ANTIČKA PULA
PULA
Najveće gradsko središte Istre ima povjest staru 3000 godina. Legenda
govori da su grad osnovali Argauti, bjegunci iz Kolhide koji su se nakon
lutanja skrasili na rubu Istarskog poluotoka. Grad su podigli Rimljani
oko 46. pr.Kr. kao koliniju rimskih građana na mjestu histarske gradine
koje je obuhvaćalo cijeli južnu Istru (od Limskog kanala do Raškog zaljeva).
Pula (tal.Pola), luka i najveći grad
na istar.poluotoku smještena je u dubokom Puljskom Zaljevu, na
zap.obali južne Istre. Prvo naselje, s poč. I.tisućljeća pr.Kr., nalazilo
se na brežuljku (oko 34 m nadm.vis.) ponad bogatog izvora pitke vode,
uz morsku obalu. Obrisi prve histarske gradine sačuvani su u današnjem
urbanističkom liku Staroga grada oko Kaštela.
U Augustovo doba Pula je dobila urbanistički lik koji slijedi gradinski
raspored koncentričnih ulica oko brežuljka, sa zrakastim usponima što
se od oboda penju prema vrhu. Srediste je na Forumu gdje su se nalazila
3 hrama, od kojih je sačuvan Augustov hram. Ostala su brojna arheološka
nalazišta i monumentalni spomenici. Među njima najznačajniji rimski amfiteatar,
poznatiji kao Arena. Sačuvana su troja gradska vrata: Slavoluk Sergijevaca,
memorijalni spomenik koji je bio naslonjen na gradska vrata (Slavoluk);
Herkulova vrata najstariji su spomenik Pule, a Dvojna vrata iz II.st.pr.Kr.
Dijelovi zidina pokazuju antička, kasnoantička i srednjovjekovna obilježja.
AMFITEATAR
Arena u Puli (lat. Arena: pijesak),
amfiteatar, najveći i dobrim dijelom očuvan spomenik rimskog graditeljstva
u Hrvatskoj. Prva građevina izgrađena je sredinom I.st. pr. Kr. Izvorno
je bila namijenjena održavanju gladijatorskih viteških borbi, borbi s
divljim zvijerima i drugim viteškim igrama.podignuta je izvan gradskih
obrambenih zidina, nadomak izvora vode, uz glavnu cestu (Via Flavia) koja
je iz Pule vodila u Akvileju i Rim. Arenu čini borilište, gledalište (cavea),
koje je moglo primiti 25 000 gledatelja, podzemna prostorija ispod borilišta
kao sabirnica oborinskih i otpadnih voda. Pokriva površinu od 11 466 metara
kvadratnih. Duža os je duljine 132,45 m (borilište 66,22m), a kraća os
105,96 m (borilište 39,73 m). Unutrašnjost nije očuvana i vidljiv je samo
kameni plašt, 72 luka, dva niza arkada i u najgornjem nizu 64 četvrtasta
prozora. Osnovni tlocrtni oblik vanj. plašta i svih unutar.konstrukcija
zasniva se na policentričnoj krivulji, kojoj su polumjeri međusobno sukladni.
Podignuta je na padini brežuljka, te su prema moru (zapadu) izvedene četiri
etaže, ukupne visine do 31 m, dok su prema kopnu (istoku) izvedene samo
gornje dvije etaže, jer se s te strane gledalište prilagodilo padini čvrste
stijene.
Iznimna je i jedinstvena u svijetu po arhit.rješenju s četirima okomitim stubišnim tornjevima, koji su služili za komunikaciju između gornjih dviju etaža, te za prilaz mornara na palubu, gdje se zatezao velarij. Bila je u funkciji sve dok nisu u V.st. zabranjene gladijatorske igre, a u VII.st. i borbe s divljim zvjerima. Svojim umjetničkim i tehničkim rješenjima (stubišni tornjevi s cisternama i dvostrukim kapacitetom prolaza, sustav komunikacija, svojevrsna prilagodba živoj stijeni, rješenje velarija) predstavlja iznimno svjedočanstvo rijetko i dobro očuvane građevine te vrste i starosti. Vrlo bitni jedinstveni očuvani detalji na četvrtoj etaži (završni olučni vjenac i parapet s impostina za jarbole) omogućuju proučavanje konstrukcije rimskog valerija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu jedini je sačuvani primjerak prijelaznog tipa od drvenog na zidani kameni amfiteatar. Među amfiteatrima rimskog doba pulska se Arena prikazuje kao rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja i iznimne očuvanosti, poput Koloseja u Rimu, Arena u Veroni, Nimesu, Arlesu i Thysdrusu.
O Areni se u puku od davnina prenose legende: prema jednoj navodno su
je preko noći izgradile vile donoseći kamen s Učke, a prema drugoj (koja
se ponekad pojavljuje čak u stručnoj literaturi kao tvrdnja) da ju je
graditi dao car Vespazijan kao dar svojoj ljubavnici, pulskoj liberti
Antoniji Cenidi stoga se rjeđe naziva Vespazijanovom Arenom.
SLAVOLUK SERGIJEVACA
(ZLATNA VRATA)
S južne strane Foruma izlazila je ulica, njezinom kraju
uz gradska vrata nalazi se Slavoluk, koji je podigla žena iz porodice
Sergijevaca, Salvija Postuma, vlastitim novcem (SALVIJA POSTUMA SERGI
DE SUA PECUNIA), u čast trojice pripadnika te porodice. S gradske je strane
spomenik građen u korintskom stilu, bogato ukrašen, s frizom na kojem
su reljefi vojničke opreme i pročeljem s reljefom krilate božice pobjede,
dok su na unutrašnjoj strani luka reljefi biljnih motiva i orla, simbola
rimske države. Budući da je s druge strane Slavoluka bio prislonjen na
bedem, nije do kraja obrađen tako da su i polustupovi s korintskim polukapitelima
ostali neobrađeni. Od slavoluka je jedan prolaz vodio prema gradskim vratima,
koja se upisanim vrelima nazivaju Zlatnim. Takav naziv mogao je vratima
biti nadjeven kako zbog kićenosti Slavoluka koji je bio prislonjen na
vrata s unutarnje strane tako i zbog možda ukrašenih vratnica na vanjskom
dijelu gradskih vrata. Vrata, bedemi i kule bili su vidljivi, iako u ruševinama,
još početkom XIX.st, kad su srušeni zbog širenja grada (kao i najveći
dio opsega gradskog bedema) Slavoluk je tako ostao usamljen na omanjem
trokutastom trgu, bolje vidljiv istočne strane, gdje pojedinosti njegovih
ukrasa ne dolaze do poptunog izražaja. Slavoluk Sergijevaca predstavlja
jedan od naljepših sačuvanih primjera privatnih (dakle ne carskih) građevina
ove vrste: bili su vrlo česti u rimskkim gradovima, pogotovo onim bogatijim,
ali su rijetki došli do nas u tako dobrom stanju.
FORUM I AUGUSTOV HRAM
Glavna cesta iz pravca Akvileje ulazila je u grad sa sjevera, prolazeći
ispred amfiteatra, tad su se gradska vrata u srednjem vijeku nazivala
vrata sv.Ivana (porta San Giovanni). Tom glavnom ulicom dolazilo se na
Forum, glavni gladski trg koji je bio središte gradskog života: tu su
bili vjerski, upravni, sudbeni i trgovinski sadržaji u zgradama poput
hramova, kurija, sudnica i trgovina. Čitav trg, veličine oko 80X30m, bio
je s tri strane okružen trijemom na stupovima. S trijema se u lazilo u
sve te prostore i građevine javne namjene. Na sjevernoj, užoj strani trga
nalazila su se tri hrama:bilo je to središte službenog kulta. U sredini
je vjerojatno bio hram Kapitolijske trijade, tj. Jupitera, Junone i Minerve
kao gravnih i službenih državnih božanstva. Od njega su ostali samo skromni
temelji ispod današnje vjećnice, koji su danas vidljivi u različitim bojama
popločenja trga i prizemlja palače.
Augustov hram građen u korintskom stilu, ima na pročelju četiri glatka
stupa s lijepim kapitelima, s po jednim bočnim stupom u dubini i istaknutim
pilastrima (tetrastilni prostil in antis). Na frizu, ravnoj plohi iznad
stupova na gredi koja je držala trokutasti zabat, u kojem je vjerovatno
bio reljef ili kakva simbolička figura, bio je na natpis: ROMEO ET AUGUSTO
DIVI f(ILIO) PATRIJEA PATRIAE, tj.u prijevodu posvećeno božici Romi i
Augustu, božanskom sinu, ocu domovine. Od drugog tzv. Dijaninog hrama
sačuvano je samo stražnje pročelje, koja se danas može vidjeti u stražnjem
zidu vijećnice. Zanimljivo je da nije poznato
odkud potječe tradicionalni naziv Dijaninog hrama: sigurno znamo samo
da taj podatak ne potječe iz epigrafskih ili klasičnih povjesnih vrela.
Uz taj hram, za koji ne znamo kome je bio posvećen, ranije je bila velika
građevina s polukružnim apsidom, možda javna zgrada upravnog ili sudbenog
značaja, koja je srušena prije gradnje hramova jer se više nije uklapalo
u novo riješenje čitavog područja grada. Prema mišljenju većine povjesničara
Pule područje Forum izgrađeno je u vrijeme Augusta, za čiji je vladavine
vjerovatno pretposljednjeg I.st.pr.Kr.,u Puli počelo razdoblje punog procvata
urbanog života.
HERKULOVA VRATA
Iz najstarijeg razdoblje Pulske kolonije sačuvan je samo jedna spomenik:
Herkulova vrata. To su jedinstvena vrata u bedemima sa zapadne
strane, kojima je iz grada izlazila cesta za Nezakcij i istočnu obalu
Istre. Vrata se sastoje od jednostavnog luka izvedenog od klinastih kamenih
blokava bez ikakvog ukrasa, a ukrašeni nisu ni dovratnici. Na vrhu luka
su 2 reljefa: jedan prikazuje Herkulovu/Heraklovu glavu (jako Oštećenu),
a drugi njegovu toljagu. Pored njih je, također jako oštećen, spomenuti
natpis s imenima dvaju činovnika koji su osnovali koloniju. Heraklo se
ovdje pojavljuje kao zaštitnik grada, što je poznato iz kasnijeg službenog
naziva grada, koji se u II-III st. Spominje kao kolonija Iulija Pola Pollentia
Herculanea.
Svjedok tog najstarijeg vremena je i urb. Rješenje uličnog sustava Pule:
Rimljani su svoju koloniju osnovali na ranijoj gradini, tj. Na brežuljku
kružnog tlorisa. Stoga nisu mogli primjeniti uobičajenu shemu pravocrtnih
ulica koje se sjeku pod pravim kutem i time određuju oblik grada. Rimska
Pula imala je specifičan tloris, koji se može usporediti s paukovom mrežom:
dvije kružne ulice obilazile su središte brežuljka, jedna u podnožju,a
druga na polovini visine padine, dok su od obizdanog oboga grada prema
vrhu brežuljka išle ulice (usponi) koji su bile usmjerene tako da se dotiče
u dvije točke na vrhu.
KAZALIŠTA
Pula je već u I.st. imala dva kazališta. Manje unutar zidina, na istočnim
padinama brežuljka, i veće na sjevernom obronku Monte Zara: naziv Zaro
potječe od lat. Teatrum. Manje rimsko kazalište naslonjeno je na padinu
središnjeg brežuljka, a od njega su sačuvani dijelovi polukružnoga gledališta
i temelji jednog dijela scenske zgrade. Ispod pozornice bio je kamenu
udubljen prostor u kojemu su se nalazili ustroji za posebne efekte. Skromni
sačuvani ostaci reljefno obrađenih kamenih blokova s pročelja scenske
zgrade, koja je služila kao univerzalna scenografija predstavama, nalaze
se u arheološkom muzeju.
Drugo, veće kazalište na obronku Monte zara moglo je primiti oko 4000
gledatelja ( manje oko 2000).
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
|