Računalo razumije samo binarni jezik , jezik koji se sastoji od dva
simbola, „0“ i „1“. Unutar računala znakovi su prikazani pomoću binarnih
brojeva. Postupak pripisivanja simbola znakovima vanjskog svijeta
naziva se kodiranje. Skup takvih simbola naziva se kod. Kodni sustav
je dogovor o načinu kodiranja. Najrasprostranjeniji kodni sustav je
ASCII kod ( kratica od: American standard code for information intercharge).
Svaki simbol i znak je predočen jednim sedmeroznamenkastim binarnim
brojem, a ukupno je na raspolaganju 27 =128 znakova. Postoji i proširen
, osambitovni ASCII u kojem se prvih 128 znakova rabi kao i u osnovnom
ASCII-u , a preostalih 128 znakova se rabi za slova različitih zemalja
, pa postoji mnogo različitih proširenih ASCII normi. U Hrvatskoj
se primjenjuje nekoliko različitih kodnih normi.
2. KOD
Kodovi su nastali u srednjem vijeku. U povijesti se spominju kodovi
još iz XIII. i XIV. stoljeća koji su primjenjivani u nekim talijanskim
državicama. I Dubrovačka Republika je imala neke slične šifre. Disciplina
koja se bavi proučavanjem i otkrivanjem kodova i šifri zove se kriptografija.
Kod je u najširem smislu sustav znakova pomoću
kojega sudionici komunikacije (najmanje dva) komuniciraju. Svaki
kod da bi bio kodom mora imati popis svih znakova, propis po kojemu
se ti znakovi slažu i opis tih znakova.
Kod je vrsta šifre kod koje se riječi, rečenice, dijelovi riječi i
rečenica, slova i brojevi otvorenog teksta zamjenjuju grupama slova
ili brojki - kodnim zamjenama. Kodovi se najčešće izrađuju u obliku
rječnika. Sadrže nekoliko desetina tisuća otvorenih izraza, od kojih
svaka ima po jednu ili više kodnih zamjena, skupine od po 2, 3, 4
ili 5 slova ili brojeva. Kao i ostale vrste šifri i kodovi su namijenjeni
osiguranju tajnosti sadržaja povjerljive poruke (vojne, diplomatske
i druge). Kodom se postiže i skraćivanje teksta.
3. OSNOVE TEORIJE KODIRANJA
Pod kodiranjem razumijevamo prevođenje određenih podataka u simboličke
oblike s ciljem njihove obrade putem kompjutera. Prema tome, kompjuterska
obrada podataka pretpostavlja kodiranje podataka pri ulazu u središnju
procesorsku jedinicu i nakon njihove obrade dekodiranjem radi distribucije
korisnicima. To drugim riječima znači da su prihvaćanje, čuvanje i
obrada podataka u kompjuteru mogući samo ako su oni kodirani pomoću
dualnih simbola 0 i 1 . Suština i cilj kodiranja jest transformacija
znakova napisanih u alfabetu u simbole alfabeta. To znači da se sva
slova brojevi , specijalni znači i instrukcije kodiranu alfabetom.
Prema tome , ulazni skup podataka B= (bi), i= 1,2,3,…. n. Može se
izvesti skupom simbola Am= (aj) , j= 1,2,3,…m koji se nazivaju simbolima
alfabeta. Svaki simbol alfabeta Am naziva se slovo čiji niz čini riječ
, a dužina riječi može biti različita. Ma koliko sve riječi koje čine
kod moraju biti iste dužine od q slova , onda je riječ o ravnomjernom
kodu čija dužina mora zadovoljiti uvjet n<=qm . Za n=qn dobiva
se broj kombinacija koje znači mogućnost nekog sustava za kodiranje
gdje m predstavlja bazu koda a q broj znakova u kodnoj riječi. Međutim
svaki sustav za kodiranje mora zadovoljiti načelo jednoznačnosti i
ekonomičnosti. Jednoznačan je onaj kod u kojem su sve riječi različite.
Ekonomičan je onaj kod koji ima najmanju redundanciju. ( Grbavac,
1990.)
4. DEKODIRANJE
Dekodiranje je obrnuti proces, kada se podaci poslani od izvora pretvaraju
u informaciju razumljivu primatelju. Jedan od razloga za kodiranje
je omogućiti komunikaciju tamo gdje normalni govorni ili pisani jezik
nije moguć. ( na primjer u računalu) . Pri procesu dekodiranja informacija
se mora pretvoriti u drugi oblik korištenjem istih pravila i normi
korištenih prilikom kodiranja da bi se dobila identična informacija
to jest da bi se ispravno prenijela vijest do odredišta.
5. TETRADNI KODOVI
Ti se kodovi temelje na izražavanju decimalnih brojeva pomoću četiri
bitne znamenke ili tetrade. Naime, tetrada je sasvim dovoljna za izražavanje
znamenki decimalnog brojevnog sustava i da nisu u potpunosti iskorištene
mogućnosti tetradnih znakova. Ta mogućnost je dovela do stvaranja
različitih kodova kao što su:
A) Gray (3,4-bitni)
B) Aiken
C) Exzess 3
D) BCD(4-bitni)
5.1.Gray kod
- u ovom kodu se brojevi prikazuju tako da svaka decimalna znamenka
zamjeni adekvatnom binarnom tetradom.
5.2. Aiken kod
- on pripada u simetrične kodove što olakšava izvođenje računskih
operacija .
5.3. Exzess-3 kod
- dobio je ovo ime zato što se njegove tetrade pomiču za tri mjesta
u odnosu na BCD kod, a to znači da tetradi iz čistog binarnog koda
dodajemo broj 0011.
5.4. BCD kod
- ovaj kod je posredni kod između čistog binarnog i decimalnog koda
, što znači da se svaka decimalna znamenka direktno izražava pomoću
jedne terade.ulazni i izlazni podatci iz kompjuterskog sustava formiraju
se u decimalnom obliku , ali se u kompjuteru putem ovog koda svaka
decimalna znamenka predstavlja pomoću 4 bita tzv.tetrade, koje predstavljaju
broj u binarnom obliku.
Tablica 1. Komparativna tablica tetradnih kodova
( Grbavac , 1990.)
6. PRIMJERI ZADATAKA ZA KODIRANJE
- kod opisanih tetradnih kodova vidljivo je da se njima mogu prikazati
samo brojčani podatci- što je ujedno i njihov nedostatak. Za prikazivanje
tih podataka potreban je šestobitni kod (26 =64) koji se mogu sastojati
od deset znamenki (0-9) , 26 znakova internacionalne abecede i 28
posebnih znakova.
- zbog potrebe za prikazivanjem malih slova, komandnih znakova suvremeniji
kompjutori koriste još i sedmobitne i osmobitne , odnosno ASCII KODOVI.
7. ASCII KOD
Jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih kodnih sustava za komunikaciju
računalom je ASCII kod. Razvio ga je American National Standards Instituta
,a prve verzije koda su razvijene 1963.g. za potrebe američke telefonske
i telegrafske mreže.
ASCII kod je skraćenica od početnih slova rečenice
'American Standard Code for Information Interchange', što
prevedeno znači: Američki standardni kod za razmjenu informacija.
Tijekom razvoja računalne tehnologije definirano je više varijanti
ovoga koda. Najčešće je u uporabi osam bit-na varijanta u kojoj je
prvih 128 kombinacija (0-127) standardizirano, a drugih 128 kombinacija
(128-255) dano je na volju korisniku da sam kreira kodne elemente.
Tablica br.2
Prvih 128 elemenata ASCII koda
Kod je zamišljen da omogući što veću fleksibilnost i brzinu. Tako
na primjer sve instrukcije imaju bit-ove 'b6' i 'b5' jednake nuli,
a bit 'b7' je nula ako su u pitanju standardizirani znakovi, odnosno
jedan ako su u pitanju znakovi definirani od korisnika, koji čine
drugu grupu od 128 znakova ASCII koda.
Znakovi velikih i malih slova poklapaju se u prva četiri bit-a (b0-b3)
i prepoznaju se analizom 'b5', a za sva slova 'b6' je jedan. Tablica
br.2 je organizacijski prikaz ASCII koda, a u našem podneblju najčešće
se koristi kodna tablica, u kojoj su naznačeni nama interesantni grafemi,
osobito od kad su DOS operativni sustavi „otišli u mirovinu.“
7.1 POSTOJE DVA ASCII KODA:
1. Osnovni ASCII kod koristi kodne zamjene duljine
7 bita, što znači da se njime može prikazati 128 znakova ( 27 ). Svaki
simbol i znak je predočen jednim sedmeroznamenkastim binarnim brojem.
Prva 32 mjesta u ASCII tablici su dodijeljena kontrolnim znakovima
(neispisivi znakovi) a ostala 96 su slova, brojke, znakovi interpunkcije
itd.
2. Prošireni ASCII kod koristi 8 bitne zamjene te
može prikazati 256 ( 28 ) različitih znakova. Prvih 128 znakova jednako
je standardnom ASCII kodu. Pomoću njega se prikazuju posebni znakovi
drugih jezika te grafički znakovi. Zbog razlike u jezicima u različitim
zemljama su donesene lokalne norme. U Hrvatskoj se primjenjuje nekoliko
različitih kodnih normi.
Tablica br.3 - primjer ASCII- koda za neke
interpunkcijske znakove:
Tablica br.4 – ASCII kod s binarnim i heksadecimalnim
ekvivalentima
( Grbavac 1990.)
- pomoću navedene tablice također se svi standardni znaci mogu pretvoriti
u odgovarajući heksadecimalni oblik pa onda u ASCII-kod. No za prikazivanje
specifičnih slova hrvatske abecede kao što su : š, č,ć,ž,đ u ASCII
kodu se koriste neki nepotrebni znaci internacionalne abecede za naše
govorno područje.
Primjer br.4 – ASCII KOD
-prikažite slova A i h u ASCII-om i heksadecimalnom obliku.
7.2. ZNAČENJA POJEDINIH INSTRUKCIJA ASCII KODA SU:
NUL → logički uređaj bez utjecaja ili odziva na poruku
SOH → oznaka početka kontrolnih podataka pred blokom poruke
STX → oznaka kraja kontrolnih podataka i početak bloka poruke
ETX → oznaka kraja bloka poruke
EOT → oznaka kraja prijenosa podatka (kontrole i poruke)
ENQ → zahtjev za odgovor odredišta
ACK → potvrda odredišta o prijemu
BEL → aktiviranje zvučnog poziva
BS → brisanje kursorom unatrag (u lijevo) u retku
HT → kontrola skokova u retku
LF → postavljanje kursora u novi red
VT → kontrola skokova po redovima
FF → postavljanje papira tiskača na početak nove stranice
CR → vraćanje na polazni položaj u istom retku
SO → početak bloka znakova drugačijeg značenja
SI → kraj bloka znakova drugačijeg značenja
DLE → promjena značenja kontrolnih znakova
DC1 od DC4 → korisnički definirani kontrolni znaci
NAK → odgovor prijemnika o neostvarenom prijemu
SYN → održavanje sinkronizacije (usklađenosti) prijenosa
ETB → oznaka kraja bloka podataka
CAN → poruka o pogrešno otposlanim podacima
EM → fizički kraj pošiljanja podataka
SUB → slijedi zamjena za neispravne podatke
ESC → daje mogućnost uporabe proširenja koda
FS → rastavljač blokova podataka (datoteka)
GS → rastavljač grupe podataka u bloku
RS → rastavljač pojedinih zapisa u grupi
US → rastavljač jedinica
SP → razmak (prazan znak)
DEL → brisanje znaka s desne strane kursora
8. EBCDI KOD
- Extended Binary Coded Decimal Interchange Code (EBCDI ) je osmobitni
kod , odnosno prošireni , izmjenjivi binarno-decimalni kod. U ovom
kodu svaki se standardni znak prikazuje pomoću jednog bajta, pa je
tako omogućeno prikazivanje 28 = 256 različito kodiranih znakova.
Također se i kod ovog koda za skraćeno prikazivanje znakova koristi
heksadecimalni ili oktalni brojevni sustav kako to ilustrira ova tablica:
Tablica br.5 – EBCDI KOD s binarnim i heksadecimalnim ekvivalentima
(Grbavac ,1990.)
9. UNICODE
Standard za razmjenu podataka usmjeren na prikaz slova na način neovisan
o jeziku, računalnom programu ili računalnoj platformi. On predstavlja
daleko veći skup od dotadašnjih 256 znakova. Unicode konzorcij i ISO,
međunarodna organizacija za standardizaciju su uskladili napore i
proizveli usuglašene standarde ISO-10646 odnosno Unicode. Ovi standardi
omogućuju ispravno bilježenje i razlikovanje preko milijun znakova,
što nam omogućuje ispravan i nedvosmislen prikaz znakova korištenih
u mnogobrojnim jezicima i pismima.
ZAKLJUČAK
Prilikom uporabe računala čovjek mora komunicirati i upravljati procesima
preko komponenata računala. Prilikom te komunikacije potrebno je prevesti
naredbe korisnika u računalu uporabljive podatke preko komponenata
za unos podataka korištenjem različitih kodova. Budući da računalo
razumije samo binarni jezik potrebno je svaki znak naredbe predočiti
binarnim rječnikom to jest kodirati ga. Pri tom kodiranju koriste
se kodovi koji su standardizirani za unos podataka. Postoji više kodnih
sustava koji su standardizirani i primjenjuju se u ovisnosti o potrebama
komunikacije.Skup svih znakova (grafema) koji se koriste naziva se
apstraktna abeceda, koja zajedno s pripadnim binarnim (ili nekim drugim)
kombinacijama tvori KOD. Pojedini znakovi u kodu nazivaju se kodni
elementi, a pripadni im zamijenitelj, bilo da je u pitanju binarna
kombinacija, neki drugi znak ili nešto treće, nazivaju se kodna zamjena.Broj
kodnih elemenata u apstraktnoj abecedi naziva se obim koda. Kod računala
broj uporabljenih elemenata proporcionalan je broju bit-a koji se
žele uporabiti za kodnu zamjenu .
LITERATURA:
1. Vitomir Grbavac , Informatika – kompjutori i primjena, Zagreb
1990.g
2. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kod - 28. 03 .2008.
3. http://informatika.buzdo.com/s055.html - 27.03.2008.
4. http://www.asciitable.com -17.03.2008.
5. http://unicode.org -17.03.2008.
6. http://info.biz.hr/Typo3/typo3_01/dummy-3.8.0/index.php?id=120
– 17.03.2008.
7. Novak, N., Mesarić, J., Zekić-Sušac, M., Dukić, B. Nastavni
materijali za kolegij
Informatika, Ekonomski fakultet u Osijeku, http://www.efos.hr/informatika,
17.03.2008.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|