|
Monitori
Kod računala opće namijene uobičajeni izlazni uređaj je monitor. Iako
monitor služi za ulaz podataka on se najćešće upotrebljava kao izlazna
jedinica. Optički zaslon pretvara digitalne podatke, koje prima iz centralne
jedinice, u vidljive uobičajene znakove ili crteže. Izlaz podataka preko
optičkog zaslona brži je i jeftiniji od od izlaza na papirne nosotelje.
Iz tog razloga monitor koristimo u slučajevima kad je potrebno da se podaci
brzo dobiju radi donošenja odluke tj. kad valja uspostaviti neposrednu
komunikaciju između čovjeka i računala. U automatiziranim informacijskim
sustavima se najviše koriste izbori putem zaslona(prikazi). Razvojem tehnologije
monitori su postajali sve manji obujmom i razvijali su sve veće performanse,
koje se odnose na veće rezolucije, brže osvježavanje slike, više boja
te bolji kontrast. U daljnjem tekstu razmatrati ćemo sljedeće vrste monitora:
- CRT (catode ray tube)
- LCD (liquid crystal display)
- Touch screen
Monitori su danas vrlo praktični pogotovo razvojem LCD moitora gdje je
ušteda prostora velika, prijenosna računala također imaju LCD zaslone
što ih čini izrazito mobilnim i lakšim. Uspoređivati ćemo navedene modele
(CRT i LCD) te izložiti prednosti i nedostatke obaju vrsta monitora i
vidjet ćemo na koji način rade.
Na monitoru se prikazuju sve poruke sustava koje računalo upućuje korisniku
i rezultati rada programske potpore. Prikazivanje se može obaviti na dva
načina i to:
1. Tekst mod-poruke s alfanumeričim znakovima prema jednoj od kodnih tablica
koju korisnik odabere. Najčešće su to prikazi u matrica znakova veičine:
a) 40 stupaca *25 redaka
b) 80 stupaca *25 redaka
c) 132 stupca * 43 redaka
Kako je riječ o matrici(polju) znakova proizilazi da svi znakovi imaju
istu širinu i visinu.
2. grafički mod- kada se poruke na ekranu prikazuju kao slikovni sadržaji
različite gustoće. Uobičajene gustoće(broj piksela po visini i širini
prikaza)za slokovne prokaze su :
a) CGA; 320 *200
b) VGA; 640*480
c) SVGA; 800*600
d) XGA; 1024*768(IBM)
e) XGA; 1280* 960
f) UXGA; 1600*1200
VGA – Video Graphics Array
SVGA- Super Video Graphics Array
XGA- Extended Graphics Adapter (64K boja
za istoimeni IBM standard)
2. Način rada CRT monitora
Cathodne cijevi. Ova slika predstavlja dvije katodne cijevi koje su imale
važnu ulogu u razvoju CRT tehnologije. Ovu iznad CRT cijev konstruirao
je Ferdinand Braun 1897, ona ima izvor elektrona na lijevom kraju i dva
para metalnih ploćica koje su odbijale elektronsku zraku. Ova ispod je
prva cijev za televizor u boji napravljena je 1953. ona ima tri izvora
elektronske zrake za svaku od tri boje posebno, plavu , žutu i crvenu.
Slika 3: Crookeova katodna cijev
Sir William Crookes konstruirao je ovu cijev 1870-ih gdje je istraživao
značajke katodnih zraka koja je preteča modernim televizijskim slikama.
Značajne razlike između CRT cijevi i Crookeove cijevi ogledaju se usljedećem:
CRT se grije kako bi povećala razinu elektrona, dok Crookeova to ne radi
i CRT cijev ima dodatne elektrode za usmjeravanje elektrona i odbijanje
zrake dok putuje do ekrana.
Slika 4: Unutrašnjost Katodne cijevi
1. Elektronski top
2. Elektronski snop
3. Maska za razdvajanje snopa za crvene, zelene i plave dijelove slike
4. Fosforni sloj sa crvenim, zelenim i plavim zonama
5. Uvećani prikaz unutrašnjosti ekrana koji je prekriven fosforom
Način iscrtavanja slike na CRT monitoru temelji se na otklanjanju elektronskog
mlaza iz elektronskih topova pomoću elektromagnetskog sustava, na način
da se slika iscrtava crtu po crtu od vrha do dna monitora. Što je više
crta po visini (vertikalna rezolucija) i što više elemenata slike u jednoj
crti (horizontala rezolucija) prikazana slika je kvalitetnija. Kada elektronski
mlaz iscrta jednu sliku vraća se na početak i postupak se ponavlja (raster
scan). Otklanjanje mlaza vrše elektronički sklopovi monitora na osnovu
sadržaja analognog signala dobivenog od grafičkog sustava računala. Analogni
signal upravlja količinom elektrona u mlazu prilikom 'gađanja' triode,
za svaki boju posebno, te je intezitet svijetljenja triode veći ako je
količina elektrona u mlazu veća. Naziva se još RGBY signal. Pri povratku
na početak crtanja novog reda ili slike mlaz elektrona privremeno se 'gasi'
(povratni mlaz). Da ljudsko oko ne bi primijetilo razliku prilikom promjene
slike, slika se iscrtava 50-150 puta u sekundi (frekvencija osvježavanja
slike - vertikalna frekvencija), na temelji čega se može izračunati i
koliko se piksela u sekundi može prikazati u jednoj crti (horizontalna
frekvencija, 30-100kHz).
Slika 5: Elektronski top koji stvara tok elektrona, nalazi se u zadnjem
dijelu monitora
Ako monitor može raditi na višim frekvencijama, znači da mu je perzistencija
(vrijeme prikaza jedne slike) mala i da se u jednoj sekundi može prikazati
više slika što je dobro zbog manjeg umaranja oka, a moguće je kvalitetnije
reproducirati brze promijene između pojedinih 'kadrova', što je važno
strastvenim igračima. Tako se za 19" CRT monitor SyncMaster 997MB
daje podatak da je veličina triode 0.20mm, maksimalna rezolucija slike
i pripadna joj frekvencija osvježavanja - 1920x1440@64Hz, te preporučena
rezolucija i frekvencija osvježavanja slike - 1280x1024@85Hz. Radi opće
kulture; PAL TV signal iscrtava 576 crta 50 puta u sekundi na način da
se jedna slika ponavlja dva puta (prikazuje se 25 slika) i to tako da
joj se u prvom otkloni prikažu 'neparne' crte slike a u drugom 'parne'
i tako redom. Svaka crta sadrži podatke od približno 720 elemenata slike.
To je isprepleteni (interlace) mod rada kojeg računalni monitori više
ne koriste. Takav signal eventualno daje grafička kartica na posebnom
konektoru (S-video) radi prikaza slike na TV uređaju.
Slika 6: CRT monitor
Iako CRT monitori zrače X-zrake one su uglavnom bezopasne jer gotovo sve
zrake zaustavlja debeli ekran, a one što prođu uglavnom ne mogu nanijeti
nikakvu štetu. Također i brzina osvježavanja monitora je zamorna za ljudsko
oko, iako je to u današnje vrijeme skoro i riješen problem (preko 75Hz
skoro da se oči i ne zamaraju). Starost monitora je također bitna, ako
je monitor suviše star njegova slika postaje mutna.
3. Način rada LCD monitora
Po načelu miješanja boja rade LCD (Liquid Crystal
Display) i Plazma monitori. LCD za nadzor boje koriste upravljanje
propuštanja pozadinskog svijetla s filtrima za svaku osnovnu boju u svakom
elementu slike. Potrošnja ovih monitora vrlo je mala. Plazma monitor koristi
načelo bombardiranja elemenata zaslona s ultraljubičastim zračenjem iz
ioniziranog 'mjehura' plina. Svakoj boji elementa slike pripada jedan
mjehur, postavljen vrlo blizu staklenom zaslonu tako da u odnosu na CRT
otpada otklon snopa elektrona, velika debljina monitora i veliki radni
naponi. Kako se u oba slučaja radi o matrici trioda koje se nadziru elektroničkim
sklopovima zaduženim za nadzor vertikalne i horizontalne pozicije triode
koja mora 'zasvijetliti' pojam otklanjanja mlaza ne postoji. Kompletan
raster može se postaviti na zaslon 'odjednom'. Uz frekvenciju osvježavanja
slike kod ove vrste monitora definira se i vrijeme odziva; vrijeme potrebno
da se stanje prikaza triode promijeni s 'crnog' na 'bijelo' i obratno.
Prihvatljiva vrijednost je oko 12ms što odgovara frekvenciji osvježavanja
od 75Hz.
LCD monitor se sastoji od dva polarizirajuća filtra čije su linije pod
pravim kutom. Između filtra su molekule kristala koje imaju osobinu da
se zakreću ako postoji potencijal između filtara. Filtri propuštaju samo
zrake svjetlosti koje su paralelne s njegovim linijama. Izvor svjetlosti
nalazi se iza prvog filtra, plinska 'cijev' koja daje nepolarizirano svijetlo.
Kroz prvi filtar prolaze samo zrake koje su 'paralelne' s rešetkom filtra
i sve propuštene zrake su iste plarizacije. Tekući sloj kristala između
filtra ima tako postavljene molekule da bez prisustva razlike potencijala
između ploča filtra dolazi do zakreta polarizacije zraka svijetla za 90°
i zrake svijetla nesmetano prolaze kroz drugi filtar. Uz prisustvo razlike
potencijala između ploča filtra preslože se molekule kristala tako da
nema zakreta zraka svjetlosti za 90° te zrake svijetla ne mogu proći kroz
drugi polarizirajući filtar. Promjenom veličine upravljačkog napona, mijenja
se kut zakret molekula te se u ovisnosti o iznosu upravljačkog napona
mijenja količina svjetlosti koja može proći kroz drugi filtar. Na ovaj
način kontrolira se razina osvijetljenosti slike na ekranu. LCD je uvijek
izrađen tako da bude prilagođen radu u određenoj razlučivosti sukladnoj
primjenjenom broju tekućih kristala, na primjer 15" LCD zaslon bit
će prilagođen razlučivosti od 1024x768 piksela, i to je nativna-radna
rezolucija LCD monitora; jedna trioda - jedan piksel.
Nadzor razlike potencijala između pojedinačnih polja filtra obavlja se
tranzistorima, TFT (Thin Film Transistor) tehnologijom naparuju se slojevi
vodova i tranzistora na staklo, i tvore dvodimenzionalnu matricu na sličan
način kao kod RAM-a. Na jednu os matrice dolazi skupina vodiča preko kojih
se dovodi analogni signal slike (data input) koji upravlja kutom zakreta
molekula, a na drugu os matrice su vodiči za upravljački signal (gate
scan) koji određuje kojem se tranzistoru u redku matrice dozvoljava upravljanje.
Svaki element slike (trioda) ima svoje tranzistore koji nadziru svoju
skupinu tekućih kristala, tako da ih je za jedan piksel potrebno tri.
Uz svaki tranzistor ugrađen je kondezator da održi potencijal neko vrijeme
kako slika nebi treperila; prije navedenih 12ms. Pikseli su organizirani
kao niz pruga plava, potom crvena pa zelene te opet plava (u redovima
slično trinitron CRT-u), a boja se dobije tako da propušteno svijetlo
prolazi kroz plavi, crveni ili zeleni filtar. Filtri boje nisu ništa drugo
do još jedna folija u bojicama preko filtra za polarizaciju. Kako svijetlo
prolazi kroz dvije rešetke, prilično je usmjereno te ovakvi monitori imaju
ograničen vidni kut gledanja. Ovisno u kutu gledanja u većoj ili manjoj
mjeri mijenja boja prikaza o čemu također treba voditi računa pri nabavi
monitora.
4. Prikazivanje slike CRT i LCD monitora
Slika 7: Iscrtavanje slike na CRT i LCD zaslonu
monitora
Razmak između točaka jedne boje na zaslonu CRT monitora za uobičajene
monitore dijagonale veličine 14"-19" iznosi 0.20mm-0.30mm. Što
je više točaka po jedinici površine monitor je kvalitetniji. Element slike
- piksel (pixel, točka odnosno najmanja jedinica grafičke informacije
na ekranu računala. Rezolucija tj. dimenzije ekrana mjere se brojem piksela
ili točaka.) koji se na monitoru prikazuje ne bi smio biti manji od elementarne
RGB-triode na zaslonu monitora. Danas je uobičajen rad s rezoloucijama
slike na zaslonu monitora od 800x600 i 1024x768 elemenata slike, što znači
da u jednom pikselu slike sudjeluje više trioda zaslona monitora, što
daje dosta kvalitetne prikaze. Ako se koriste razlučivosti slike takve
da je pixel manji ili jednak po veličini od fizičke veličine RGB-triode
prikaz na monitoru biti će nekvalitetan. Tek monitori dijagonale 17"
i veličine RGB-triode 0.22mm mogu kvalitetno reproducirati sliku rezolucije
1600x1200 pixela. Signal za nadzor snopa elektrona je analogan, a monitori
najčešće imaju VGA 15 pin-ski konektor (naziv nema povezanosti s XGA,
VGA i SVGA modom prikaza slike).
Opisani prikaz slike utemeljen na nadzoru pojedinih piksela naziva se
rasterski (bitmap) prikaz. Drugi način je vektorski prikaz slike sastavljene
od iscrtanih geometrijskih oblika, odnosno slika je definirana matematičkim
formulama što omogućava njezinu dvodimenzionalnu (2D) i trodimenzionalnu
(3D) vizualizaciju, ali se objekti slike glede prikaza na zaslonu monitora
pretvaraju u rasterski. No vektorska slika nacrtana na primjer u 'Corel'
programskoj potpori omogućava njeno vrlo kvalitetno uvećavanje ili smanjivanje
bez 'nazubljivanja'. Prema potrebi slika se lako prebaci u neki drugi
format. Današnje igre koriste vektorske sadržaje koji grafička kartica
iz scene u scenu pretvara u rasterski prikaz i 'šalje' monitoru. Izravni
vektorski prikaz na monitoru nadzorom kretanja elektronskog mlaza po zaslonu
radi iscrtavanja objekata koristio se je do sredine 80' godina, te o tome
samo toliko.
Ako monitor može raditi na višim frekvencijama, znači da mu je perzistencija
(vrijeme prikaza jedne slike) mala i da se u jednoj sekundi može prikazati
više slika što je dobro zbog manjeg umaranja oka, a moguće je kvalitetnije
reproducirati brze promijene između pojedinih 'kadrova', što je važno
strastvenim igračima. Tako se za 19" CRT monitor SyncMaster 997MB
daje podatak da je veličina triode 0.20mm, maksimalna rezolucija slike
i pripadna joj frekvencija osvježavanja - 1920x1440@64Hz, te preporučena
rezolucija i frekvencija osvježavanja slike - 1280x1024@85Hz. Radi opće
kulture; PAL TV signal iscrtava 576 crta 50 puta u sekundi na način da
se jedna slika ponavlja dva puta (prikazuje se 25 slika) i to tako da
joj se u prvom otkloni prikažu 'neparne' crte slike a u drugom 'parne'
i tako redom. Svaka crta sadrži podatke od približno 720 elemenata slike.
To je isprepleteni (interlace) mod rada kojeg računalni monitori više
ne koriste. Takav signal eventualno daje grafička kartica na posebnom
konektoru (S-video) radi prikaza slike na TV uređaju.
Slika 8: Samsung LCD 931BW
Slika 9: Dva Apple Computer LCD monitora korištena
kao dvojni zaslon
5. Standardne i wide screen rezolucije
Razlučivost predstavlja ukupni broj piksela koji se može prikazati na
ekranu. Odnosno kada se koristi za opisivanje tiska, broj točkica koje
se mogu otisnuti na jednom inču.
Osim navedenih razlučivosti (modova rada) postoji još čitav niz sličnih,
kao
SXGA (1280x1024),
SXGA+ (1400x1050),
QXGA (2048x1536) ili
WXGA (1366x768) itd.,
ali je preporuka koristiti navedene modovoe rada jer je većini odnos širine
i visine slike 4:3. Alfanumerički i grafički VGA standardi nisu samo navedene
rezolucije već tu spada i broj boja po znaku ili po pikselu za svaku od
navedenih razlučivosti (gustoća) i kreće se od dvije boje do preko deset
miliona boja. Naravno nisu sve skale boja linearno zastupljene već se
određuju temeljem broja bit-a za opis boje pojedinog znaka ili piksela
te iznose 2, 4, 8, 16, 256, high color (16 bit-a / 65356 / 64K boja),
true color (24 bit-a / oko 16 milona boja) boja i nadalje. Za prikaz slike
razvijene su različite tehnologije monitora, ali je najčešće u uporabi
tehnologija slična TV uređaju u boji (slika) koje se zasniva na miješanju
triju osnovnih boja Crvene (Red), Zelene (Green) i Plave (Blue) – RGB
je model kojim se opisuju boje na računalnom zaslonu. Svaka se boja može
predstaviti kao zbroj tri različite boje Crvene (Red), Zelene (Green)
i Plave (Blue) –RGB.
U tekst modu znakovi za alfanumerički prikaz zadaju se kao binarni zapisi
svakog redka matrice pojedinog znaka, na primjer za znakove '5' i 'Q'
u matrici od 5 X 7 elemenata:
Slika 10: Matrični prikaz alfanumeričkih znakova
Grupa znakova neke od kodnih tablica izrađena na ovaj način naziva se
BIT-MAP font. Različitim razlučivostima tekstualnog prikaza pripadaju
i različite veličine matrice alfanumeričkog znaka. Ovakvo rješenje je
gotovo napušteno (DOS). Radije se oponaša (Emulation) tekstualni mod u
jednom od grafičkih modova (WINDOWS). To dodatno daje mogućnost da se
mogu uporabiti nejednako široki znakovi za grafeme kao 'i' ili 'l', ali
je najveća prednost što se mogu uporabiti fontovi koji se iscrtavaju temeljem
matematičkih obrazaca za svakog od njih te se mogu dobiti vrlo fini zaobljeni
oblici a znakovi se mogu po volju povećati promjenom parametra. Takvi
fontovi nazivaju se VEKTORSKI. Kvalitetan prikaz manjih vektorskih fontova
stoga je moguć samo kod monitora velike razlučivosti koji su u stanju
prikazati fine obline malih fontova.
Da bi se mikroprocesor oslobodio poslova oko prikazivanja slike, o tome
se brini u tu svrhu dizajnirani grafički procesori ili ubrzivači kao ATI,
MATROX, nVIDIA i drugi. U PC sustavima u pravilu su kao zasebna elektronička
kartica umetnuta u jedan od slot-ova, s vlastitom grafičkom memorijom
DRAM ili VRAM tipa. VRAM memorija (VideoRAM) je protočna, radi po načelu
sličnom SRAM te je brža ali i skuplja. Moguće rješenje je da grafički
procesor koristi resurse radne memorije. Općenito, zadaća kartice je da
osigura Grafičko korisničko sučelje GUI (Graphic User Interface) primjereno
programskoj potpori koja se koristi. Programska potpora za obradu slika
i multimediju zahtijevati će brze i moćne grafičke procesore s memorijskim
resursima reda 100MB.
Standardne i široke (wide) rezolucije monitora i odnos stranica zaslona
i prikaza (aspect ratio).
Kod CRT-a za prikazivanje slike na TV uređajima, fizički odnos stranica
zaslona je 4:3, a za prikaz slike koristi se isprepleteni mod rada s 625
linija slike po vertikali za Europski PAL sustav i 525 linija slike po
vertikali za Američki NTSC sustav. Kako se ne može uporabiti cjelokupna
predviđena rezolucija slike zbog sklopovski osobitosti uređaja, pripadne
rezolucije vidljive slike su 768x576 (odnos 5:4) za PAL sustav i 720x480
(odnos 3:2) za NTSC sustav.
Nadolazeći HDTv pak nudi dva standarda rezolucije, HD720 rezolucije 1280x720
(odnos 16:9) i HD1080 rezolucije 1920x1080 (odnos 16:9), što se uklapa
u koncepciju ponude širokih i užih monitora. Dakle broj piksela, njihov
oblik i veličina nisu isti, kao ni način rada elektroničkih sklopova za
istu fizičku veličinu zaslona monitora. Jasno je da to stvara poteškoće
prilikom pretvorbe video-sadržaja iz jednog sustava u drugi, ali je dobro
rješenje za zaštitu tržišta. Računalni sustavi opće namijene za monitore
koriste CRT s fizičkim odnosom stranica zaslona 4:3, ali je fizički broj
piksela CRT-a monitora veći od broja piksela za TV standard kako bi se
mogle prikazati slike veće rezolucije. Za CRT monitor računala bolje je
da je fizički broj piksela što veći (gustoća) jer kvalitetnije može prikazati
prikaze s velikim rezolucijama. Za ispravan prikaz slike na zaslonu odnos
stranica prikazane slike (rezolucija slike) mora biti usklađen s fizičkim
odnosom stranica zaslona. Od VGA standarda pa nadalje koristile su se
rezolucije slike s odnosom stranica 4:3. Do pojave LCD monitora odnos
stranice prikazane slike na zaslonu bio je gotovo uvijek 4:3.
Slika 11: Standardne i široke rezolucije
U početku LCD zasloni prijenosnika i monitora do uglavnom su podržavali
odnos prikaza slike 4:3, ali preko rezolucije 1024x768(XGA) piksela često
se koristi rezolucija prikaza od 1280x1024 (SXGA) s odnosom stranica prikazane
slike od 5:4. Ovaj odnos stranica je vrlo blizu XGA rezoluciji (4:3=1.33;
5:4=1.25) te većina korisnika eventualnu anomaliju u prikazu slike ne
primjećuje. Ako se ne instaliraju dobri upravljački programi grafičke
kartice koji će znati prepoznati osobitosti monitora ukomponirane u operativni
sustav prikazana slika je malo jajolika. Ovo malo izobličenje neće se
dogoditi ako je fizički odnos stranica zaslona monitora 5:4, odnosno ako
je izrađen upravo za prikaz sadržaja u SXGA rezoluciji. Osobitosti monitora
operativni sustav prepoznaje po instalaciji .inf, .cat, .icm i ostale
pripadnih datoteka s priloženog mu instalacijskog medija. Grafička kartica
mora moći opslužiti monitor s rezulucijama prikaza slike koje odgovaraju
njegovim fizičkim odnosima stranica.
Kad je postala popularna uporaba računala za prikaz filmskih sadržaja,
počeli su se koristiti široki monitori kojima je fizički odnos stranica
bliži filmskom platnu (slika), što je osobitost i novijih TV prijamnika.
Tada je nastala cijela zbrka oko prikaza slike na zaslonu te se koriste
prikazi kojima odnos stranica 16:9 ili 16:10 pa čak i davno korišteni
odnos 3:2. Ako se navedenom pridruže foto aparati i video kamere zbrka
je potpuna. Bez dobrih upravljačkih programa grafičke kartice i monitora
može se vrlo lako dogoditi da se prikaz slike na zaslonu ne može uskladiti
s fizičkim dimenzijama zaslona. Bez obzira kakva se rezolucija koristila
za prikaz slike na zaslonu mora se prilagoditi fizičkom odnosu stranica
zaslona da bi se krug sa slike 7 prikazao ispravno.
Ovaj problem posebno može biti značajan kod igara. Ako grafički mehanizam
kreiranja slike u igri nije predviđen za monitor koji se koristi, nema
pomoći. Stoga ne čudi da većina korisnika još uvijek preferira monitore
kojima je fizički odnos stranica zaslona 4:3 i koriste rezolucije prikaza
s tim odnosom. U prethodnim slikama nijanse zelene boje prikazuju koje
se rezolucije prikaza najviše koriste prilikom gledanja stranica 'Informatičke
abecede' (svjetlija nijansa znači veći broj korisnika). SXGA prikazi zauzimaju
drugo mjesto. Pravci na slici 7 prikazuju najčešće korištene fizičke odnose
stranica zaslona, odnosno međusobni položaj dijagonala zaslona za različite
odnose stranica, analogno čemu treba izabrati rezoluciju prikaza slike
na zaslonu monitora.
Zaključak
Kada se prati razvoj monitora može se uočiti uzlazna putanja razvoja
te konstatirati sljedeće:
- u početku razvoja monitori su imali veliku masu te su bili nezgrapni
i glomazni , tijekom vremena njihova je masa bivala sve manja te je sada
dosegnula izrazito ekonomičnu veličinu.
- po pogledu razlučlivosti prikaza napravljen je veliki korak, također
brzina osvježavanja bilježi rast( 50-120Hz)
- kontrast i raznolikost boja također su mnogo napredovali
- razvoj tehnologije neće zasigurno stati na ovom nivou, te će se razvijati
još brže a taj razvoj će ići u smjeru:
- 2D sučelje zamjeniti će 3D sučelje
- materijalna osnova biti će svedena na izuzetno male dimenzije
- rad na takvim monitorima omogućavao bi obavljanje složenijih operacija
i veću preglednost i ugodnost rada.
Kada bih baš gledali daleko u budućnost, pretpostavljam da bi postojala
sućelja koja projiciraju sliku u oko, a upravljanje bi se vodilo putem
mentalne kontrole što možda danas izgleda nemoguće, ali tako su razmišljali
i ljudi prije nas koji su unosili promjene razmišljali su vjerojatno na
sličan način.
Literatura:
1. Microsoft, Encarta, 1997.
2. Majdandžić, N., Primjena računala, Strojarski fakultet, Slavonski
Brod, 1996.
3. Baksa, M., BUG specijalno izdanje, SysPrint, Zagreb, 2003.
4. Kokotović, M., Rukljač, I., RAČUNALA ništa strašno, Naklada Haid,
Zagreb, 2003.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD |
|