|
Komponente i podsustavi računalnog sustava
U cjelokupnu strukturu informacijskog sustava ulaze:
• sklopovlje
• programi,
• ljudi,
• organizacije
• mreže i baze podatak
Sklopovlje je materijalna osnovica,tj. fizički dijelovi računala (radne
stanice, pisači, modemi, kablovi). U sklopovlje ubrajamo računala i sve
periferne jedinice kojima se obavljaju prikupljanje, obrada, memoriranje
i distribucija podataka korisnicima.
Uobičajeno je računala dijeliti na mikroračunala, srednja računala, mini
računala i velike sustave. Od 90-ih godina 20. st. prevladava klijentsko-serverska
tehnologija, koja polazi od ideje opće povezanosti elemenata sustava u
komunikacijsku mrežu, podijele rada na razinu klijenata i na razini servera.
Programi informacijskog sustava čine ukupnost programske opreme računala
u nekom informacijskom sustavu. Programi se dijele na sustavske i aplikacijske
programe (korisničke). Operacijski sustav je skup programa koji upravlja
radom i programskog i fizičkog dijela računala i nadzire ih.
Aplikacijski program možemo podijeliti:
• na aplikacije opće namijene (Microsoft Office),
• aplikacije specifične namjene (glazba, sport, zemljopis, astrologije),
• opće poslovne aplikacije (Microsoft Office, Lotus Notes),
• specifične poslovne aplikacije (Microsoft Project, bankarstvo, trgovina,
arhitektura),
• obrazovne aplikacije i kućne aplikacije.
Ljudi koji rade s informacijskim tehnologijama su ili korisnici ili profesionalni
informatičari.
Korisnici informacijskih sustava rade s informacijama i rezultate obrade
koriste za rad i unaprjeđenje svog posla. To su menadžeri, upravitelji,
službenici...
Profesionalni informatičari osmišljavaju i održavaju informacijske sustave.
To su:
• projektni sustav- istražuje potrebe korisnika,
• programeri- izrađuju i održavaju informacijske sustave,
• operatori-upravljaju sklopovljem informacijskog sustava
i održavaju ga
Organizacija označuje organizacijske postupke, metode i načine vezivanja
prethodnih triju komponenta u cjelinu.
Mreža označuje koncepciju i realizaciju komunikacijskog povezivanja informacijskog
sustava (lokalne mreže i globalne – Internet).
2. SOFTVER
Softver (dolazi od engleske riječi software
= programska oprema) računski je program koji je napisan
tako da je njegov sadržaj lako primjenjiv. Softver je neopipljivi dio
računala za razliku od tehničkih dijelova koji zajedno čine hardver. Sadrži
upute koje su potrebne za rad hardwarea i komunikacija.
Glavni zadatak programske opreme – softvera je upravljanje hardverom.
Krajem 50. –tih godina prošloga stoljeća, uočen je velik problem, a to
je bilo zaostajanje razvoja softvera za razvojem hardvera te nedovoljan
broj stručnih i obrazovanih ljudi koju su bili sposobni programirati računala.
''Prvi koraci u tehničkom razvoju asemblera, kompilatora i drugih programskih
jezika bili su motivirani idejom izbjegavanja ekstenzivnog, iscrpljujućeg
i često dosadnog i ponavljajućeg programskog posla.
Programiranje je jednostavna logička procedura davanja instrukcija računalu
(što i kako raditi), instrukcije daje programer pisanjem programskog koda,
a uz primjenu odgovarajućih programskih jezika, alata za programiranje.''
Termin "software" prvi put koristi John W. Tukey 1957. godine.
U računarstvu računarski softver su sve informacije koje se obrađuju preko
računara ili programa. Alan Turing je bio prvi koji je propisao koncept
softvera u svom naučnom radu.
Korisničko grafičko sučelje koje danas koriste MacOS ili Windows računala
počiva na temeljima postavljenima na Sveučilištu Stanford sredinom 1960.
– tih godina i u istraživačkom centru kompanije Xerox početkom i sredinom
1970. – tih godina.
Softver se može podijeliti na nekoliko kategorija koje ovise o zadaću
koju obavljaju.
Primarne kategorije:
• operacijski sustav ( sistemski softver) – nadzire rad računala ( programi
koji su bitni za rad računala)
- održavanje datoteka na disku
- upravljanje ekranom
• aplikativni softver – program koji izvršava po jedan ili uskih zadatak
- pisanje teksta
- upravljanje bazom podataka
- računalna igra
Dodatne kategorije softvera:
• mrežni softver – omogućuje komunikaciju skupinama povezanih računala
• programski jezik – omogućuje programeru pisanje programa
- obrađivač tekst
- programski prevoditelji...
2.1.1. Razvoj softvera
Proizvodnja i distribucija softvera među najkonkurentnijima je i najinovativnijim
granama svjetskog gospodarstva. Najveće je konkurencija u izradi softvera
za osobna računala gdje djeluju tisuće softverskih kompanija. Novi, poboljšani
odnosno inovatorski softveri pojavljuju se na tržištu jako velikom brzinom
te dolazi do pojave opadanja cijena.
Softver ne zahtjeva materijalna ulaganja niti materijalne preduvjete za
ulazak na tržište poput robne proizvodnje. '' Osnovna imovina koju kompanije
moraju imati za stvaranje vrsnog softvera su inteligentni ljudi, njihova
kreativnost i spremnost na poduzetnički rizik. Pokretanje softverske proizvodnje
zahtjeva značajnu kapitalnu investiciju u prvih nekoliko godina stvaranja
proizvoda. Financijski poduzetnici i banke prepoznali su razvojni i tržišni
potencijal ove industrije te su u nju intenzivno investirali.''
Najveća softverska industrija je industrija softvera SAD - a te je danas
dominira svjetskim softverskim tržištem.
2.1.2. Softverska industrija
Softverska industrija danas broji 20 000 softverskih tvrtki diljem svijeta
te se predviđa da će do 2010. broj softverskih tvrtki biti udvostručen.
Polovina svih softverskih kompanija nalazi se u SAD – u te ga to čini
najjačom softverskom silom svijeta. U Europi se softverska industrija
najbrže razvija u Rumunjskoj zahvaljujući poticajima i olakšicama te investiranju
velikih svjetskih kompanija.
Korisnici računala na raspolaganju imaju brojne softverske aplikacija
koje su namijenjene različitim poslovima. Najzastupljenija kategorija
su aplikacije za osobnu produktivnost ( MS Office i njegove komponente
Word, Excel, Power Point) ali ima i drugih proizvoda slične namijene (
Office Suite – Sorel, Open Office, Oracle Suite...)U poslovnom svijetu
najtraženije su aplikacije za bazu podataka jer su informacije pohranjene,
te se mogu lako pretraživati.
Najveći proizvođač tehnologije baze podataka u svijetu je Oracle ( s oko
30% udjela na tržištu), a konkurenti su mu IBM i Microsoft.
2.1.3.Verzije softvera
Kako vrijeme odmiče, tako se pojavljuju nove inačice svakog kvalitetnog
softvera (primjenjuje se ista logika kao i kod automobilske industrije).
Kako tehnologija napreduje, ljudi je žele koristiti, a vole i redizajn
starih stvari. Obično se programi označavaju brojevima u rastućem nizu
(1.0, 2.0 itd.) Ponekad autori (proizvođači) neke programe odmah nazovu
2.0 ili 3.0, čime žele reći da su njihovi programi dobri i stabilni, jer
su već davno prošli 1.0 inačicu. Također se događa da se neki brojevi
preskoče.Kad se radi o softveru otvorenog koda, često su publici dostupne
razne inačice dotičnog softvera, npr. stare verzije, prije godinu, dvije
ili čak i više dana, zatim zadnja stabilna (provjerena) inačica, te beta
inačica (program koji još nije prošao testiranje, no možete ga koristiti
na vlastitu odgovornost, i ukoliko dođe do problema javiti ih autorima
softvera i na taj im način pomoći u izradi boljeg programa).
3. HARDVER
Hardver (dolazi od engleske riječi hardware = strojna oprema) opipljivi
je dio računala za razliku od programske opreme računala. Pojam hardver
može označavati ne samo računalni hardver već i druge vrste uređaja kao
što su npr. automobili, kućanski aparati, mobiteli.
Slika 1.
Tablica 2 Hardver
3.1.1. Sklopovlje računala uključuje ove dijelove:
Kućište služi smještaju elektoničkih komponenti računala
u cjelovit proizvod, njihovoj zaštiti i osiguravanju dotoka električne
struje potrebne za njihov rad. Postoji više tipova kućišta s obzirom na
veličinu, dizajn i vrstu napajanja. Najbitnije osobine su veličina i vrsta
napajanja. O veličini ovisi učinkovitost hlađenja i dostupnost računalnih
komponenti, a o vrsti i snazi napajanja stabilnost i način rada. Postoji
više tipova napajanja: AT, ATX i ATX2. Danas se koriste ATX i ATX2 s tendencijom
povlačenja ATX-a iz upotrebe.
Matična ploča poznata kao i osnovna ploča (engleski motherboard,
mainboard) je centralni dio hardvera u računalu. Na nju se ugrađuje (priključuje)
sav hardver u računalu, na primjer: grafička kartica, mrežna kartica,
zvučna kartica, modem, tvrdi disk, RAM itd. preko rubnih spojnika.
Osnovne komponente matične ploče su:
• northbridge i southbridge kao odvojene cjeline ili integrirane u jedan
čip
• rubni spojnici koji služe za umetanja raznih kartica za proširenje ili
za priključivanje raznih perifernih jedinica, ulazno/izlaznim jedinicama,
masovnim spremištima podataka.
Ostale komponente na matičnoj ploči mogu biti:
• visoko integrirani krugovi tzv. čip set koji obnašaju mnoge funkcije
koje su obično funkcija kartica za proširenje (tako se na većini modernih
matičnih ploča može naći integrirana zvučna kartica i mrežna kartica,
a neki modeli sadrže i grafičku karticu)
Matične ploče razvijene su većinom za računala koja koriste otvorenu arhitekturu
kao recimo Apple II ili IBM PC.Glavna svojstva razlikovanja matičnih ploča:
• vrste procesorskog socketa,
• grafičkog sučelja
• različite standardizirane veličine matičnih ploča.
Procesor ili mikroprocesor ili CPU
(engl. Central Processing Unit) centralni je dio računala.
Slika 3. Mikroprocesor Intel 80486DX2
On naređuje svim ostalim dijelovima računala što da rade i kako da to
rade. Brzina se rada procesora kvantitativno ne mjeri u megahercima, kako
se standardno označavaju, nego u flopovima.
Na starim je računalima još postojao i matematički koprocesor, koji je
omogućavao operacije s pomičnim zarezom, a danas je to sastavni dio samog
centralnog procesora.
Da bi se ubrzalo računalo procesor ima svoju priručnu memoriju (engl.
cache) za podatke i instrukcije iz koje može dohvaćati puno brže nego
iz glavne memorije.Danas možemo vidjeti kako kako su "spremnici"
sve veći te bolji proporcionalno sa radnim taktom. Procesoru je moguće
dići radni takt iznad nazivnog te samim time efektivno povisiti performanse
- ta se metoda zove overclocking. No, krajnji rezultat može biti uništenje
procesora.
Moderni je procesor je napravljen od tranzistora, planarnom tehnologijom
na siliciju. Kada se sagradio ENIAC (prvo računalo), jedna je dioda bila
velika oko jednog metra.
Proizvođači procesora
Danas najpoznatiji proizvođači procesora za osobna računala su (abecednim
redom):
• AMD
• Intel
• Motorola
Tvrdi disk
Slika 4. Hard disk
Unutrašnjost tvrdog diska nakon uklanjanja magnetskih ploča. Lijevo gore
je pogon magnetske glave za čitanje i pisanje. U sredini desno se mogu
vidjeti navoji statora elektromotora koji okreće magnetske ploče.
Tvrdi disk (eng. Hard Disk, prevodi se i kao
kruti disk) je sekundarna jedinica za pohranu podataka u računalima.
Ona se sastoji od kružnih ploča u hermetičkom kućištu koje se vrte oko
jedne osi uz pomoć elektromotora. Ploče su metalne ili staklene, presvučene
tankim slojem magnetske tvari, a magnetske glave koje klize tik iznad
magnetskog sloja pohranjuju ili čitaju podatke.
Princip rada
Magnetski disk svoje djelovanje temelji na fizičkim osnovama magnetskog
polja. Pri upisu podataka na njega koriste se svojstva magnetskih tvari
koje pod utjecajem magnetskog polja postaju magnetizirane. Magnetski disk
je okrugla ploča koja je napravljena od nemagnetskih materijala (npr.
aluminija) i presvučena vrlo tankim magnetskim slojem. Materijal magnetske
presvlake je obično željezni oksid. Disk se okreće oko svojeg središta
isto kao i gramafonska ploča. Iznad diska je magnetska glava koja lebdi
iznad površine magnetske ploče. Magnetska glava može se gibati radijalno
iznad površine ploče.
Podaci su na disku zapisani kao niz magnetskih čestica koje su smještene
u koncentrične krugove na magnetskom disku. Magnetska glava sastoji se
od zavojnice koja je namotana na tvrdu feritnu jezgru.
Pri upisu podataka kroz zavojnicu se pušta električna struja. Budući da
je glava vrlo blizu magnetskog diska dolazi do magnetizacije magnetskog
sloja diska. Promjenom struje u zavojnici mijenja se smjer i brzina okretaja
i tako se mijenja i magnetsko polje i tako se magnetiziraju pojedine magnetske
čestice.
Dobra svojstva magnetskog diska jesu veliki kapacitet, postojanost podataka
i brzi pristup podacima. Negativna svojstva jesu: osjetljivost na prljavštinu
i elektromagnetska polja, te ograničenje maksimalne gustoće podataka.
Magnetski disk je posebno osjetljiv na elektromagnetska polja i pri rukovanju
treba to imati na umu.
Optički zapis - koristi se za pohranu zvuka, podataka i pokretnih slika
na optički disk koji je plosnat, okrugao, napravljen od plastike presvučene
s reflektivnim materijalom. Podaci, zvuk i slike su spremljene u nizu
u spiralnom tragu koji počinje od sredine optičke ploče.
Optički zapis je relativno nova stvar u svijetu i prvo
se koristio za pohranjivanje pokretnih slika u ranim 1960-tim. Optički
zapis je danas široko rasprostranjeni medij za pohranu podataka zbog dostupnosti
uređaja za zapisivanje i čitanje, kao i po cijeni pristupačnih praznih
medija.
Računalni monitor je uređaj koji služi za prikaz slike
stvorene računalom.Glavni dio monitora je zaslon ("ekran"),
pa se u svakodnevnom govoru ti nazivi često koriste i za cijeli uređaj.
Slova, te pokretne i nepokretne slike koje se prikazuje obično se tvore
u grafičkoj kartici, dijelu računala kojemu je funkcija stvaranje i obnavljanje
slike.
Slika 5. Monitor
Zvučna kartica - je kartica koja omogućava računalu da
primi zvuk kao ulaz ili ju računalo koristi za stvaranje zvuka.
Zvučne kartice obično se sastoje od sljedećih elemenata:
• Analogno-digitalnog pretvarača (A/D converter) - koja pretvara zvuk
na ulazu kartice u digitalnu formu
• Digitalno-analogni pretvarač (D/A converter ) - pretvara digitalne podatke
u zvuk preko zvučnika ili slušalica
• predpojačalo - za ulazni i/ili izlazni signal
Radi funkcija A/D i D/A pretvarača i još nekih drugih funkcija kao naprimjer
oscilatora za stvaranje raznih efekata pojedina poduzeća su razvila posebni
skup integriranih krugova.
Slika 6. Zvučna kartica
Mrežna kartica (eng. Network card, NIC, network adapter)
je dio koji se brine za komunikaciju računala preko računalne mreže.
Moderne matične ploče obično na sebi imaju integriran mrežni čip i priključak,
ali također postoje i mrežne kartice koje se ubacuju u PCI utor. Danas
se rjeđe viđaju odvojene mrežne kartice, obično se uzima dodatna kartica
(uz integriranu) zbog mogućnosti priključivanja više mrežnih uređaja (npr.
ADSL modem (Ethernet) i mrežni hub) , iako neke matične ploče dolaze i
sa dva čipa, odnosno priključka.
Danas postoje mrežne kartice u 10, 100, i 1000 Mbit/s (Gigabit) izvedbama,
što označava propusnost podataka koju može podnijeti jedna mrežna kartica.
Modem (kovanica od eng. modulate/demodulate) je uređaj
koji modulira digitalni signal u oblik pogodan za prijenos preko komunikacijskog
kanala, a nakon prijenosa ga demodulira u izvorni oblik. Najpoznatiji
su modemi za spajanje na običnu telefonsku liniju, ali postoje modemi
kojima se omogućuje prijenos podataka i na drugim žičnim ili bežičnim
prijenosnim sustavima (npr. koaksijalni kabeli i radio veze).
Služi uglavnom za spajanje na internet, no njime se može slati i primati
telefaks (ako je to fax modem), programirati da glumi automatsku sekretaricu,
zvati nekoga, pa onda zvuk koji bi inače dolazio na slušalicu telefona
preusmjeriti na zvučnike, a razgovarati preko mikrofona (ako je to voice
modem) i još neke sitnice. Radi tako da prevodi podatke koje dobije iz
telefonske linije u podatke smislene računalu i obrnuto
Pisač ili tiskač (engl. printer) je
uređaj kojim se ispisuje ili tiska (kolokvijalno "printa") zapis
sa računala na papir. Zapis može biti slika ili slova/brojevi. S nailaskom
digitalnih fotoaparata pojavili su se pisači koji ne trebaju računalo
za ispisivanje slika, nego je moguće birati koju sliku iz memorije fotoaparata
želite ispisati.
Najčešće vrste pisača su:
iglični pisač - radi ispis pomoću iglica, koje preko
trake s bojom udaraju u papir, najkorisniji je u ispisivanju dokumenata,
pošto može ispisati više od jedne kopije odjednom (iglice udaraju u papir);
zbog dosta velike buke koju proizvodi i sporosti, ovaj oblik pisača je
danas u sve manjoj općoj upotrebi
laserski pisači - ispisuje
na papir uz pomoć lasera, koji osvjetljava bubanj i time električki nabije
površinu bubnja, potom bubanj prolazi kroz toner gdje se na nabijene dijelove
bubnja love fine čestice tinte u prahu, a potom papir prelazi preko bubnja
i poslije prolaska papira kroz grijač tinta je zalijepljena na papiru,
najkorisniji je u ispisivanju tekstova
ink – jet pisač - ispisuje na papir tako što iz spremnika
tinte (koji se zove na engleskom zove cartridge) štrca (ili pljucka) male
kapljice tinte, tinta može biti u raznim bojama, najkorisniji u ispisivanju
slika
4. NETWARE
Mrežni sustav NETWARE tvrtke Novell je bio jedan od najučinkovitijih sustava
za povezivanje PC računala ali mrežna svojstva današnjih poslužitelja
potpuno su ga istisnula dok je koncepcija Client-Server (korisnik-poslužitelj)
arhitekture i dalje više nego prisutna. Današnji poslužitelji obavljaju
sve složenije zadaće u odnosu na zadaće koje su nekad imali. Kako svako
PC računalo uz današnje operativne sustave (kao Windows Vista ili neki
Linux) ima poslužiteljske mogućnosti izravna razmjena datoteka ili davanje
usluga tiskanja moguće je i bez namjenskog poslužitelja.
Kako se još ponegdje nađe lokalna mreža koju ovaj sustav opslužuje, osobito
u računovodstvenim servisima, nije ga na odmet analizirati, osobito radi
njegove koncepcije rada na načelima korisnik-poslužitelj. Glede sigurnosti
sustava za korisnika se na poslužitelju može odrediti:
- postupak prijave na sustav (ime i lozinka)
- starateljska prava (čitanje, upisivanje, brisanje i drugo)
- prava na imenike
- atributi datoteka
- prava na mrežne resurse
što NetWare čini sveobuhvatnim sustavom glede sigurnosti. Nadglednik mreže
dužan je o svemu tome voditi brigu. Naravno, administrirati se može i
pristup pojedinim mrežnim resursima.
Broj korisnika koji se može prijaviti na mrežni sustav nije ograničen
s brojem radnih postaja (5, 10...) za koji je mreža dimenzionirana (kupljena).
Naravno, ako više osoba pozna postupak prijave jednog od korisnika mogu
zlorabiti mrežne resurse. Stoga je omogućeno svakom korisniku da sam može
mijenjati lozinku s kojom se prijavljuje na sustav. Jedan korisnik može
se prijaviti s više radnih postaja i sa svake obavljati drugu zadaću.
Ako se odjavi s jedne radne postaje na drugima će nadalje ostati prijavljen.
Arhitektura Novell NetWare mrežnog sustava prikazana je na slijedećoj
slici:
Slika 7. Shema arhitekture NetWare mrežnog sustava
5. LIFEWARE
Nova struktura zahtjeva nove sposobnosti te nove kvalitete od strane ljudi
u organizaciji. Manageri trebaju biti u stanju razmišljati u skladu sa
svojom organizacijom, ali isto tako i u skladu sa korporacijom. Nova arhitektura
neće funkcionirati ukoliko ljudi budu strogo fokusirani samo na svoj posao
i ako neće biti u stanju timski raditi.
To je bio jako veliki problem s kojim se susreo vrhovni management zbog
toga što jednostavno nije bilo dovoljno kompetentnih ljudi za nove pozicije.
Vrhovno rukovodstvo razvilo je cijeli jedan novi set kriterija po kojima
se ocjenjuju ljudi - sve zajedno 23 karakteristike od kojih je 7 bilo
apsolutno neophodno za vođenje poslovne divizije ili teama. Mnoge stvari
su postale važne na koje se u staroj organizaciji nije obraćala velika
pažnja. Strateško razmišljanje je postalo neophodno za predsjednike divizija
u novoj arhitekturi, dok u staroj organizaciji nije bilo toliko važno
osim za samo vrhovno rukovodstvo.
Vrlo su važni i teamski rad, sposobnost da se delegiraju te ovlašćuju
suradnici. Ostali kriteriji su povezani sa osobnom konzistentnošću. Rezultat
novih kriterija bio je taj da su do izražaja došli manageri koji ne bi
došli do izražaja u starom sistemu. Za predsjednike 3 od 9 novih poslovnih
divizija postavljeni su ljudi koji su u Xeroxu bili zaposleni kraće od
godine dana.
Na temelju dosadašnjih istraživanja razvoja informatizacije u Hrvatskoj
zaključak je da se lifeware sporije razvija od softvera i hardvera, odnosno
da je informatizacija ljudskih potencijala najslabija komponente u sustavu
informatizacije gospodarskog sustava u Hrvatskoj. U cilju rješavanja ovog
raskoraka provelo bi se istraživanje u kojem bi se kvantificiralo znanje
i vještine krajnjih korisnika i profesionalnih informatičara da bi ih
se učinilo mjerljivim. Intelektualizacija ljudskih potencijala u funkciji
strateške informatizacije poslovnih sustava mijenja postojeće i stvara
nove procese u poslovnom sustavu Pri tome se mijenjaju uvjeti poslovanja
unutar i između poduzeća, a informacija postaje kritičan ekonomski resurs
poslovanja.
Ovaj fenomen je posebice značajan za Hrvatsko gospodarstvo s obzirom
na postojeće stanje informatizacije svekolikog gospodarskog sustava, a
posebice informatiziranost ljudskih potencijala koje je na vrlo niskoj
razini.
Zaključak
Svrha računalnog sustava je pretvorba podataka u informacije. Informacijski
sustav osigurava informacije za potrebe poslovanja. Praksa je pokazala
da uspjeh poduzeća ovisi o kvaliteti poslovnog i informacijskog sustava
koja poduzeće uključuje u suvremeno svjetsko gospodarstvo. Modernizacija
i uvođenje informacijskog sustava smanjuje broj zaposlenih, omogućuje
bolje upravljanje, podržava racionalno korištenje energije, a to su čimbenici
koju jačaju konkurentnu sposobnost. Ključna funkcija poduzeća danas je
informacijski sustav.
LITERATURA:
- Stjepanek, N., Šokac D, Valkovac B. Informatika 3, Školska knjiga,
Zagreb, 2006.
- Čerić, V., Varga, M., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element,
Zagreb, 2004.
- Novak, N., Mesarić, J., Zekić-Sušac, M., Dukić, B. Nastavni materijali
za kolegij
Informatika, Ekonomski fakultet u Osijeku, http://www.efos.hr/informatika,
15.03.2008.
- http://www.informatika.buzdo.com/s470.html, 31.03.2008.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD |
|