnose od izlaska sunca do zalaska.
4. Milostinja (zakat): Muslimani moraju davati dva i
pol posto svojih prihoda i određenu svojinu u dobrotvorne svrhe.
5. Hodočašće (hadž): Musliman mora otići u Meku bar jednom
u svom životu.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|